Može li Zadar dati pravog playa i elitnog defanzivca?

Ovaj tekst ne odražava stav medija – često se može pročitati. Tako i ova “analiza” je samo autorovo razmišljanje i ne odražava stav cijelog Zadarskog lista, odmah da se ogradim, jer u ovom tekstu iznijet ću možda i neke kontroverzne teze, a one glase: Lovre Bašić i Ivan Ramljak mogu biti materijal za hrvatsku reprezentaciju. I to ne materijali poput Filipa Krušlina, da prisustvuju Olimpijskim igrama kao gledatelji i da budu tu radi dobre atmosfere i jer su zaslužili, kada su se odazvali, a dok neki drugi nisu. Nego, oni koji bi mogli stvarati razliku i s kojima bi hrvatska košarkaška reprezentacija dobila karike koje nedostaju u borbi za odličja. Kako? Ili još bolje zašto?
Jednostavno. Hrvatska reprezentacija u ovom trenutku nema igrače poput Ivana Ramljaka i Lovre Bašića.
Krenimo od mlađeg. Već dugi niz godina najveći problem naše reprezentacije je mjesto organizatora igre, ili popularna jedinica. Mi na toj poziciji jednostavno nemamo onog pravog “playa” koji će svoje suigrače činiti boljima. Napadački, sve ostalo imamo. Od fantastičnih šutere na vanjskim pozicijama, preko dobrih centara, do krilnog centra koji može odgovoriti i šuterski i organizacijski. Osim toga imamo jednu od najtalentiranijih momčadi na svijetu, ali i dalje nemamo organizatora igre. Odnosno mogli bi imati. I to u Lovri Bašiću. Već dugi niz godine živce nam kida Roko Leni Ukić. Da se ne shvati krivo, momku svaka čast. Krvario je za Hrvatsku. Doslovno se ozljeđivao za Hrvatsku. Uvijek je tu i, kada je bio o nešto boljim godinama, bio je elitni defanzivac, na jedinici. Imao je solidnu karijeru, ali ne radi se o vrsnom ORGANIZATORU. Ukić nikada nije bio kalibar ekstra dodavača, što je i sam u nekoliko navrata priznao, i igrača koji će svojim potezom preokrenuti utakmicu.
Rok i Roko
Rok Stipčević je također igrač kojemu se treba pokloniti. Svojom voljom i svojim radom, kontra svih očekivanja, stigao je Eurolige. Odličan šuter. Dobar obrambeni igrač na jedinici. Solidan u pick&roll igri, ali također se ne radi o ekstra dodavaču. I, kao i Ukić, ne radi se o “playu” s organizacijskim sposobnostima kakav je potreban reprezentaciji. Probali smo i sa Amerikancima Dontayom Draperom te Oliverom Lafayettom. Ali nije to bilo to. Draper je u organizaciji imao korak više (kada je bio maksimalno spreman), ali već dugi niz godina igra sporedne uloge u svojim klubovima (odnosno bira prejake klubove), dok se u Lafayettu imalo dobrog defanzivca, koji je znao i nešto pogoditi, ali niti on nije bio kalibar koji zaslužuje u reprezentaciji dijeliti lopte Bogdanoviću ili Šariću.
Kada pogledamo i u dalju prošlost, dugo nismo imali klasičnog “playa”. Marko Popović je bio igrač koji je mnogo davao, možda i najviše od Dražena Petrovića, ali nikada nije bio iskorišten do kraja, dok je Zoran Planinić, možda bio i najveća perspektiva, ali niti on se nije razvio u igrača visoke klase, niti Hrvatska od njega nije dobila ono maksimalno, makar je na Europskom prvenstvu u Srbiji, kada su nas masakrirali protiv Španjolske u četvrtfinalu, Planinić bio u tom trenutku vrlo jaka karika. Planinić je na žalost prestao igrati ozbiljnu košarku nakon nezgodne epizode s Ivkovićem u Efesu. Iako je imao zaista dobru karijeru, nije se uspio nametnuti kao vođa Hrvatske.
