Dr. Čakarun: Ako padne procijepljenost, mogli bismo godišnje imati 5 do 10 mrtve djece

Moje dijete do dvije godine normalno se razvijalo, počelo je verbalizirati, imali smo socijalni kontakt, hodalo je… sve normalno. Nakon cjepiva četiri je dana imalo vrlo visoku temperaturu, oko 40, i poslije toga smo primijetili promjene. Polako je prestajao taj kontakt, kao i govor. Gledali smo kako se iz dana u dan gasi, ispričala nam je jedna mama iz Zadra koja je željela ostati anonimna. Ona smatra kako je upravo cjepivo bilo okidač za današnje stanje njenog djeteta.
Ovih dana, nakon objave jedne pedijatrice iz Slovenije da neće primati djecu čiji roditelji odbijaju cijepljenje, a njeno mišljenje dijele i brojni hrvatski pedijatri, ponovno se zahuktala stara priča i rasprava je li potrebno cijepiti djecu ili ne, treba li to biti izbor i odluka roditelja ili propisano zakonom, postoji li opasnost da cjepivo izazove autizam i neke autoimune bolesti ili ne?
U Hrvatskoj je cijepljenje djece obavezno i propisano je kao zakonska obaveza roditeljima, odnosno skrbnicima koji trebaju cijepiti djecu. Ipak postoji dio djece koja su oslobođena obaveznog cijepljenja zbog medicinskih problema, uglavnom neurološke prirode, kao i ona koja su imala jaku alergijsku reakciju na cjepivo. Roditelji, unatoč zakonskoj obvezi, mogu odlučiti da ne žele cijepiti dijete, ali su ih liječnici pedijatri obavezni prijaviti sanitarnoj inspekciji jer su u očima zakona, počinili prekršaj. Nakon toga, u prekršajnom postupku će, najvjerojatnije platiti 2.000 kuna kazne.
Uvjet za upis u vrtiće i škole
Cjepivo je uvjet i za upis u vrtiće i školu, jer, prema zakonu, djeca trebaju biti cijepljenja kako bi mogla ući kolektiv. Većina pedijatara se slaže da se necijepljenoj djeci ne bi smjelo dopustiti upis u vrtić zbog opasnosti da bi mogla zaraziti drugu djecu. Problemi oko upisivanja djece u vrtić i školu razlozi su zašto velik broj roditelja pristaje na cijepljenje djece, iako se pribojavaju mogućih posljedica.
Ipak ima i onih koji su pristali proći kroz cijelu zamršenu i dugotrajnu proceduru u vjeri da će na taj način zaštititi dijete i sačuvati ga od, kako vjeruju, mogućih kobnih posljedica cjepiva.
Zadrani Dino Stanin i Maja Draganić, odbili su cijepiti svoje dijete zbog čega su završili na sudu i platili propisanu kaznu.
 – Odmah smo u rodilištu napisali izjavu da ne želimo cijepiti dijete i o tome smo obavijestili i našu pedijatricu. Ona je po zakonu to bila dužna prijaviti nadležnim institucijama, te smo dobili prekršajni nalog, a razgovarali smo i s Centrom za socijalnu skrb. Svi su bili vrlo ugodni, dobronamjerni i puni razumijevanja, pojasnio je složenu i dugotrajnu proceduru Dino dodavši su se za ovaj potez odlučili jer smatraju da su koristi od cijepljenja daleko manje od rizika.
Dodao je da je njihovo dijete u tri i pol godine samo par puta bilo lakše prehlađeno te da nema nikakvih problema sa zdravljem.
Korist veća od štete
Na pitanje misli li da će imati problema oko upisa u osnovnu školu, za koju je propisano da se djeca trebaju cijepiti, odgovorio je da je prema zakonima osnovna škola besplatna i obavezna za svu djecu, tako da misli da ne bi trebali imati problema s upisom.
 – Pokušali su uplašiti roditelje da, ukoliko ne cijepe djecu, neće ih moći upisati u školu, ali, kad dopustiš da te vodi strah, onda donosiš iracionalne odluke, zaključio je Dino.
O ovom problemu razgovarali smo i s liječnicima i to Đurđicom Dragaš, voditeljicom službe školske medicine, Alanom Medićem, epidemiologom u Zavodu za javno zdravstvo te Željkom Čakarunom, pedijatrom.
Doktorica Dragaš potvrdila je da su liječnici svjesni antivakcinalnog pokreta koji je posljednjih godina uzeo maha. Dodaje da unatoč tome vrlo mali broj roditelja odbija cijepljenje djece.
 – Roditelji kao razloge necijepljenja navode strah od nuspojava, povezanost cjepiva s raznim autoimunim bolestima i autizmom, što nikad nije službeno dokazano. Također, imala sam slučajeva da su roditelji zbog vjerskih razloga odbili cijepiti dijete, objasnila je Dragaš. Dodala je da je stav struke da se djeca cijepe jer je korist cjepiva veća nego šteta, te da bi se zaštitila druga djeca.
