17 °C
Online izdanje
Nedjelja, 25.lipnja 2017.
Vi ste ovdje:  Home » Prilozi » Panorama
RSS feed
Današnji broj
Panorama
Povratak
Lampe inspirirane pop kulturom osvajaju tržište
Piše: Marija Knežević

Kad je Boliva otišao u Zagreb, puno toga se promijenilo. Reći će vam to svi koji ga znaju, a njih je jako puno. Igor Oliverić je njegovo pravo ime, a kad dođe u grad, makar i na kratko, vijest o tome se brzo proširi. I bez GPS-a ovog Zadranina lako se nađe u - Varoši.

- Moje ime je Igor Oliverić, većina me ipak zna po nadimcima Boliva, Ljulji, Baljulji, Stric i ostala škvadra u mojoj glavi, počinje priču Boliva o kojem pišemo zbog jako zanimljivog hobija. Ali pomalo, doći ćemo do toga. Prvo da riješimo pitanje - zašto "Boliva?"

- Prezime mi je Oliverić, a kako sam oduvijek bio debeljko prvo je bilo Oliva, kao maslina, i onda mi je ekipa s Relje dodala b, i to je bilo to.

Vespe u srcu

Ugostiteljstvom se bavi, od svoje 14. godine. Unazad osam, devet godina se iz barova i noćnih klubova okrenuo restoranima.

- Kuhar sam po struci pa je taj slijed bio logičan, kaže uz široki osmijeh.

Zadnjih pet godina tijekom ljeta vodi restoran u Tisnom, otkad se tamo preselila organizacija Garden festivala iz Petrčana.

- Zimama živim u Zagrebu, želio sam promjenu u životu i da - izbjeći zimu u Zadru. Nemojte me krivo shvatiti, Zadar je moj grad i tako će ostati zauvijek, ali isto tako znamo da osim ljeta ostatkom godine i nema baš velike ponude, kaže Boliva.

Odrastao je kao klinac ulično, kvartovski. Do 6. godine je živio na Poluotoku, a nakon toga u kući kraj gimnazije, u parku Vladimira Nazora. Djetinjstvo je bilo, rekli bismo, linearno zadarsko - Poluotok pa Relja, kvartovska hijerarhija, trapezi, kućice i prostorije, i ostale stvari djetinjstva koje više ne postoje...

- Kao malog rejvera su me stariji pankeri Stipe Bujas, Elvo i Mario Smrad svuda vukli sa sobom na svirke, srednja škola i te priče, i tad počinjem konobariti.

Kreativni dio se počeo buditi kad je u jednoj pauzi od ugostiteljstva od godinu i pol dana radio u dućanu za interijere, kad sam počeo upoznavati sve te materijale i dizajne. Drugi dio kreative se odnosi na vozila koja posjeduje. 

- Oduvijek sam volio Vespe, i to ono, baš punim srcem. I za svaku koju bih kupio imao sam viziju kako je preurediti. Sad su tu i bicikle, bube, stari motori...

I tad je krenulo pomalo, prije nekoliko godina je otkrio čari decoupage tehnike, napravio sam nekoliko radova , ukljućujući i njemu dragi "Dylan Dog phone", vintage telefon u stripu Dylan Doga.

- Od djetinjstva sam okružen kreativcima i jedan od velikih utjecaja na moju kreativu ima i moj najbolji prijatelj, samouki slikar Đorđe Glušić, čiji su radovi svijet za sebe. Da se razumijemo, ja ne znam crtati, jednostavno me ne ide. Ali moje polje kreative je sama forma, ponekad vidim formu prije nego je kompletiram i volim starim, zapuštenim stvarima davati novi izgled, novi sjaj. To je moje polje, restauracija i dizajn, tu se dobro osjećam.

I negdje usred kreativne inspiracije dogodila se priča koja je pokrenula puno veću priču. Počeo je izrađivati lampe od raznih predmeta, većinom metala, odnosno cijevi.

- One imaju beskonačnu mogućnost postizanja svakojakih formi, prilagodbu različitim veličinama, dizajna i završnim obradama. Svake druge nedjelje obilazim Hrelić, stare, zabačene radione i neke druge sajmove u potrazi za komponentama koje mogu uklopiti u dizajn lampica. Najćešće jednu lampicu teško mogu ponoviti zbog jedinstvenosti samih komponenti poput sjenila, barometara i ostalih dijelova.

Iznenadio interes

Igrom slučaja, prije pet godina, njegova prva zagrebačka zima bila je u sklopu obiteljske kuće gdje ga je dočekala i prava "muška" radionica, kako kaže, prepuna strojeva i alata, koju je dobio na korištenje.

- Iz te radionice trenutačno izlaze sve moje lampice, jer tamo doslovno nestaju sati produktivnosti dok sam u svom stvaralačkom svijetu.

I tu je nedavno rođena ideja o stvaranju Fat Kiddo Studija, nekim logičnim tijekom događaja, stvorila se potreva da nešto što je donedavno bilo hobi digne na neku viši razinu.

Fat Kiddo je, kaže, umrežavanje u svrhu zajedničkog nastupa i predstavljanja. Društvena mreža je postigla da lampice koje stvara i pokazuje na internetu naprave svojevrsni boom među ljudima.

- Zanimanje za lampice od strane okoline i dragih ljudi nisam očekivao u ovolikom obimu. I sad imam uski krug dragih ljudi kojima pošaljem uradak na ocjenu prije puštanja u javnost, želim čuti njihovo iskreno mišljenje. Volim i prihvaćam i tuđe ideje, bez toga nema napretka.

Samu inspiraciju često pronalazi u starim likovima iz kultnih filmova i serija, često i sami nazivi lampica nose njihova imena. Odrastao je uz Petera Sellersa, Monty Phytonovce, Tarantina... Njegov rad može se pratiti na društvenim mrežama, a tamo će biti najavljene i daljnje aktivnosti ovog zasad malog, ali rastućeg studija.

Galerija slika
Trenutno nema komentara

Komentiranje više nije dostupno
Copyright © 2008. Zadarski list Uvjeti korištenja | Zaštita privatnosti | Impressum | Marketing
Powered by Sitestudio.hr