Škrivancem na ribe i grmalje

Od starih ribarskih ulovnih sredstava i vještina s hrvatskih otoka i priobalja valja spomenuti zaboravljeni  škrivanac, zaobljenu sablju ili tzv. zakrivljeni mač i ribolov na bonacu s grafljunčićem.
To su ribolovi s kraja na starinski način, koji koriste sposobnosti i viteške osobine ribara, njihovu hrabrost, brzinu, odlučnost i streljivost.
Koliko sam samo puta u gimnazijskim danima, boraveći na otoku Molatu, zajedno s vršnjacima iz Brgulja išao u ribolov s tim neobičnim ribarskim artima.
Škrivanac se izrađivao u kućnoj radinosti priučenog seoskog kovača.
Sječivo je oštro, naoštreno brusnim kamenom, s kojim se inače brusila kosa, kosir i sjekira.
Škrivancem se lovilo nakon prvog mraka uzduž obale, najčešće ciple, mrene, agače, vele rake grmalje i vele glavoče. Svijetlilo se karbitnom lampom, koja je zamjenjivala suvremenu sviću.
U ribolovu na bonacu lovilo se s kraja za mirna vremena, u kasno popodne, pa do smiraja dana.
Lovilo se zamjenskim ostima kućne izrade, tzv. grafljunčićem tako da su se na dva metra dugom štapu vezale dvije vilice, ili bi se koristila oštrica odbačenih ostiju.
S ovim vilicama, uz naglašenu sposobnost ribara, lako je bilo nabosti mušuna, kilavčića, muzgavca i hobotnicu.
Ribolov na bonacu završavao bi se s prvim mrakom, zatim bi se palila karbitna lampa i nastavilo ribariti s drugim ribarskim alatom škrivancem. Ribareći s ta dva starinska pomagala, nije bilo teško uhvatiti i po nekoliko kila priobalne ribe i glavonošaca.
Ovi stari ribarski arti sigurno nisu izumrli. Spadaju u viteške športske ribarske discipline. Moglo bi ih se ponovno oživjeti, pa makar samo u okviru pustolovnog ribarskog, odnosno seoskog turizma.
Vaš Bage