Povezati
Gdje smo sada ostali? Zapravo daleko od konačnog proizvoda, a to je “play” koji će povezati Bogdanovića, Hezonju, Šarića, Zubčića, Bendera, Zubca…
I zašto bi Bašić mogao biti taj? Prije svega jer je Love Bašić zaista organizator igre. Radi se o igraču koji…
 1. ima odličan pregled igre, 2. vrlo dobar šut, 3. može napasti koš kroz pick&roll i stvarati višak, 4. ima košarkašku inteligenciju, 5. ima hrabrost u igri. Pet vrlo važnih karakteristika. Kada imate organizatora igre koji stvara višak kroz “pick&roll” igru, a sa strane na šutu čekaju Bogdanović i Hezonja, a dolje se rolla Žižić, a tu je negdje i Šarić, onda imate sve što treba.
Naravno, da sada dolazimo do najvažnijeg pitanja, što Lovru Bašića koči u nastojanju da postane elitni “play”. Odgovor je jasan mnogima. OBRANA. Iako možemo tražiti razloge zašto Ante Nazor u dvije sezone nije želio davati Bašiću ozbiljnu priliku i kroz Nazorove odgovore se dalo isčitati da nije zadovoljan radom na treninzima mladoga igrača, to u ovom trenutku valja ostaviti sa strane i to je nešto što Bašić mora u glavi prelomiti. No, ono što Bašić također mora prelomiti i promijeniti je obrana. Na žalost mladog Zadranina protivnički treneri već dobrano znaju kao igrača preko kojeg će stvarati višak. E sad, postoji mnogi igrači koji igraju lošu obranu, ali svejedno igraju u vrhunskim klubovima i nositelji su svojih reprezentacija. Jednostavno, neke igrače se može sakriti u obrani i stavljati ih na pozicije da brane nekog “spoot up” šutera ili da ih se stavlja na najslabijeg igrača kojeg će moći obraniti. No, Bašić je čak za sada i lošiji od toga. Njega se nekad ne može niti sakriti, a ne treba govoriti što bi se dogodilo kada bi Hrvatska igrača protiv Španjolske ili Srbije. U ovom trenutku, ne postoji kolektivna obrana koja bi uspjela sakriti Bašića protiv elitnih momčadi.
Onog trenutka kada mladi Zadranin napravi korak više, ili nekoliko koraka više o tom segmentu, a usput još malo sazrije i dobije mnogo više minuta na parketu nego u proteklim sezonama, od tog igrača se može dobiti mnogo. Ipak, put je dugačak, možda i predugačak i možda Bašić nikada neće uspjeti dohvatiti potrebnu razinu. Ali on tu perspektivu ima i samo o njemu ovisi hoće li ju dostići. A ona se dostiže na treninzima, krvareći na parketu i ostavljajući znoj u teretani ili na atletskoj (nadamo se novoj) stazi. Iako ima vidljivu eksplozivnost, mladom Zadraninu nedostaje dosta kilograma mišića, jer mu problem mogu predstaviti viši i “mišićaviji” čuvari, ali teretana je mjesto gdje se taj problem rješava. Dovoljno je samo upitati Roka Stipčevića kako se to radi.
Ako može Nikola…
Ivan Ramljak je možda već sada mnogo bliže reprezentaciji. Zašto? Ako može za Srbiju Nikola Kalinić, zašto ne bi Ramljak mogao za Hrvatsku. Kalinić je već dugi niz godina jedan od ključnih igrača srpske izabrane vrste koja ima velike uspjehe na međunarodnoj sceni. Osim toga igra u Fenerbahceu, viceprvaku Europe i jednom od najvećih favorita za osvajanja titule u Euroligi ove sezone. A radi se o igraču koji je sličan Ramljaku. Iako kroz sezonu ima 30-ak posto šuta za tri, a ove sezone i oko 35, on nije dobar šuter. Doduše ipak je nešto bolji u tom segmentu od Ramljaka. Loš je i u igri s loptom, gdje je krilo Zadra možda čak i bolje, a oba dva igrača su elitni defanzivci, strašno jaki na nogama i sposobni braniti pozicije od jedan do četiri. Iskustvo koje ima Kalinić, stvara ipak prednost u odnosu na Ramljaka. S tim da Ramljak nije u hrvatskoj reprezentaciji, a bez Kalinića je teško zamisliti srpski tim, kao i igru Fenerbahcea.
