S dva pojačanja napali bismo Ligu za prvaka

Moje ambicije nikad nisu do kraja zadovoljene, no s obzirom na probleme koji nas nisu zaobišli niti ove sezone, smatram da je osiguranje ostanka dva kola prije kraja prvenstva zaista uspjeh

U inat ozljedama, lošem financijskom stanju i odlascima ponajboljih igračica, košarkašice Zadra i ove su godine osigurale novu prvoligašku sezonu, šestu uzastopnu. Klub s Višnjika ponovno je pokazao da se može uspjeti oslanjajući se isključivo na igračice iz vlastitog pogona, osigurati ostanak bez obzira na neminovnosti s kojima je redovito suočen. No je li preživljavanje u A-1 društvu dugoročno jedini cilj Zadra, može li se još više kapitalizirati kvalitetan višegodišnji rad s mlađim uzrastima – jedno je od pitanja koje smo postavili Mariji Maziji, trenerici seniorske ekipe i šefu struke Zadra. 
Ostanak je bio realnost
Pobjedom nad Croatijom, u 8. kolu Lige za ostanak, izborili ste šestu uzastopnu prvoligašku sezonu. Jesu li ostvarenjem već tradicionalnog cilja zadovoljene sve ovosezonske ambicije Zadra?
– Moje ambicije nikad nisu do kraja zadovoljene, no s obzirom na probleme koji nas nisu zaobišli niti ove sezone, smatram da je osiguranje ostanka dva kola prije kraja prvenstva zaista uspjeh. Mladost i neiskustvo ekipe glavni su razlog što nismo mogli dogurati dalje. Ostanak je u ovom trenutku naša realnost.
U prvenstvo ste ušli u oslabljenom sastavu, a s prvim utakmicama zaredale su i ozljede ponajboljih igračica. Jesu li one glavni krivac za uvodni 0-4 skor?
– Iako nisu isključivi krivac, ozljede su nas značajno poremetile na startu prvenstva. Ubrzo smo ostali bez prvog “playa” (Glorije Sikirić op. a.), Ivana Blažević je i dalje imala problema s koljenom, a pored muke sa ozljedama, morali smo čekati da prođe razdoblje prilagodbe Lucije Perice, Božene Tokić i Valentine Jačan, igračica koje su se u tom trenutku tek vratile košarci. Nakupilo nam se dosta toga već na početku, no nismo gubili nadu, držali smo glavu gore unatoč porazima. Moram naglasiti da oni i nisu bili toliko iznenađenje, budući da smo ih upisali u utakmicama s Pulom, Omišem, Požegom i Croatijom – odreda kvalitetnim i neugodnim ekipama.
Ipak, iz kola u kola, Zadar se dizao u formi i igrao sve bolje. U prvoj fazi natjecanja naplatile ste i nekoliko starih dugova: prekinule ste dominaciju Studenca i Požege te pomrsile račune favoriziranoj Puli, koja je morala odgoditi proslavu ulaska u Ligu za prvaka.
– S prvim pobjedama sve je bilo lakše. Tada je pritisak znatno oslabio, Sikirić i Blažević iz utakmice u utakmicu pokazivale su da su ozljede iza njih, naše povratnice upisivale su sve veću minutažu, isto kao i mlade igračice s klupe. Cilj nam je bio upravo proširiti igračku bazu, stvoriti ekipu koja će u rotaciji konstantno moći računati na osam, devet igračica. Tako smo uspjeli rasteretiti Emu Meštrović i Antoniju Erslan, a kompletiranjem sastava početi s prikupljanjem bodova.
S ozljedom kapetanice Antonije Erslan uslijedio je novi pad. U Ligu za ostanak Zadar je ušao poprilično obeshrabren, no pokazalo se, ne i bez izgleda. Je li ključ uspjeha bio prvenstveno u glavama igračica, spoznaji da mogu i bez lidera ekipe?
– To je za nas bilo izrazito teško razdoblje. Baš kada smo se uspjeli posložiti, nanizati nekoliko pobjeda i pronaći pravu formu, dogodila nam se ozljeda najbolje igračice. Da stvar bude gora, dogodila se u utakmici protiv Croatije koju smo izgubili nakon dva produžetka. Malo tko bi ostao imun na takav razvoj događaja, pa je logično da je ostavilo traga na ekipi. Znali smo da im trebamo dati vremena, a one su ga iskoristile na najbolji način: maksimalnim zalaganjem na treninzima i utakmicama. U njima je tada proradio “dišpet”, nerijetko su jedna drugu znale bodriti riječima: “Idemo ovo odraditi za Antoniju”. Kada je stigla prva nova pobjeda, ponovno su počele razmišljati hladne glave i vjerovati u sebe.
Na računamo li manje role Katarine Popović, praktički sve pobjede ostvarile ste bez klasičnog centra. Je li to bila jedina deficitarna pozicija?
