Periša: Borimo se djecu integrirati u društvo, pa im ukidamo invalidninu?!

– Puno toga smo morali platiti privatno, poput logopeda, defektologa, fizioterapeuta. Terapija logopeda, primjerice, iznosi od 150 do 200 kuna i to samo jedan sat, a bilo bi optimalno da dijete ide dva sata tjedno. Kad se sve zajedno zbroji, evidentno je kako mjesečna invalidnina ne može pokriti sve potrebe, istaknula je Periša
Šokantnom odlukom tijela za vještačenje dijete s Down sindromom ostalo je bez invalidnine. Priča je ovo majke djeteta koja je ostala zatečena nakon što su njenom 11-godišnjem sinu koji ima Down  sindrom uskratili invalidninu u iznosu 1.250 kuna mjesečno koju je dotada uredno primao. Iako nedovoljan iznos za sve potrebe koje dijete  ima, i ova pomoć dobrodošla je, da bi sada jednom odlukom bila uskraćena. Da cijela priča bude još apsurdnija, dječaka su vještačili liječnik  iz školske ambulante i socijalni radnik, dok su prijašnjih godina u komisiji uz liječnika bili psiholog i logoped.
Do sada ukinuto 20 invalidnina
Obrazloženje ove odluke je kako dijete nije teže bolesno, nema srčanih  problema, ni težih oboljenja.
U Hrvatskoj je 1.650 osoba s Down sindromom, a do sada je ukinuto  20 invalidnina. I to zbog izmjena propisa u zakonu i tumačenja zakona  dijagnoza i pravilnika o bolestima po kojima, kako se navodi, djeca s Down sindromom nemaju mentalnu retardaciju. Prema novim izmjenama  Downov sindrom nije bolest, nego trajno stanje koje se ne može izliječiti.
Apsurd je ovo hrvatskog društva koje osobe s Down sindromom žele  izjednačiti s ostatkom zajednice.
Suzana Periša, predsjednica Udruge za Down sindrom Zadarske županije, naglašava, kako srećom, zasada nitko od njihovih članova nije izgubio invalidninu.
– Što će biti s novom djecom, ne znam, dodala je Periša, majka 12-godišnjeg djeteta s Down sindromom.
Njezino dijete pohađa osnovnu školu po redovitom programu uz pomoć osobnog asistenta, ali kaže, do toga je trebalo doći uz puno rada.
– Mjesečna invalidnina nije dostatna za sve što djetetu s Downovim  sindromom treba. Puno toga smo morali platiti privatno, poput logopeda, defektologa, fizioterapeuta. Terapija logopeda, primjerice, iznosi od  150 do 200 kuna i to samo jedan sat, a bilo bi optimalno da dijete ide dva  sata tjedno. Kad se sve zajedno zbroji, evidentno je kako mjesečna invalidnina ne može pokriti sve potrebe. Tu su i pelene jer ih se djeca sa Downovim sindromom ostavljaju kasnije nego ostali, pa zatim ulošci za cipele i sve ostalo, nabrojila je Periša. Nadalje, za ovu djecu potreban je  prilagođeni didaktički materijal koji također košta puno.
– Borimo se djecu integrirati u društvo, pa im onda ukidamo invalidninu, nema smisla. Invalidnina nije privilegija, iako možda ima osoba koje  tako misle, jasna je predsjednica Udruge za Down sindrom Zadarske  županije.
Roditelji su s pravom ogorčeni i u strahu je li možda njihovo dijete  sljedeće na popisu za ukidanje invalidnine.
Stanje djeteta, obiteljska primanja
Dr. Dubravka Finka iz zadarske Udruge za promicanje prava pacijenata kazala je kako je za slučaj čula iz medija.
– Do sada su svi ostvarivali jednako pravo na invalidninu, po dijagnozi.  Moguće je kako se sada to pravo ostvaruje po degradaciji, odnosno stanju bolesnika. Naime, postoje osobe sa Downovim sindromom koje su  samostalne, nemaju problema sa zdravljem, rade, pohađaju školu po redovnom programu i slično, a ima i osoba koje su u težem stanju.  Međutim, ako se išlo ukidati invalidnine i to zbog izmjena zakona trebalo je najprije pojasniti zbog čega se izmjene uvode, što je vodilo k izmjenama i analizirati ih. Također, treba ljudima objasniti hoće li oni pomoć  moći ostvariti putem nekih drugih kanala. Na ovaj način sve ostaje nedorečeno, pojasnila je dr. Finka.
Vesna Burčul, ravnateljica Centra za socijalnu skrb kazala je kako joj je  teško komentirati ovaj slučaj dječaka koje je izgubilo pravo na invalidninu jer nije upoznata sa detaljima.
– U ovom slučaju moglo se dogoditi da obiteljska mjesečna primanja  premašuju određeni cenzus ili da je dijete naslijedilo neku imovinu, štednju jer sve to ulazi u prihode, rekla je Burčul.
Ističe kako izmjena u zakonu nije bilo. Ravnateljica zadarskog Centra  za socijalnu skrb navodi i kako u komisiji za vještačenje najčešće budu  prisutni liječnik i socijalni radnik, a ukoliko je riječ o djetetu školske dobi  ili mlađe, liječnik školske medicine, pedijatar.
– Ova odluka donesena je vjerojatno slijedom nalaza vještačenja i materijalnog statusa obitelji, rekla je Burčul.