Sezona za zaborav, moramo učiti na pogreškama

Jedna od utakmica koje su me razočarale je svakako ona u Vinkovcima kada smo Cibaliji stvorili tri mrtve prilike i uz to imali i jedanaesterac u prvom poluvremenu. Umjesto da vodimo sa 2-3 razlike mi smo iz neke glupe pogreške primili dva gola i tu je bio kraj
Bit će jako teško u situaciji kada bude ispadalo pet klubova. Zato se što prije moramo pojačati s nekoliko kvalitetnih igrača te krenuti u raščišćavanje dosadašnjeg kadra kako bismo znali na čemu ostajemo
Što ćemo kada ne budemo više mogli crpiti igrače iz naše lige ili barem one koji donose kvalitetu hrvatskoj reprezentaciji. Zato rad na poboljšanju kvalitete u Prvoj HNL mora biti primaran, a HNS to ne radi i vrijeme je zbog toga za promjene
Santini je definitivno napravio najveći iskorak i smatram da, ako ovako nastavi, može napraviti veliku karijeru. Što se tiče onih koji nisu opravdali moje povjerenje ili, bolje reći, očekivanja, popriličan ih je broj
Sezona 2009./10. je završena. Zadar je u posljednjem 30. kolu na Stanovima svladao Zagreb i zauzeo 12. mjesto na prvoligaškoj ljestvici. No hoće li i sljedeće sezone igrati u Prvoj HNL za sada je još velika nepoznanica. Naime, za sada nema 16 klubova koji imaju prvoligašku licenciju s obzirom da to nije uspjelo Varteksu. Hoće li “krojači” na kraju ipak dobiti licenciju ili će liga sljedeće sezone imati 12 klubova, za sada nije poznato. Jedno je sigurno ili gotovo sigurno), Zadar će i sljedeće sezone na Stanovima ugošćivati Hajduk, Dinamo i ostale prvoligaše. Kao i uvijek na kraju sezone prvi razgovor vodili smo sa zadarskim strategom Daliborom Zebićem kako bismo saznali njegovo mišljenje o sezoni koja je iza nas, ali i o planovima za sljedeću sezonu. Dvadeset pitanja uz još poneko koje smo izdvojili u okvire trebalo bi dati jasniju sliku o trenutačnom stanju u prvoligašu sa Stanova.
Liga 16 ili?
Hoće li Zadar i sljedeće sezone igrati u Prvoj HNL s obzirom da HNS za sada nije izdao licenciju Varteksu i nema dovoljno klubova koji bi činili Ligu 16?
– Nadamo se i vjerujemo da hoće. Varteks je ispred nas pa bismo mi i u slučaju da Varteks ne dobije licenciju, upali na to jedanaesto mjesto i dogodine bili prvoligaši. Ova situacija da se na kraju prvenstva ne zna koliko će klubova igrati u sljedećoj sezoni u Prvoj HNL, nažalost, ocrtava odnose u našem nogometu i na koji se način donose odluke. Bilo bi ipak potrebno, po mom mišljenju, napraviti promjene prvo u HNS-u, što je osnova svega. Potrebno je puno više brige za mlade igrače, za nogometne lige, počevši od Prve lige, nego što to sada pokazuje HNS. Moj stav je da treba podržati i dalje Ligu 16. Što je to loše u Ligi 16, neka nam to netko argumentira. Svake godine se mijenja format lige, niti jednom se nije dogodilo da nekoliko godina potraje isti format pa da se onda podvuče crta i kaže, to valja, to ne valja, a ne ovako. I Liga 12 čim krene počet će se napadati, mi nikako da napravimo konstantnost. Ima puno važnijih problema koje treba riješiti u hrvatskom nogometu od promjene samog formata lige. Nema publike, sve manji je interes i medija. Popularnost nogometa u Hrvatskoj je u konstantom padu.
Je li izričiti krivac za ovo stanje Vlatko Marković i HNS ili ipak dio krivice snose i sami klubovi?