– Mislim da jest. Da imamo igračicu poput Ane Vrsaljko, dakako da bismo bile puno rasterećeniji u reketu i puno lakše igrali. Ovako, morale smo se pokrivati najbolje što smo znali. Ponekad ne bismo uspjeli, najviše je pritom patila obrana, no smatram da smo nedostatak centra u većini slučajeva odradile vrlo dobro. Cure su angažmanom kompenzirale nedostatak pravog rješenja na poziciji “petice”.
Muke po HKS-u
Je li ženska košarka u nemilosti HKS-a, barem kada je u pitanju A-1 liga? Zbog neplaćenog iznosa kotizacije ove vam je sezone prijetila ekspresna suspenzija, dok se po ažuriranju rezultata i obavijestima o odigravanju utakmica na službenim stranicama Saveza dalo zaključiti da se radi o trećerazrednom natjecanju, a ne prvoligaškom.
– Svjesne smo da Savezu nismo na prvom mjestu, štoviše, no postoje ljudi koji bi rado poradili na unaprjeđenju ženske košarke. Potrebno je samo sjesti za stol i razgovarati o problemima. Vjerujem da se uz malo dobre volje može mnogo toga napraviti, samo, zainteresirane strane moraju dobiti priliku. 
Je li sustav natjecanja, odnosno način bodovanja u A-1 ligi pravedan?
– Mišljenja sam, kao i mnogi treneri, da je došlo vrijeme za promjene. Mnogo toga ne štima u ženskoj košarci. Naš sustav nije dobar prvenstveno iz razloga što oduzimanje bodova prilikom prelaska u drugu fazu natjecanja ne vodi nikamo. Smatram, također da je poniženje za hrvatsku košarku činjenica da u A-1 ligi ne igraju najbolji klubovi poput Gospića i Jollyja. Bez obzira na njihove brojne obveze, postoji način da se usklade termini utakmica i vjerujem da bi im većina klubova izašla u susret. Ovako, liga već postaje dosadna. Ne znam koliko će na ovaj način još izdržati.
Male promjene za veliki zaokret
Mora li borba Zadra za ostanak iz godine u godinu biti neminovnost? Klub konstantno stvara kvalitetne mlade igračice, no one odlaze upravo kada bi mogle dati najviše.
– Kod nas igraju mlade cure koje se nakon tri ili četiri godine odluče okušati u novoj sredini. Ja im to ne zamjeram, jer iako često odlaze prije vremena, drago mi je ako u drugom klubu mogu pokazati još više. Njihov novi angažman potvrda je da su u Zadru nešto naučile, što nas veseli. To je glavni razlog zbog kojeg se svake godine borimo za ostanak i polako sam se počela miriti s tom činjenicom, no mišljenja sam da bi se uz male promjene situacija mogla početi drukčije razvijati.
“Male promjene” su…
– Nismo još sjeli s Upravom i razgovarali o konkretnim potezima, ali mišljenja sam da bismo povratkom dviju kvalitetnih i iskusnih igračica višestruko profitirali: zadržali bismo ekipu na okupu, a zajedno s novim pojačanjima i pod uvjetom da nas zaobiđu ozljede, došle u poziciju da ozbiljnije konkuriramo za Ligu za prvaka.
Te dvije igračice su…
– Ne bih još o imenima, no sigurno je da nam treba centar, odnosno igračice koje će svojom visinom i iskustvom na najbolji način nadomjestiti naše nedostatke. Samo dvije.
Dakle, njihov povratak u matični klub spriječio bi najavljivane odlaske Glorije Sikirić, Ivane Blažević i Eme Meštrović.
– Ema je najbliža odlasku, no vjerujem da bi sve tri ostale u slučaju dovođenja dva pojačanja. Već smo razgovarale i one su nakon mog prijedloga izrazile zanimanje za još jednu sezonu u dresu Zadra. Uz njih, i Lucija Perica dobila bi veći motiv za igranje. Ustvari, cijela ekipa stekla bi preduvjete za kvalitetnu sezonu, napredovala bi tehnički i taktički. Mislim da bi nakon toga igračice koje žele otići još lakše pronašle novi angažman.
Planovi za sljedeću sezonu tako će ovisiti o igračkom kadru. S pojačanjima napadate vrh ljestvice, a bez njih krećete u novu i još neizvjesniju borbu za ostanak?
– Upravo tako.
Pretpostavljamo da vas i ove godine očekuje radno ljeto.
– Preostala nam je još završnica juniorskog prvenstva u Dubrovniku, na kojoj će značajnu ulogu imati nekoliko cura iz seniorskog sastava. Iako su naše igračice na kraju sezone maksimalno iscrpljene, nadam se da ćemo uspjeti izboriti finale, ili barem medalju. Kao i svake godine, imat ćemo kratkotrajan odmor, nakon kojeg ponovno započinjemo s redovitim treninzima. U ženskoj košarci nije zahvalno raditi veću stanku, no cure su toga svjesne i znaju što ih očekuje ovo ljeto. 

