Maslina uloženo uvijek vrati

Za braću Marija i Krstu Mičića iz Ploče pokraj Zadra dileme nema: obiteljske masline, a ove su godine ubrali ukupno 1.992 kilograma, svake godine na meljavu voze u uljaru Poljoprivredne zadruge Maslina iz Kali. Istina, karta za trajekt je skupa, ali zadovoljni su uslugom i cijenom meljave od 1,30 kuna po kilogramu.
– Unatoč tome što su nam troškovi svake sezone sve veći, a u proteklih godinu dana u uljaru smo uložili 150.000 kuna, cijena meljave ostala je ista kao i lani. Smatrali smo da u ovim teškim vremenima nije fer dizati cijenu, iako je Udruga uljara Dalmacije tražila da se povisi na 1,40 kuna po kilogramu. Mnogima je urod prepolovljen, neki uopće neće imati ulja, pa zamislite da smo još i mi poskupjeli. I ovako ljudi jedva podmiruju obveze, objašnjava Pero Kolega, ravnatelj PZ Maslina i donačelnik Općine Kali.
Kaljska uljara, jedna od najstarijih na zadarskim otocima, koja se smjestila na 180 kvadrata u središtu mjesta, tik uz more, ovaj tjedan uvela je treću smjenu. Meljava počinje oko pet ujutro, a završava sljedećeg dana oko tri. Strojevi se odmaraju samo sat ili dva, baš kao i ravnatelj Kolega i dvojica radnika koje uzeo za ispomoć. I tako će biti ovih dana, a ako vrijeme posluži, vjerojatno i dalje.
– Berba maslina je na vrhuncu, imamo stalne klijente, a svake godine pristižu novi. Prerađujemo masline od Kolana na Pagu, preko Zadra i okolice do svih mjesta na Ugljanu i Pašmanu. Kako se ne bi stvarale gužve, uveli smo treću smjenu. Telefonski se dogovaramo kad će tko doći i mislim da se ne čeka više od 45 minuta, kaže ravnatelj Kolega. Ni on ni radnici ne pitaju za radno vrijeme jer, vrijeme je od maslina, a to je za bodule, tvrdi, najvažniji dio godine.
Za našega posjeta „uljarnici za pravljenje finog stolnog ulja”, što je nepoznati majstor uklesao na pročelju zgrade prije stotinjak godina, svoje tekuće zlato strpljivo su čekala braća Mičić. Sljedeći u redu bili su Kaljani, otac i sin koji su dovezli 300 kilograma maslina. Vrijeme krate razgovorom o, a o čemu bi drugom, nego o ulju. Komentira se sve, kvaliteta, uroda, tko je zalijevao masline, a tko nije, Kolika je cijena ulja, je li previsoka ili preniska?
– Ja živim u Italiji, u Breschiji i svake godine u studenome dolazim u berbu. Ne bih to ni za što propustio, a moji prijatelji u Italiji jedva čekaju da se vratim s našim uljem. Iako je Italija velesila u tome poslu, ulje im nije ni do koljena našemu, dalmatinskom. Od 1.200 kilograma maslina očekujem da ću dobiti oko 150 litara ulja. Dio ću darovati prijateljima, a dio prodati za 15 eura po litri. Imam već stalne klijente u Bresciji koji godinama kupuju naše ulje, hvali se Krsto dok mjerka svoje ulje koje polagano curi.
Proteklih dana u uljari PZ Maslina dnevno se preradi oko 20 tona maslina, tona na sat. Ravnatelj Kolega nada se da će do sljedeće godine kapacitet podići za još jednu tonu te da će kupiti nove mješalice.
– Podizanje kapaciteta nije vezano samo uz ulaganja. Osim novca, potrebni su nam i obrađeni maslinici. Treba biti realan, na otoku Ugljanu još uvijek ima zapuštenih maslinika u koje desetljećima nitko ne ulazi. Mladi su se odselili, a stari su nemoćni. I tu se vrtimo u zatvorenom krugu. Ali pozitivnih pomaka ipak ima. Ljudi se polako vraćaju poljoprivredi i tradicionalnim zanimanjima, pa je tako i maslinarstvo ponovno u modi, kaže Kolega i prisjeća se kako su nekad punom parom radile sve tri otočne uljare, u Preku, Kukljici i Kalima.