Lov na Gotovinu

Film podsjeća na sve one koji su radili na uhićenje generala Gotovine, profitirali na njegovom uhićenju, a onda su mijenjali retoriku kad je oslobođen

Razlog zbog kojeg sam se prihvatila rada na filmu o generalu Anti Gotovini je taj što kuća u kojoj radim, Hrvatska televizija, to nije napravila. Na dan kad je izrečena oslobađajuća presuda bio je pripremljen prilog kao da će ona biti osuđujuća i to je bio onaj “klik”, trenutak kad sam odlučila iskoristiti arhiv s kojim sam radila. Potražila sam snimku gdje je uz ime generala Gotovine prvi put upotrijebljen izraz “optužnica”.
Bio je to svibanj 1998. godine i tad počinje “lov” – rekla je među ostalim u uvodnoj riječi na premijeri dokumentarnog filma “Lov na Gotovinu” autorica, novinarka Nada Prkačin, dodavši kako joj je čast što se film premijerno prikazuje u Zadru. To stoga što je kao Osječanka tijekom rata suosjećala sa Zadranima zbog slične sudbine koja ih je zadesila. Prkačin je istaknula kako joj je drago što se film prikazuje na drugu godišnjicu od prvostupanjske, drakonske presude koja je u Haagu izrečena trojici hrvatskih generala.
Na HTV-u nema mjesta
HTV-ovoj novinarki rečeno je da na Prvom programu HTV-a nema mjesta za dokumentarac koji traje 90 minuta. Ipak, ona je našla put kako bi ga pokazala onima koji su ga željeli vidjeti i koji su sve ove godine ostali uz svog generala i vjerni Domovinskom ratu. Prkačin je podsjetila na priču o generalovoj slici u zadarskoj Gradskoj vijećnici koja je pojedinim političarima i te kako smetala. Podsjetila je, također i na sramotnu izjavu tadašnjeg predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa: “locirati, identificirati, uhititi, transferirati”.
– Ja sam na dan uhićenja generala Ante Gotovine i njegova izručenja Haškom tribunalu napravila prilog koji je prikazan u večernjim satima, a potom je repriziran ujutro. Gospodin Vladimir Šeks dao si je truda i zivkao sve uokolo tražeći da se taj dio ukloni. Tvrdio je kako on to nije rekao – prisjetila se Prkačin ističući kako vjeruje da on nije jedini koji bi sad rado povukao izrečeno i koji se zbog svojih riječi srami, a među inima zasigurno da su i bivši predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić, Davorko Vidović, Zvonimir Šeparović, Ivo Sanader i drugi.
Ovaj politički dokumentarac započinje viješću iz svibnja 1998. godine da generala Gotovinu Haag želi saslušati, a završava s 8. studenoga 2005. godine kada je Carla del Ponte u Beogradu pobjedonosno objavila da je hrvatski general uhićen i pritom se zahvalila hrvatskoj vlasti na pomoći.
Stiže i drugi dio
– U pitanju je kronologija događaja temeljena na arhivskom materijalu HTV-a, a koji su s vremenskom distancom i oslobađajućim presudama dobili novu dimenziju. Za potrebe ovog filma izvučeni su najvažniji događaji koji imaju veze s progonom Ante Gotovine. Protagonisti filma su političari i obični ljudi. Potonji su cijelo vrijeme bili i ostali uz svog generala, molili se Bogu za pravdu i pjevali domoljubne pjesme. A političari, ovisno o funkcijama koje su obnašali, mijenjali retoriku. Bilo je i onih, rijetkih iz visoke politike, koji se nisu dali uvući u običnim ljudima nevidljivu političku trgovinu – zaključila je Nada Prkačin, najavljujući ujedno i drugi dio dokumentarnog filma o generalu Gotovini koji nosi naslov: “Časni sude, nisam kriv”. Radnja se, kazala je, odnosi na razdoblje od 7. prosinca 2005. – uhićenja Ante Gotovine – do puštanja na slobodu, a želja autorice je da se on prikaže na godišnjicu akcije “Oluja”.