Što od Ramljaka izbornik Hrvatske može dobiti. Prije svega specijalca u obrani. Ramljak može zaustaviti svakog protivničkog beka ili krilo, a moža se nositi i s krilnim centrima. Ima jako duge ruke, što ga čini dobrim kradljivcem lopti, a isto tako jaka karika mu je tranzicija. Što nema? Naravno, šut. Ove sezone za tri poena ima katastrofalnih 19.4 posto, dok za dva ima solidnih 61 posto. I sigurno da napredak Ramljaka će ovisiti o njegovim šuterskim postocima, odnosno poboljšanju istih.
Skrivanje
Kada govorimo o “skrivanju” Ramljakovih mana, možemo se sjetiti NBA igrača Josha Childressa, koji je još 2008. potpisao trogodišnji ugovor s Olympiacosom vrijedan 20 milijuna dolara. Čovjek je bio krilo, koje je kroz karijeru imaš šut za tri između 15 i 35 posto, s tim da je u ranijem godinama karijere znao biti i znatno bolji. No, u Europi je jednu godinu gađao mizernih 16 posto, a u karijeri nije bolji od 30 posto. Ali ipak je igrao za velike novce i imao veliku ulogu i u NBA, a pogotovo u Europi. Mnogo “bliži” primjer je rezervni organizator igre Golden State Warriorsa Shaun
Livingston, koji je jako važan kotačić u igri viceprvaka i momčadi koja je najveći favorit za titulu ove sezone. Ovaj ORGANIZATOR IGRE ove sezone je “ispalio” samo jednu tricu, koju je promašio. Prošle sezone sveukupno je šutirao 12 puta za tri poena, a u nekim sezonama u karijeri nije šutnuo niti jedan put s te udaljenosti. Svejedno je “zlata vrijedan”. Ali njega se u napadu postavi na mjesto na kojemu se osjeća najvažnije. Jer kada Warriorsi napadaju i kada se stvori višak, Livingston ne čeka na trici, već pored koša, dok se četvorka (a nekad i petica) diže na visoki post ili na tricu. Osim toga Livingston je dobar na niskom postu, solidan u izolacijama koje pogađa s poludistance, dobar “cuter”, odličan u tranziciji i vrlo dobar obrambeni igrač. Mnoge od tih karakteristika ima i Ramljak, kojeg, da ga se može maksimalno iskoristiti, se mora postaviti na poziciju gdje je najkorisniji, kako u klubu, tako i reprezentaciji. U svakom slučaju takav tip igrača je nedostajao i na Europskom prvenstvu, gdje nas je masakrirala Češka u osmini finala, ali i na Olimpijskim igrama, gdje smo na momente vrlo lako primali koševe i to u najvažnijoj utakmici. Jer kada ti je najbolji igrač (Bojan Bogdanović) ujedno i najbolji obrambeni igrač na vanjskim pozicijama, a u ozbiljnoj rotaciji imaš još Simona i Hezonju koji su loši defanzivci, nedostaje jedan igrač poput Ivana Ramljaka (iako Luka Babić nije loš obrambeni igrač). Imali smo Marka Tomasa, koji je bio fantastičan u oba smjera, ali ozljede su na tom igraču ostavile veliki danak. Ivan Ramljak svakako mora (!!!) povećati postotak šuta, pogotovo za tri poena, ali dobar trener će uspjeti napraviti akcije u kojima njegov deficit neće doći do izražaja.