Uspjehe ne zbraja u brojkama i valutama, već u onome što nije potrošno

Gotovo da nema područja u kojem tijekom svojih nepunih 80 godina nije djelovao i ostavio trag. Matematika mu je oduvijek dobro išla, ali ovaj skromni ekonomist svoje uspjehe ne zbraja u brojkama i valutama, već u onome što nije potrošno, onome što će ostati i nakon njega. Romano Segarić je dobitnik Nagrade Grada Zadra za životno djelo.
Segarić ima puno toga za ispričati, ali sve što kaže voli potkrijepiti fotografijom, knjigom, novinskim člankom… Sve to uredno arhivira, kao svaki ljubitelj statistike. Ne voli se hvaliti sam, ali zato su mnogi to učinili umjesto njega. Posljednja je bila Družba braća hrvatskog zmaja – Zmajski stol u Zadru, koja ga je predložila za Nagradu.
Priznanje za trud uvijek dođe
– Rođen sam u Istu 30. prosinca 1933. godine kao sedmo dijete u obitelji s devetero djece. Nakon završene ekonomske škole u Zadru, u Zagrebu sam završio Ekonomski fakultet za tri godine i sedam mjeseci. Ali nemojte to pisati, skromno će Segarić.
Učio je dobro, a dobro je i predavao, već na fakultetu u Zagrebu kao demonstrator. Ali nije bio u Partiji, kaže, pa nije mogao ostati raditi na Sveučilištu. Ipak, put ga nije uzalud vratio u Zadar.
– Nakon fakulteta sam predavao u Ekonomskoj školi matematiku, statistiku, knjigovodstvo i odgojio mnoge generacije. Potom sam otišao u gospodarstvo. Prvo u Hotelsko-ugostiteljsko poduzeće Borik. Uz to sam na Ekonomskoj školi predavao privrednu matematiku i organizaciju turističkih poduzeća razredima turističkog usmjerenja. Zatim sam u Vinilplastici bio 18 godina financijski direktor. Četiri godine sam radio u Cenmaru, poduzeću za uzgoj ribe te deset godina u Croatia banci kao izvršni direktor. Uvijek sam bio na rukovodećim mjestima, a nikad prvi čovjek u firmi jer nisam bio u Partiji. Ali to je dobro funkcioniralo jer je tom prvom bilo drago da ne konkuriram za njegovo mjesto, a ima kraj sebe kolegu stručnjaka, pojašnjava Segarić.
– Dok sam radio u Vinilplastici pokrenuo sam izdavanje tvorničkih novina, prvo ‘Kemoplast’, potom ‘Vinilplastika’. Tako da sam upoznao proces nastanka novina, što mi je bilo jako lijepo. Lijepo je stvarati, kaže Segarić.
A stvarao je ili sudjelovao u stvaranju monografije “Pola stoljeća Ekonomske škole u Zadru 1948.-1998. godine”, zatim monografije “Otoci Ist i Škarda”, “Glazbene večeri u sv. Donatu – Pet desetljeća glazbe”…
Sudjelovao je u organizaciji brojnih kulturnih događanja u Zadru, a i prikupljao donacije za njih.
U Družbi braća hrvatskog zmaja – Zmajski stol u Zadru aktivni je član od osnutka 1991. godine, za što je dobio odličje Zmajsku zlatnu medalju i titulu časnog Zmajskog areopaga. Tako da u mirovini Segarić ne miruje. Ili nešto radi za Udrugu ili oko Glazbenih večeri ili “fizikaliju” na kući u Kožinu ili čuva unuke.
– Ne smije se čovjek zapustiti, poručuje.