Zemandija, naša domovina

MEDICINSKI OBRAZOVANA  VRAČARA
Nakon iznimno (nije da se hvalim) dobro  primljenog članka u kojem sam ismijavao  vračare i čudne ljude koji im vjeruju, dugo  nisam imao potrebe gledati te grozote, ali mi  se neku noć daljinski zaglavio baš kada je na  ekranu bila neka “baba” koja je solila pamet  onima koji pameti nemaju pa zovu nju za  savjet. Bilo je jako zanimljivo. Ona nešto  divani o radu nadbubrežne žlijezde i općenito o fiziologiji  organizma i pri tome se drži kao primarijus koji mora neukoj  starici – baki u fuštanu objasniti povezanost hipofize i hormona  rasta. Kaže nam kako ne želi koristiti stručne medicinske izraze  jer nisu naravno svi “medicinski obrazovani” kao ona. Usput  spominje “čišćenje kristala”, “programiranje kamena” i slične  stručne, medicinske procedure o kojima se uči na medicinskim  školama i fakultetima.
I dok je čovjek sluša kako ovako baljezga, upita se tko je  ovdje lud, i tko uopće dozvoljava ovakvoj osobi da govori  ovakve stvari ljudima koji su možda zbilja bolesni. Kada kažem  bolesni onda mislim na fizičku bolest, jer da su duševno oboljeli  dokazuju samim tim što zovu u ovu emisiju i očekuju pomoć.  Ljudska je glupost ponekad uistinu neizmjerna.
ŽIVOT U ZEMLJI ZEMANDIJI
Ove je nedjelje u seriji o mome omiljenom detektivu  Monku bilo jako zanimljivo. Zaljubio se u jednu djevojku, a ta  je cura iz jedne zemlje koja se zove Zemandija. To je zemlja u  kojoj se, kako kažu detektivi, ratuje zadnjih 600 godina. Iz te  zemlje je došla ta cura koja se preziva Zlatavić i ona sretne  nekog njihova koljača – ubojicu i ubije ga. I sve bi to bilo onako  filmsko – amerikanski dok nisu prikazali zastavu te zemlje  Zemandije. To da je prezime kao da je naše – dobro. To da se  ratuje kao što je to bilo kod nas – to isto dobro (samo ne toliko  godina). To da je sadistički ubojica pobjegao u Ameriku – to  je, hm… Bolje o tome ne. Ali, da će im zastava biti identična  kao hrvatska – to pak nisam očekivao. Mislio sam da sanjam,  protrljao sam oči, ali zastava je i dalje visjela na zidu. Sve je  isto. I šahovnica, a čak su i one životinje iz grba preslikane.  Razlika je samo u tome što nije crven bijeli plavi nego plav  bijeli zeleni. Sve je ostalo isto. Prikazali su nas kao zemlju koja  ratuje 600 godina i po kojoj šeću sadistički ubojice. Lijepo.
HORROR VIJESTI NA HRT-U – MALO O  PARADIRANJU…
HRT-ov ponedjeljni dnevnik je bio sve samo ne dosadan.  Svašta se izdogađalo, a sve o čemu se izvještavalo, bilo je vezano  uz nasilje. Najviše je pozornosti bilo usmjereno na nedavnu Gay  paradu (ili kako se već zove) koja je nedavno održana u Splitu.  Iskreno, ne bi ni znao da se održala da se na njoj nije odigralo to  što se odigralo, a to je vrlo zanimljivo. Naime, da su ih pustili da  isparadiraju to što su naumili, napravili bi đir po rivi, vratili se  kućama i sutra bi u medijima bila o tome kratka crtica, a  prekosutra bi se sve zaboravilo i bilo bi kao da nije ni bilo. A  ovako, što se dogodilo? Digla se tolika galama da organizatori  uistinu mogu biti zadovoljni pažnjom koju su privukli.
Uostalom, svako se češe tamo gdje ga svrbi. Znam čovjeka  (ustvari – vlasnika kafića) iz jednog manjeg dalmatinskog gradića, koji je bio najveći protivnik ovakvih parada i to je uvijek  javno naglašavao, sve dok jednog lijepog dana na internetu nisu  osvanule zanimljive slike njegova sina koji osim što se u Zagrebu  bavi studiranjem, redovito posjećuje mjesta na kojima se stvaraju zanimljive istospolne veze. A s obzirom da se u medijima  spominje i crkva, najbolje je da ovaj tekst završimo s onim  Kristovim “neka prvi baci kamen onaj koji je bez grijeha”. Izgleda  da su neki čuli samo ovaj dio o kamenu, dok im ono “bez grijeha”  nije došlo do ušiju, ili bolje rečeno do mozga.
… MALO O RATNIM ZLOČINIMA…
U istoj informativnoj emisiji dva priloga o suđenjima  vezanim za Domovinski rat. Prvo smo vidjeli prilog o suđenju  u Osijeku gdje se sudilo Hrvatima koji su okrivljeni zbog  zločina počinjenim nad zarobljenim Srbima, a odmah zatim,  o Srbima okrivljenima zbog zločina počinjenim nad zarobljenima Hrvatima u logoru u Nišu. Sve je to bilo prije  skoro dvadeset godina što samo po sebi dovoljno govori pa ja  više ne bi o tome. Ima tko je za to zadužen.
… MALO O SUSJEDIMA
I konačno, u istom dnevniku mogli smo gledati kako se i  kod naših istočnih susjeda Srba protestira i „mitinguje”,  što je kod njih lijepa tradicija još od sredine osamdesetih.  Ovaj je put u pitanju neki sastanak u vezi NATO-a, a  problem je u tome što njihove desnije stranke Nato  povezuju s ona tričava dva mjeseca bombardiranja. I kao  što se u takvim prilikama izvikuju i pjevaju svakojake  budalaštine, tako smo mogli čuti onu njihovu nazovi  pjesmu, da prostite na spominjanju, “Spremte se spremte”.  I onda se tu pojavljuje neki tip koji važno napominje da su  se oni “oduprli Hitleru i Natou”. Zaboravio je napomenuti  da su se Hitleru oduprli tako da su mu se poklonili do poda,  poljubili čizmu i vjerno služili do kraja rata, a Natou tako  da su čekali u podrumima dok ih nisu prestali bombardirati. Žestoko junaštvo i smisao za realnost i istinu,  tipična za ovakve glasne likove ma gdje obitavali.
[email protected]