Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Mrak je, dućani ne rade, a u onima koji rade nema vode

15.03.2011. 23:00
Mrak je, dućani ne rade, a u  onima koji rade nema vode


Zbog napete situacije u Fukushimi i Dunja će se kao i veliki broj stranaca uputiti na jug Japana, točnije na otok Kyushu. Hoće li se nakon toga uputiti prema Hrvatskoj, pokazat će vrijeme kao i razmjeri nuklearnog zagađenja


Žrtve su ogromne i iskreno  niti ne znam brojku. Prestala  sam brojati kada je broj  prešao nekoliko tisuća, jer mi  je postalo psihički preteško  gledati te slike s televizije. Na  Japancima se te stvari ne primijete jer oni sve to stoički  podnose. No, osjeti se u njihovim pogledima i licima, naravno da to nije normalno,  prepričava Zadranka Dunja  Maričić, studentica koju je  potres katastrofalnih posljedica zatekao na najprometnijoj tokijskoj stanici. Na  sreću dobre japanske gradnje,  ali i njihovog smirenog mentaliteta, izbjegnut je stampedo  u kojem su mogle stradati  stotine, no njihovu sreću nisu  imali gradovi na obalama.
– Nekim mojim prijateljicama poznanici su uspjeli poslali poruke da su živi poslije  potresa, no nije bilo vremena  pobjeći od tsunamija i on ih je  samo izbrisao sa zemlje. Nema ih. To je užasna tragedija.
Stranci bježe iz  Japana
Dunju Maričić uspjeli smo  telefonski dobiti jučer tek nakon nekoliko uzastopnih pokušaja. Linije su i dalje preopterećene, ponajviše zbog  panike koja je zavladala zbog  nuklearke Fukushima. Ipak,  koliko postoje razlozi za nju,  niti ona nije previše sigurna:
– Iskreno, nemam pojma što  se ovdje događa. Kod stranih  medija vlada užasna panika.  Stranci svi bježe iz zemlje,  studentima je preporučeno ili  da se maknu iz regije gdje je  Tokio ili da se vrate u svoju  zemlju. Japanci su s druge  strane škrti na informacijama  i tu postoje dvije teorije; ili  skrivaju da ne bi došlo do  masovne panike, jer ako se 30  milijuna počne micati u Tokiju ne znam do čega bi došlo,  ili su strani mediji jednostavno senzacionalistički nastrojeni. Žalosno je što se u  jedan dan zaboravila cijela  tragedija i koliko je ljudi poginulo, što još nitko niti ne zna  točno, da bi na kraju krenule  priče s tom nuklearkom, kazuje Dunja dodajući kako svi  barataju terminima Černobila, što je nemoguć scenarij.
– I da se dogodi nešto takvo,  to ne bi bilo ništa slično Černobilu. Bila bi katastrofa, no  ne u razmjerima Černobila.  Tako da, uopće ne znam što  da mislim o svemu tome, kazuje.
Kao i u medijima, razlika je  i među samim ljudima.
– Strancima svi sugeriraju  da odu doma i svaka poruka  koju dobiju iz svoje zemlje ide  u stilu “vraćaj se doma, tamo  ćeš umrijeti, narast će ti druga  glava” i ne znam ni ja što. S  druge strane, Japanci koji u  principu ne razumiju engleske  vijesti, već samo one svoje  japanske vlade, na sve to ne  gledaju tako kataklizmično.  Također, niti su cijene avionskih karata skočile niti vlada  velika gužva kao što se priča.  No, i Japancima je u naravi ne  paničariti, pojašnjava Dunja  koja, kaže, u trenutku kada se  dogodio potres, nije čula niti  jednu osobu da vrišti, pa čak  niti djecu.
Cijelu noć se treslo
