“Mnogi branitelji danas nisu živi, a drugi nemaju mjesto koje im pripada”

U dupkom punoj dvorani Kazališta lutaka održana je tribina sjećanja povodom 24. obljetnice pogibije Dragana Žunića, heroja Domovinskog rata, pripadnika PU zadarske, Specijalne jedinice policije Poskoci. Uz sponzorstvo Grada i Županije tribinu su organizirali Udruga Prvi hrvatski redarstvenik i Udruga Specijalne policije Poskoci.
Nakon prisjećanja na ratne dane i sve ono što im je prethodilo, kako kroz riječi voditelja, tako i slikom u 15-minutnom dokumentarnom filmu, nazočnima su se obratili i svjedoci tog vremena koji su osobno poznavali Dragana Žunića – zamjenik predsjednika Udruge prvi hrvatski redarstvenik Ivica Knežević, prvi zapovjednik ratne jedinice Lučko, general Marko Lukić, te prvi zapovjednik postrojbe Specijalne policije na zadarskom području Đuro Župan i njegov sljednik Svemir Vrsaljko.
Mnogi nisu dočekali cilj
Lukić se osvrnuo na vrijeme kad se tek naslućivalo da će Hrvatsku zahvatiti rat, vrijeme prvih balvana i pobuna pobunjenih Srba potpomognutih tadašnjom JNA u Petrinji, Kninu te obrovačkom i benkovačkom području.
– Tih 1.700 momaka tada je odabralo put i bilo spremno boriti se za Hrvatsku, za slobodu i istinske vrijednosti koje svih nas i danas obavezuju da te vrijednosti branimo. Ne smijemo zaboraviti da nismo tada Hrvatsku branili s političarima već s dragovoljcima, braniteljima. Sjećam se kad me je nakon prvog prijavka prvi hrvatski predsjednik upitao: “možemo li se osloniti na ove mlade ljude”?. Odgovorio sam mu da možemo, da su to momci koji će prvi primiti udar ako zatreba, ali ga i zaustaviti. Tako je i bilo, no mnogi su poput Dragana prerano otišli i nisu dočekali cilj, ono za što su krenuli u rat, kazao je Lukić pozivajući političke elite da hrvatskim braniteljima daju mjesto koje im pripada i da poštuju žrtvu tuđe djece koja su položila život na oltar domovine koju svi mi danas uživamo.
– Poznavao sam Dragana, tog hrabrog mladića koji je s toliko žara krenuo u bitku za ostvarenje sna o slobodi, za Hrvatsku. Nije bio samo vojnik i suborac, bio je i prijatelj. Vedre oči, čvrst karakter i otvorena duša. Nisu bili samo entuzijazam i spremnost za žrtvom. Nismo mi iz tog vremena nekim klikom, eto tako, mladi i nedovoljno pametni i dobri krenuli u avanturu koja se zove Hrvatska. Nikako. I onda i danas mi dobro razaznajemo i društvena kretanja i okvire i društvene benefite, ali i društvene posljedice. O tome je Dragan sa mnom razgovarao. Promišljali smo što je ta sloboda, kako će izgledati… Nije bilo pitanje hoćemo li je doživjeti već kako će izgledati, izjavio je Župan dodajući kako je suvišno dalje tu tezu o slobodi razlagati, kao i to jesu li danas branitelji na margini i slično.
– Nisam siguran da je ovo danas ostvarenje njegova sna i sna svih drugih hrabrih mladića u to vrijeme. Mnogi, nažalost više nisu živi, a oni koji su preživjeli nisu na mjestu koje im pripada. Poručio bih svim hrvatskim političarima da mi nismo “munita” koju mogu koristiti za prikupljanje poena od izbora do izbora, da nismo nešto što će iskoristiti kad im treba i onda odbaciti, poručio je s tribine sjećanja Đuro Župan prisjećajući se i prvih dana kad se prva postrojba specijalne policije oformila, vremena kad nisu imali ni dovoljno uniformi, obuće, a još manje naoružanja potrebnog za obranu Domovine. No imali su, kazao je, veliko srce i ideju koja ih je vodila te dodao kako oni preživjeli i danas žive za tu ideju te gaje sjećanje na svoje suborce koji su i živote dali za ostvarenje tih ideja.
Iz mercedesa na bojišnicu
– Sva običnost vremena i protagonista ove priče govori o tome koliko mi vrijedimo, a kažu da se sva veličina i nalazi u običnosti, zaključio je Župan.
Njegov sljednik Svemir Vrsaljko pokojnog Žunića opisao je kao heroja i ratnika, hrabrog mladića koji je u to vrijeme u Rijeci imao lijep život.
– Dragan je došao s mercedesom iz Rijeke i odmah krenuo na prvu crtu bojišnice. Mogao je lijepo živjeti, ali se vratio na zadarsko područje braniti rodnu Slivnicu i ostala mjesta. I danas se sjećam tog pogleda, te snage i volje, neustrašivosti. Nakon ranjavanja nije se ni oporavio, a već je ponovno bio u svojoj postrojbi, na prvoj crti ratišta. Sam je napustio lovransku bolnicu, u vrlo emotivnom govoru podsjetio je sve nazočne Vrsaljko te zahvalio Draganovoj majci Zorki koja je zajedno sa sinovima Ivicom i Šimom nazočila na tribini, što je rodila takva junaka.
– Neki su se prodali za Judine škude i stali na stranu onih koji su opustošili zemlju dok je većina nas ovdje ratovala.
Težinu i emotivni naboj koji su svi govornici bez iznimke podizali u punoj dvorani razbijale su članice ženske klape Karmel iz Turnja te pjesnik Ante Nadomir Tadić Šutra, a večer je završena u atriju Kazališta gdje su suborci i članovi njihovih obitelji razmijenili dojmove nakon tribine.
Organizatori tribine poručili su kako nisu, ali i neće nikada zaboraviti, niti dozvoliti da njihovi poginuli i prerano preminuli suborci budu zaboravljeni te da smatraju svojom obavezom promicanje istine o Domovinskom ratu.