– Naravno da odgovornost snose i klubovi. Previše se toga radi na odgodu i kredite. Ni suci nisu na visokoj razini, a ništa se ne radi na obučavanju stručnog trenerskog kadra. No smatram da bi se promjenama u čelnoj organizaciji hrvatskog nogometa ipak stvari počele mijenjati na bolje. Najlakše je uzeti reprezentaciju i baviti se samo njome. No gro igrača koji sada nastupaju ili su nastupali u reprezentaciji ipak je ponikao u hrvatskom nogometu. Što ćemo kada ne budemo više mogli crpiti igrače iz naše lige ili barem one koji donose kvalitetu hrvatskoj reprezentaciji. Zato rad na poboljšanju kvalitete u Prvoj HNL mora biti primaran, a HNS to ne radi i vrijeme je zbog toga za promjene.
Pokušajte dati ocjenu svojoj momčadi za prošlu sezonu s posebnim osvrtom na proljetni dio prvenstva?
– U svakom slučaju, ovo je sezona s više minusa nego pluseva. Konstantno nam se ponavlja loša jesen pa nakon toga vađenje u proljeće. Bila je ovo sezona s puno oscilacija, nikako nismo uspjeli držati kontinuitet. Na proljeće smo krenuli dobro, odigrali kvalitetnih šest kola i opet se vratili na stare staze neuspjeha. Opet smo postali nesigurni i plašljivi, strepeći svaku utakmicu hoćemo li izvući pozitivan rezultat. Posebno pritom mislim na domaće utakmice u kojima bismo na svojim Stanovima svakom gostu trebali utjerati strah u kosti. A nama ne da to nije polazilo za nogom, već posve suprotno, mi bismo bili stjerani u mišju rupu. Na svu sreću uspjeli smo se u posljednjem kolu izdići iznad vode i pobijediti Zagreb. A da nije bilo te posljednje pobjede, sezonu bismo mogli okarakterizirati potpuno neuspješnom.
Što se Zadru dogodilo nakon odličnog starta na proljeće u kojem ste u šest utakmica sakupili 13 bodova?
– Najveći problem su bile ozljede. Mi nemamo veliki roster i kada su se počele događati ozljede, pomalo smo kopnili i mi. Krenulo je s ozljedom Puljića pa se nastavilo ozljedama Skočibušića, Banovića, Santinija, Suraća. Da ne ispadne kako je ovo opravdanje, smatram da su i zamjene morale bolje reagirati i dokazati da i u njima leži kvaliteta. No većina njih nije u tome uspjela. Nestala je ona prava atmosfera iz prvih šest proljetnih kola i kola su klizila sve brže. Puno se stvari dogodilo u ovoj sezoni iz kojih po svaku cijenu moramo naučiti puno za sljedeću sezonu. Analizirat ćemo što se to događalo u tih prvih šest kola, a što u preostalih šest i izvući pouke iz toga kako se se bi pogreške ponavljale iz sezone u sezonu.
Jeste li na kraju zadovoljni 12. mjestom koje je osvojio Zadar u ovome prvenstvu ili se moglo bolje?
– Nekako sam više nezadovoljan nego zadovoljan. Dobro smo ušli u sezonu unatoč početnom porazu od Cibalije na Stanovima. No svi su već zaboravili da smo u prvom poluvremenu te utakmice stvorili pregršt prigoda, a Vinkovčani nam gotovo nisu ni zaprijetili. U nastavku smo primili tri komada i doživjeli poraz. Vratili smo se pobjedom u Splitu protiv Hajduka, a nakon toga i protiv Šibenika. Sve je najavljivalo da ćemo napokon dobro startati. No ništa od toga. U proljetni dio prvenstva ušli smo s velikim zaostatkom, ali smo ga iznenađujuće anulirali već nakon šest kola. I onda opet pad. Da rezimiram, Zadar nikako nije imao konstantnost u igri i rezultatu, i to je rezultiralo da se tek pobjedom protiv Zagreba izvučemo iz ponora zvanog Druga liga. Mogu biti zadovoljan samo time što smo sačuvali prvoligaški status i što se pojavilo nekoliko mladih perspektivnih igrača. Sve ostalo je za zaborav.
Što Zadar mora napraviti da se u završnici prvenstva iz sezone u sezonu ne bori za goli prvoligaški život?
– Moramo prije svega napraviti selekciju momčadi i to to što prije. Ne smijemo kao do sada puno lutati. Mislim da se treba napraviti što širi kadar kako bismo na kraju ostali na 22 igrača. Najvažnije je stvoriti okosnicu momčad, kostur, i to na samom početku sezone. Tek kada to učinimo dodati naše kvalitetne juniore koji će sigurno dobiti svoju šansu. Nekim se igračima treba zahvaliti na suradnji, činjenica je da smo predugo čekali neke igrače i da nam se to na kraju osvetilo. U svakom slučaju, pojačanja su nužna i uz dobru selekciju i pripreme smatram da na kraju nećemo dolaziti u situaciju da u posljednjim kolima spašavamo goli prvoligaški život.