– Oni su drugačiji sami po  sebi. Tog dana sam s prijateljicama bila na najprometnijoj stanici u Japanu, a vjerojatno i u cijelom svijetu.  Trebale smo krenuti na drugu  stanicu, no u jednom trenutku  vlak se počeo toliko tresti da  sam izgubila dojam o vremenu. Recimo da je to trajalo  minutu nakon čega je sve  počelo toliko divljati da je  vlak iskočio iz tračnica i ispao.  Nitko nije prozborio, povisio  ton, bilo je jedino jedno malo  dijete od godinu dana što je  počelo plakati. Drugo dijete  pored mene nije niti zucnulo,  prepričava Dunja koja je u  tom trenutku s prijateljicama  željela pobjeći kroz tunel, no  strahovale su od stampeda.
– Čekale smo tako još deset  minuta da bi čovjek koji čita  obavijesti, i to je zapravo ono  što me je naviše prepalo jer  Japanci su prilično smireni,  skoro plačući izgovorio  “Oprez dolazi još jedan potres”. I tada se počelo ponovno tresti, to je bilo nevjerojatno.
Nakon što su konačno uspjele izaći iz stanice, na ulicama su bili deseci tisuća, no  situacija je bila pod kontrolom, a opasni prolazi i zgrade  označene trakama.
– Ne znam kuda su prije  uspjeli sve to napraviti. Gledale smo oko sebe i sve te  ljude koji su buljili u nebodere  koji se ljuljaju lijevo-desno,  jer je opet naišao novi potres.  Uputile smo se prema parku,  jer su nas tako naučili na  obuci, no kada smo tamo  došli, doslovce nije bilo mjesta za ući jer je sve bilo prepuno. Tada mi je jedino bilo  na pameti bilo javiti se svojima da sam živa, što smo  nekako uspjeli i napraviti spajanjem na internet nakon čega  smo u koloni korak po korak  nastavili pješačiti sljedećih  deset kilometara. Cijelu noć  se treslo poslije toga, evo i  sinoć se treslo. Potresa jačine  više od šest stupnjeva bilo je  nekoliko desetaka, od četiri  stupnja ih je bilo oko sto. I  sada ta nuklearka… Ne znam  što još treba početi, govori  Dunja, napominjući ipak kako njeno iskustvo nikako nije  dramatično niti usporedivo sa  svim ostalim tragedijama koje  su se posljednjih dana dogodile u Japanu. Ipak, zahvaljujući kvalitetnoj gradnji,  ali i dobroj organizaciji  građana barem su žrtve stradale u potresima bile minimalne.
Uputila se na jug
– Cijeli broj žrtava od potresa je ispod 100 i nevjerojatno da potres od 9 stupnjeva nije napravio ništa. Vidjela sam samo jedno staklo  koje je palo na cestu. To je  bilo kada sam izašla iz stanice  i već je tada, deset minuta  poslije potresa, bila traka oko  te zgrade da se ne prolazi.  Svaka zgrada za koju su smatrali da je moguće da može  nanijeti nekome zlo je bila  označena. Označavali su ih  svi, ne samo službe, već i  građani. To su normalni i prisebni ljudi koji rade u dućanima ili koji su se slučajno našli  pored određene zgrade pa su  to označili, pojašnjava Dunja.
Ipak, unatoč smirenosti Japanaca i izvrsnim gradnjama  koje su pretrpjele sve vibracije, Tokio izgleda drugačije  no prije tjedan dana.
– Grad je pust, jer ljudi  izlaze na ulice samo ako moraju. Mrak je, dućani ne rade,  a u onima koji rade nema  vode. Zalihe stignu ujutro, no  to se proda u roku od sat  vremena. Dućani s tehnologijom koji prodaju baterije za  računala i mobitele su svi od  reda rasprodani tako da ja…  Ne znam što da mislim. No,  ako ih je pola od 30 milijuna  ovdje u panici, normalno je da  sve nestane, jer ako pola ljudi  kupi dvostruko namirnica to  znači da drugih pola ostaje  bez namirnica, racionalno će  Dunja.
Ipak, zbog napete situacije  u Fukushimi i ona će se kao i  veliki broj stranaca uputiti na  jug Japana, točnije na otok  Kyushu. Hoće li se nakon toga  uputiti prema Hrvatskoj, pokazat će vrijeme kao i razmjeri nuklearnog zagađenja.