Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Slavica nije želio dati informaciju o tragediji dok ne bude precizna

16.01.2012. 23:00
Slavica nije želio dati informaciju o tragediji dok ne bude precizna


Vatrogasni zapovjednici su potvrdili i da nije dopušteno slati maloljetnike na požarišta, ali da se to događalo te da za to nije morao znati županijski vatrogasni zapovjednik, nego zapovjednici samih DVD-ova, a zapovjednik vatrogasaca na terenu samostalan je u donošenju odluka


Jedina vjerodostojna informacija je ona od voditelja požara ili nekog od vatrogasaca uz njega, na terenu. Vrlo smo oprezni dok ne dođemo do precizne informacije jer cijeli naš ustroj i sustav kada se jednom pokrene je kompleksan. Dakle, želimo imati što vjerodostojniju informaciju, jer iz iskustva znam da imamo slučajeve kada smo imali krive informacije i sva sreća da nismo reagirali – odgovarao je na pitanja vatrogasni zapovjednik Istarske županije, Dino Kozlevac.
Ispitivao ga je odvjetnik Čedo Prodanović, branitelj bivšeg vatrogasnog zapovjednika iz Šibenika, Dražena Slavice (44), a u nastavku sudskog procesa koji se nakon mjesec dana stanke, nastavio na Županijskom sudu u Zadru pred Sudskim vijećem kojim predsjeda Boris Babić.
Prodanović je ispitivao svjedoka upravo na okolnosti dobijanja i prosljeđivanja informacija jer se među ostalim, tijekom dosadašnjeg suđenja od nekih svjedoka moglo čuti kako je Slavica pokušavao što je duže mogao, zataškati informaciju o tragediji na otoku Kornatu, 30. kolovoza 2007. godine, kada je smrtno stradalo 12 njegovih kolega i za što se Slavica smatra odgovornim.
Oprezni s informacijama zbog lošeg iskustva
– Nastojimo dobiti što preciznije informacije koje nastojimo provjeriti – nastavio je Kozlevac dodajući da se na dan tragedije oko 16 sati i osobno čuo s optuženim Draženom Slavicom, ali je i pojasnio da to nije ništa neobično jer i inače, svi vatrogasni zapovjednici s priobalja intenzivno, svakodnevno komuniciraju, osobito ljeti kada je “vrijeme požara”.
– Do mene je naime, tada doprla informacija da se na Kornatu nešto događa. Danas, četiri pune godine nakon tragedije ne mogu se sjetiti od koga sam ja to čuo, ali sam istog trenutka nazvao Slavicu i pitao ga što se događa. On mi je odgovorio kako postoji događaj na Kornatima, ali da nema komunikaciju sa svojima na terenu te da ćemo se čuti kasnije kada i on bude imao precizniju informaciju. Rekao mi je kako postoji mogućnost da ima vatrogasaca u okruženju koji su stradali, ali da još ne zna što se stvarno događa. Nakon tog razgovora bio sam na intenzivnoj vezi i s ostalim mojim kolegama, a čuo sam se i s Tomislavom Vukom, zamjenikom glavnog vatrogasnog zapovjednika RH – prepričao je svjedok Kozlevac.
Naglasio je i kako su dan ili dva nakon tragedije mjesto stradavanja vatrogasaca obišli i svih sedam vatrogasnih zapovjednika s priobalja te da su zaključili kako se radilo o eruptivnom požaru.
U NP Kornati trebali su stalno dežurati vatrogasci
Kozlevac je, također, naglasio kako je Nacionalni park Kornati prema Zakonu o zaštiti od požara morao imati cjelodnevno vatrogasno dežurstvo sastavljeno od profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasaca, no da mu nije poznato je li takvo dežurstvo postojalo u vrijeme tragedije.
Osim njega višesatnim i iscrpljujućim ispitivanjem bili su podvrgnuti i tadašnji vatrogasni zapovjednici i iz Primorsko-goranske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije. Oni su uglavnom odgovarali na pitanja optužbe i obrane o tome kakva je procedura u vatrogastvu, o sustavu zapovijedanja u slučajevima požara, ali i opasnostima kojima su izloženi vatrogasci na terenu prilikom gašenja vatre.
Svi su potvrdili da nije dopušteno slati maloljetnike na požarišta, ali da se to događalo te da za to nije morao znati županijski vatrogasni zapovjednik, nego zapovjednici samih DVD-ova.
Dražen Slavica tako u konkretnom slučaju, kada je riječ o tragediji na Kornatu, nije bio dužan obavještavati Centar 112 jer je o svemu prethodno obavijestio zapovjedništvo u Divuljama, koje je u sastavu te iste Državne uprave – potvrdili su svjedoci.
Suđenje koje je, kako je naglasio sudac Boris Babić, kalendarski gledano ušlo u treću godinu rada i tijekom kojeg je ispitano više od 90 svjedoka, nastavlja se i danas za kada je pozvano pet svjedoka.


Obitelji stradalih sumnjaju da se od njih taje dokazi




Obitelji žrtava su 21. prosinca prošle godine uputili podnesak predsjedniku Sudskog vijeća Borisu Babiću u kojem ga obavještavaju da su na 17 adresa u državi, među kojima je Hrvatski sabor, predsjednik RH Ivo Josipović, Ministarstvo zdravstva, zadarska Opća bolnica, MUP RH i druge institucije, poslali zahtjev za pristupom svim informacijama o “slučaju Kornat” smatrajući kako se od njih taje ključni dokazi.


Svjedok odgovorio kako na Kornatu nitko nije trebao stradati


Slavko Gauš, vatrogasni zapovjednik Primorsko-goranske županije je u svom svjedočenju naglasio kako, što se tiče požara i gašenja, Kornati nikad nisu predstavljali problem.
– I dan danas se govori: “Što je to tamo imalo gorit?” Na to ga je upitao otac stradalog, maloljetnog Marka Stančića: “Je li moj sin trebao poginuti?” Atmosfera u sudnici je postala mučna, a svjedok je odgovorio gotovo nečujnim glasom kako nitko nije trebao poginuti. No, Stančićevo inzistiranje na odgovoru prekinuo je sudac Babić rekavši svjedoku kako na to pitanje nije dužan odgovoriti.
– Da, ne treba odgovoriti jer nije poginuo vaš sin – na to je komentirao otac pokojnog Marka.