Željko Čakarun, zadarski pedijatar mišljenja je da je cjepivo potrebno i korisno kako bi se djeca zaštitila od teških zaraznih bolesti. 
Neopravdan strah
 – U Hrvatskoj državi Zakonom o zaraznim bolestima propisano je da je cijepljenje obvezno, Konvencija o pravima djeteta također propisuje da djeca imaju pravo na najbolju moguću zdravstvenu zaštitu, uključujući i zaštitu od zaraznih bolesti tj. cijepljenje. Roditelji u RH dužni su svojoj djeci osigurati najbolju zdravstvenu zaštitu, a to uključuje i cijepljenje, i nemaju pravo to svome djetetu uskratiti, jer u protivnom podliježu sankcijama. U zemljama zapadne Europe cjepivo nije obavezno i odgovornost za zdravlje djece je na roditeljima, ali i tamo je procijepljenost vrlo visoka jer je oni to postižu dobrom edukacijom i reklamnim kampanjama, objasnio je dr. Čakarun istaknuvši kako gotovo da nema zemlje u kojoj se djecu ne cijepi.
– U medijima i na društvenim mrežama postoje brojni tekstovi koji šire strah od cijepljenja, i jedan dio roditelja, pod tim utjecajem ne želi cijepiti svoju djecu zbog straha od nuspojava. Uz preopterećenost pedijatara velikom brojem pregleda, još dodatno opterećenje su razgovori s roditeljima koji izbjegavaju cijepljenje. Pedijatri ulažu velike napore da održe dobru procijepljenost dječje populacije, jer djeca mogu steći imunitet protiv bolesti ili cijepljenjem ili prebolijevanjem bolesti. Ako padne procijepljenost protiv bolesti na koje smo već zaboravili, te će se bolesti ponovno vratiti, a mnoge od njih mogu prouzrokovati i smrt ili invalidnost djeteta.Tu se postavlja pitanje i roditeljske odgovornosti ako dijete nastrada od bolesti koja se cijepljenjem mogla izbjeći, upozorava dr. Čakarun napominjući da, osim što postoji strah od cijepljenja, najčešće neopravdan, treba postojati i strah od bolesti i njihovih komplikacija.
– Ukoliko bi pala procjepljenost populacije, sve ove bolesti mogu se vratiti i moglo bi nam se dogoditi da bi na godišnjoj razini imali 5 do 10 mrtve djece i još više njih s trajnim invaliditetom, kao posljedicama tih bolesti. Ljudi nisu svjesni da ove bolesti protiv kojih se cijepimo mogu uzrokovati smrt ili trajnu invalidnost, pojasnio je Čakarun dodavši da se čovjek bori protiv bolesti onim sredstvima koja ima. Do sada nije izmišljen bolji način zaštite od zaraznih bolesti od cijepljenja te ovaj pedijatar smatra kako školski sustav, ali i mediji moraju bolje educirati djecu i roditelje o koristima cijepljenja, ali i o kliničkoj slici, načinima liječenja i mogućim komplikacijama koje te bolesti mogu izazvati. U ratu protiv bolesti ljudi moraju bolje upoznati ‘protivnika’ i ne smiju ga podcjenjivati.
Bolesti koje su ubijale
 – Prije uvođenja cjepiva od ospica, godišnje je u RH oboljevalo 15.000 djece, a godišnje umiralo oko 5 djece, a 10 do 15 ih je ostalo trajno invalidno. Slično je bilo i sa zaušnjacima i rubeolom, zaključuje Čakarun.
Ipak, koliko god liječnici upozoravali roditelje da su cjepiva korisna i sigurna, ima ih koji su i dalje nepovjerljivi. Brojni roditelji su javno istupali govoreći kako su primijetili da su im se djeca, koja su se do tada normalno razvijala, nakon što su primila cjepivo jednostavno ugasila ili su razvila neku bolest, a najčešće se navodi dijabetes.
Naime, nedavno se, na jednoj grupi na jedno društvenoj mreži, povela rasprava o tome kako je velikom broju djece dijagnosticiran autoimuni dijabetes tip 1 upravo oko 7. godine, odnosno nakon cijepljenja pred polazak u škole.
Pedijatri negiraju ovu mogućnost i smatraju da je autoimuni dijabetes nastaje kao sklop genetske predispozicije, okoline i stresa.
Tko u svemu ovome ima pravo, a tko krivo ostaje nam tek vidjeti i nadati se da naše dijete neće biti ono na kojem će se prelomiti nesretan splet genetske predispozicije, nuspojava cjepiva i nekog x-faktora koji može dovesti do teških nuspojava i/ili oboljenja.