17 °C
Online izdanje
Srijeda, 24.svibnja 2017.
Vi ste ovdje:  Home » Kolumne
RSS feed
Današnji broj
Kolumne
Povratak
TV Svekrva
Na istom mjestu glazbeni trash i ozbiljni umjetnici
Piše: Mario Padelin
U POSJETU KNEZU I NJEGOVOJ PALAČI

Gledam tako televiziju i saznam hvalevrijedan podatak da se konačno otvara Kneževa palača i da su svi pozvani... svi Zadrani. Znači, neće biti gužva, pomislim ja s obzirom da Zadrana i nema tako puno. Obukao se ja svečano i izabrao vrijeme kada ne bi trebalo biti previše gužve i krenuh. I nije bilo loše. Kulturan svijet je tamo bio, svi su bili nekako svečani i ja sam bio zadovoljan. Još sam zadovoljniji bio kada sam otkrio da su članovi moje obitelji koji su spomenuti, spomenuti tako da im se ispravno napisalo ime i prezime. Još kada bi se neko sjetio da im konačno stavi neku spomen ploču ili neku uličicu da im da, mojoj sreći ne bi bilo kraja. Ali pustimo mi moju obitelj i vratimo se na ono što se moglo vidjeti. Bilo je svega lijepoga, doduše malo konfuzno posloženo, ali takva je bila i namjera da nema objašnjenja i napisa i meni se sve svidjelo, a pogotovo... Meni se jako svidio parket. Mislio sam da je laminat, toliko je bilo glatko, ali nije nego parket. Izgledao mi je dosta solidno i otporno, pa ću sličan ugraditi i u moj dvorac koji ovih dana renoviram. Doduše, između soba su ostavili male pragove visoke centimetar-dva pa sam se skoro prosuo, ali sam održao ravnotežu i dostojanstvo i sve je lijepo završilo.

ČUDO NEVIĐENO U KNEŽEVOJ PALAČI

A onda... šok! U prostoriji koja je bila zadnja (a mogla je biti i prva ako krenete odmah desno, a ne ravno kao ja) izložene su bile fotografije osoba koje imaju veze s estradom. A na zidu, sasvim desno jedna, upravo nevjerojatna kombinacija. Tri su fotografije, jedna iznad druge, a na njima sljedeće. Prvo, na jednoj fotelji sjedi Tajči. Tko se nje sjeća, sjeća se da je bila vrlo popularna godinu dana prije izbijanja rata, pa da je otišla u Ameriku, pa je najavljivala veliki povratak s turnejom koja se trebala zvati „Ludujmo s dušom" /sic!!!/ od kojega naravno nije bilo ništa i u svakom slučaju, bilo pa prošlo. Bila je simpatična, ali umjetnička vrijednost njene glazbe je bila doslovno nikakva. Odmah ispod nje, na slici vidimo Predraga Kraljevića, pjevača grupe Termiti sa čuvenog nastupa u hotelu Kvarner u Opatiji XI 1979.g., gdje se jasno vidi njegov goli torzo s tragovima rezanja žiletom. A ispod te slike, nalazi se fotos pjevačice Lene Lovich, porijeklom Hercegovke, koja sa svojom grupom izlazi iz lifta prilikom turneje po tadašnjoj Jugoslaviji. To je fotografija objavljena u tada kultnom Poletu i vjerojatno nas troje u Zadru znamo za taj podatak, ali je lijepo i zanimljivo da se na istom mjestu nađu glazbeni trash i ozbiljni umjetnici.

IN MEMORIAM TETI SONJI

Gledam neku emisiju na hrvatskoj televiziji u kojoj govore nešto o tetama iz vrtića, njihovom poslu, obavezama i sl. I onda mi na pamet padne ono davno vrijeme kada sam ja išao u vrtić. Zadar tek što je dobio tekuću vodu i struju i kanalizaciju (ovo je naravno pretjerivanje, ali zbilja sam ostario u posljednje vrijeme) i bila su samo dva vrtića u cijelome gradu. Grad je doduše bio samo Poluotok i ono malo okolo, a sada na cijelom tom prostoru ima dvoje stalno nastanjene djece, ako ne računamo male Japance i Kineze koji dođu sa svojim roditeljima u apartmane. One koji su tada živjeli u rijetkim kućama u udaljenim predgrađima vjerovatno su čuvale stare bake, jer im je bilo daleko do Poluotoka, ali to je već druga priča. I tako ja razmišljam o tome i sjetim se da su bile dvije tete u vrtiću „Jugotanker", teta Sonja u jednoj smjeni, i teta Anđelka u drugoj. I taman sam na to zaboravio, kada sam u Zadarskom pročitao da je preminula teta Sonja. Nisam ni znao njeno prezime Medin, nisam ni znao da ima toliko godina, ali je se sjećam kao vrlo drage i dobre osobe. Ne vjerujem previše ljudima koji opširno evociraju uspomene iz vremena kada su imali 4-5-6 godina, ali se sjećam da smo tetu Sonju svi voljeli (oni iz druge smjene su iste osjećaje vjerojatno gajili prema teti Anđelki) i da nam je svima ostala u lijepoj uspomeni, što opet znači da je svoj posao obavljala od srca i onako kako treba. A kada te svi pamte po dobrome, onda znači da ti život nije bio uzalud.

Copyright © 2008. Zadarski list Uvjeti korištenja | Zaštita privatnosti | Impressum | Marketing
Powered by Sitestudio.hr