Obrana, veza, napad
Pokušajte poimenično po linijama dati ocjene igračima za prošlu sezonu? Krenimo od vratara.
– Ježina je s obzirom na prošlu sezonu napravio kvalitativni iskorak, ali isto tako mislim da mora još puno raditi i napredovati kroz treninge i kroz utakmice. Smatram da ima svijetlu budućnost, ali samo ako bude radio na sebi, stagnacija se uvijek skupo plaća. Gluić je nakon dužeg vremena stao na gol, nije bilo idealno vrijeme kada je zamijenio Ježinu, ali, po mom mišljenju, opravdao je povjerenje. Neki misle da je mogao bolje, slažem se, ali i ovako je pokazao dosta, posebno u ovoj zadnjoj utakmici. Žao mi je što se u utakmici s Rijekom u kojoj je odlično branio na kraju nije prometnuo u junaka s obzirom na nesretni završetak utakmice. U svakom slučaju, zaslužio je dobru ocjenu.
Obrana?
– Puljić, Skočibići i Glumac koji su krenuli u proljetni dio prvenstva ulijevali su sigurnost i to je rezultiralo time da u šest kola nismo doživjeli poraz. U tih šest kola bili su temelj momčadi i svega dobroga. Kada su se ozlijedili prvo Puljić pa nakon njega i Skočibušić, uža obrana koju su činili Milin, Šiklić i Glumac jednostavno se nije dobro posložila. Krenulo je loše od prvog trenutka, jedino su u ovoj posljednjoj utakmici uspjeli uz vratara Gluića sačuvati svoju mrežu, istini za volju, i uz dosta sreće.
Vezna linija?
– Bokovi Bilaver i Maruna te s druge strane Čuljak i Mršić nisu me učinili sretnim. Upravo igrači koji igraju na tim pozicijama moraju donositi puno lopti prema naprijed i stvarati pomutnju svojim ubačajima. To bokovi nisu radili i zato treba obavezno tražiti rješenja i na lijevoj i na desnoj strani. U veznom redu je nekako zaigralo najviše igrača tijekom sezone, ali ću baciti naglasak na ovaj drugi dio prvenstva kao što sam radio i za ostale linije u momčadi. Smatram da smo u Banoviću našli kariku koja nam je nedostajala, trkom i otvaranjem ostavio je na mene najupečatljiviji dojam. O Suraću koji svojim iskustvom donosi puno ovom Zadru neću puno elaborirati. Smatram da Ćurjurić i Mršić imaju neosporni talent, ali nekako taj talent nisu uspjeli do kraja iskazati. Imaju svojevrstan kredit i definitivno su igrači s najboljim predispozicijama. Nisu uspjeli napraviti ono čemu sam se nadao, a razlog je što su prefokusirani samo na sebe. Oni se prije svega trebaju iskazati kroz kolektiv, kao nositelji igre Zadra. Što se tiče Jerbića, on je ostao poprilično nedorečen. Luka Begonja je u posljednjoj utakmici prvenstva stavio dobar dojam na mene i treba nastaviti u tom pravcu. Neki igrači poput Vasilja nisu ni dobili pravu priliku.
Napadači?
– Ivan Santini se praktički uključio na sredini prvog dijela i definitivno je pozitivno iznenađenje broj jedan u prošloj sezoni. Skrenuo je pažnju na sebe i dobio poziv za mladu reprezentaciju. Šteta da se ozlijedio jer da je bio zdrav, mislim da bi u ovoj završnici dao još pokoji zgoditak, a mi bismo osvojili koji bod više. Terkeš je na trenutke djelovao dobro, na trenutke loše. Promašio je puno prigoda u ovome prvenstvu što govori da nije bio dovoljno miran. Ovaj Zadar ovisi o raspoloženom Terkešu. Smatram da je igrao puno za momčad i tu je uvelike pridonio u puno utakmica. On je dokazao kakav je strijelac, smatram da se totalno čiste glave treba okrenuti novim pripremama i spreman dočekati novo prvenstvo. A onda će ponovno biti onaj stari Terkeš pred kojim strahuju sve obrane. Mršić nije dobio puno prilike zaigrati u vršku napada kao ni Franko Bilaver koji je neosporni talent. Smatram da se i u napadu trebamo bitno ojačati za sljedeću sezonu.
