Pukovnik Arbanas pričao o »kukuruznom putu«

Dan sjećanja na stradanja Vukovara i na nedužne žrtve Škabrnje u Domovinskom ratu osnovna škola Stanovi jučer je obilježila svojevrsnim satom povijesti sa filmskim dokumentarnim zapisima, ali i svjedočenjima samih sudionika rata. A jučer su u predvorju škole pred učenicima svjedočili predsjednik HVIDR-e pukovnik i zapovjednik obrane Vukovara Ivica Arbanas, dopredsjednik HVIDR-e Tomislav Zelić, Goran Burčul, predsjednik Udruge maloljetnih branitelja i drugi.
– Na isti dan Vukovar i Škabrnja doživjeli su tragediju. Bili smo svjedoci jedne bestijalnosti kojom su ušli i načinom kako su postupali s mještanima Škabrnje, započeo je svoje iskustvo Branimir Ražov, predsjednik Udruge središta za gardijsku obuku dočasnika »Damir Tomljanović Gavran«.
– Škabrnja je bila okružena i bilo je samo pitanje vremena kad će pasti. Kada ste u okruženju, očekujete pomoć i osjećate se izdano. No, kada pogledate s odmakom, nije se moglo drugačije, kazao je Ražov, dodajući kako njima u Škabrnji ne treba nikakav dokument o tome koji je bio plan okupatora.
– To je bio plan mržnje pripajanja Velikoj Srbiji, plan da nestanemo kao politički subjekt na ovom području. Zato kolege koji su poginuli su sjeme naše slobode i moramo ih se sjećati, štovati ih i prisjećati ih se s pijetetom jer ako to ne radimo nestat ćemo kao narod, poručio je Ražov.
Pukovnik Ivica Arbanas osvrnuo se pak na bitku za Vukovar, atmosferu koja joj je prethodila te uvjete u kojima se odvijala.
– Nakon što je u Borovom Selu 12. svibnja 1991. godine ubijeno dvanaest policajaca stvari se počinju komplicirati, krenuo je sa svojom pričom Arbanas, opisujući i pod kojim uvjetima je djelovao čuveni ‘kukuruzni put’, jedina veza Vukovara s Vinkovcima, a koji je napravio Tomislav Merčep.
– Kukuruzi su te godine bili nevjerojatni, i do četiri metra visoki. No, na kraju su Srbi shvatili što radimo i počeli su postavljati nagazne mine. Tamo sam izgubio petoricu svojih najboljih pripadnika koji su održavali taj put, prepričao je Arbanas.