Sociolozi: Zadar i Split najnetolerantniji

Sociolozi Krešimir Krolo, Sven Marcelić i Željka Tonković sa Odjela za sociologiju Sveučilišta uz Zadru održali su u Splitu predavanje Kulturni potencijal Splita – usporedbe i perspektive. Izložili su rezultate anketnog istraživanja o kulturnim potrebama i vrijednostima mladih u gradovima na jadranskoj obali. Anketiranje je provedeno na uzorku od 2.650 učenika i učenica trećih i četvrtih razreda srednjih škola u šest velikih obalnih gradova – Puli, Rijeci, Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku.
Istraživanje je za cilj imalo mapirati kulturne potrebe uspoređujući gradove i regije, Istru, Kvarner i Dalmaciju, s obzirom na vrijednosne orijentacije mladih.
Na predstavljanju su prikazali rezultate istraživanja o učestalosti posjećivanja kulturnih sadržaja (kazališta, kina, koncertnih događanja i slično) u Splitu, kao i usporedbu s drugim gradovima. Također, govorili su o povezanosti glazbenog ukusa i vrijednosnih orijentacija, razlikama među školama te o utjecaju roditelja po pitanju stvaranja navika kulturne potrošnje i kulturnih potreba.
– Namjera je rezultate staviti u kontekstualne i strukturne specifičnosti Splita u odnosu na druge gradove, kao što su raspoloživi prostori, ljudski resursi i kapaciteti civilne i kulturne scene, te općenitog zadovoljstva kulturnom ponudom grada. U konačnici, krajnji cilj je kroz formu javne rasprave i na osnovu prikazanih podataka, naznačiti razvojne potencijale grada koji se mogu iskoristiti za osmišljavanje razvojnih strategija, kazao je Krolo na početku predstavljanja.
Publika je u ugodnom prostoru centra Zlatna vrata bila šarolika, neke su rezultati iznenadili, a neke su očekivali.
Učenici završnih razreda splitskih srednjih škola od ponuđenih kulturnih sadržaja u upitniku najčešće su posjećivali Gradsku knjižnicu, ali unatoč tome što je “najpopularnija”, čak 46,7 posto učenika u prošloj godini nije u knjižnici bilo nijednom. Većina je najčešće posjećivala redom kino, sportska zbivanja i koncerte elektronske glazbe, u čemu se ponajviše vidi utjecaj megapopularnog Ultra festivala. U Splitu mladi najviše od svih gradova obuhvaćenih istraživanjem posjećuju koncerte i mjesta gdje se sluša turbo folk glazba.
Što se tiče razlika s obzirom na tip škole njih je vrlo malo značajnih, a razvidno je da učenici gimnazija češće posjećuju sadržaje „visoke” kulture kao što su muzeji, kazalište i knjižnice. Učenice češće posjećuju knjižnice, muzeje i kazalište, a učenici sportska zbivanja. Među gradovima koji žele više turbo folka na prvom je mjestu Pula, a slijedi je Split, a na posljednjem mjestu je Zadar u kojem se za više turbo folka izrazilo 18,7 posto učenika. Među splitskim učenicima turbo folk najviše slušaju učenici trogodišnjih strukovnih škola.
Prema ključu vjerskog identiteta, strani tv program uvjerljivo najmanje prate uvjereni vjernici, a nereligiozni najviše, dok je u praćenju realityja, talent emisija i sapunica situacija obrnuta.
U uzorku primorskih gradova zadarski se srednjoškolci pokazuju kao najmanje tolerantni prema homoseksualcima, dok su prema socijalnoj distanci svrstani u skupinu najmanje tolerantnih zajedno sa Splitom i Dubrovnikom jer ta tri grada pokazuju gotovo identične rezultate. U Dalmaciji prema toleranciji odskače samo Šibenik. Socijalna distanca se mjeri skalom od sedam stupnjeva pri čemu se prihvatljivost neke manjine izražava od spremnosti za brak s njezinim pripadnikom kao krajnjeg prihvaćanja do izbacivanja iz zemlje kao krajnjeg odbijanja.