Ništa bez Šime

Uz Mariju Maziju, na klupi Zadra ove je godine u ulozi pomoćnog trenera sjedio je Šime Vidaković. Trenerica Zadra se na suradnju s mladim strategom osvrnula riječima:
– Šime je više nego dobro odradio svoju prvu sezonu u ženskoj košarci. Bez njega je sigurno ne bismo ovako izgurali. Odlično je popunio prazninu nastalu odlaskom Branimira Peričića i jedan je od zaslužnijih za osiguranje nove A-1 sezone. Brinuo se za kondicijski, ali i tehničko-taktički dio u kojem mi je bio od velike pomoći. Smatram da bi za Klub i za njega bilo sjajno da postane profesionalac, da se može potpuno posvetiti košarci, a ne da nakon posla mora trčati u dvoranu. Nadam se da će Uprava i ljudi iz Grada prepoznati njegov trud i rad, a nama na taj način omogućiti da dobijemo još jednog kvalitetnog stručnjaka.

Pun pogodak

Druga ekipa Zadra ove je sezone paralelno nastupala u B-1 ligi jug, u kojoj se u konkurenciji osam dalmatinskih klubova plasirala u gornji dom ljestvice. Na takav potez na Višnjiku su se odlučili želeći dati veću priliku mlađim i igračicama s manjom minutažom u prvom sastavu.
– S obzirom na to da ove godine nismo igrali kadetsku i juniorsku ligu, mlađim curama smo željeli omogućiti odigravanje što više utakmica. Nismo imali velika očekivanja, no na kraju se nastup u B-1 prvenstvu pokazao kao pun pogodak. Sve igračice pokazale su golem napredak, kako mlađe, tako i one s manjom ulogom u prvoj ekipi. Rajko Vidaković napravio je sjajan posao s drugim sastavom – kaže Mazija.