Santinijeva sezona
Tko je od igrača Zadra napravio najveći pojedinačni pozitivni iskorak, a tko po vama nije nikako opravdao očekivanja?
– Santini je definitivno napravio najveći iskorak i smatram da ako ovako nastavi može napraviti veliku karijeru. Što se tiče onih koji nisu opravdali moje povjerenje ili bolje reći očekivanja popriličan ih je broj. To će se uostalom vidjeti kada zajedno s upravom napravimo popis onih kojima ćemo se zahvaliti na kraju ove sezone. Ne bi bilo u redu da to saznaju preko novina.
Koje su utakmice vaše momčadi u prošlom prvenstvu vama donijele najveću radost?
– Prije svega to je utakmica s Hajdukom na Poljudu kada smo ih pobijedili u 2. kolu. Također u tu kategoriju spadaju i dvije utakmice s Dinamom. Mislim da smo jedina momčad koju Dinamo nije uspio pobijediti u ovome prvenstvu, a definitivno su jedini kojima nisu uspjeli postići zgoditak.
Koje utakmice su bile najveće razočaranje?
– Jedna od utakmica koje su me razočarale je svakako ona u Vinkovcima kada smo Cibaliji stvorili tri mrtve prilike i uz to imali i jedanaesterac u prvom poluvremenu. Umjesto da vodimo 2-3 razlike, mi smo iz neke glupe pogreške primili dva gola i tu je bio kraj. Uz tu utakmicu svakako treba pridodati onu u Zaprešiću kada smo prvo imali vodstvo od 2:0, da bismo u sami finiš ušli s prednošću od 2:1. Primili smo zgoditak prvo u 89. minuti pa nakon toga i u sudačkoj nadoknadi. Slično se ponovilo i na Kantridi, tu smo još kasnije primili dva zgoditka. Smatram da se takve utakmice jednostavno neće ponoviti u sljedećih deset godina. Nije poblem što smo u obje te utakmice primili izjednačujući zgoditak, to se događa, ali ne i ona dva koja su nam donijela poraze.
Škola
U kojim utakmicama ste vi kao trener mogli bolje reagirati i što biste mijenjali da se vratite unatrag?
– Upravo u ovim utakmicama koje sam naveo kao najveće razočaranje ima i mog udjela. Naravno, to shvatiš tek nakon utakmice kada uđeš dublje u analizu. Tada sebi postavljaš pitanja zašto nisam napravio ovo ili ono čime bih spriječio poraz. Bilo je zasigurno još takvih utakmica u kojima sam ponekom zamjenom ili bilo čim drugim mogao primijeniti tijek događanja. Sigurno je da i ja kao trener radim pogreške na kojima moram učiti.
Dinamo je novi – stari prvak. Mišljenje o modroj momčadi i otužnoj proslavi naslova prvaka u Maksimiru?
– Dinamo je, kada se gleda cijela sezona, zaslužio naslov prvaka Hrvatske. Bilo im je lakše tim što je Hajduk startao katastrofalno u prvenstvo i pred Splićanima su stvorili veliku prednost. Što se tiče proljetnog dijela prvenstva i oni su pali, ali više nitko nije mogao nadoknaditi veliku bodovnu prednost koju su stekli kroz jesenski dio prvenstva. Žalosno je da već duže vremena ratuju s navijačima i da naslov prvaka proslavljaju pred par stotina navijača. Da se razumijemo, to je žalosno za cijeli hrvatski nogomet jer da se nešto slično dogodi u Bugarskoj mi bismo se smijali i rugali. Ovako to daje drugima prigodu da se rugaju Dinamu, ali i cijelom hrvatskom nogometu. I sam Barišić je rekao da im ni dovođenje Barcelone ne bi dovelo 10.000 navijača, a to je žalosno, i nešto moraju iz korijena mijenjati.
S obzirom da ste Splićanin neizostavno je pitanje vezano uz Hajduk? Jesu li “bili” osvajanjem Kupa i drugog mjesta u prvenstvu uspjeli sezonu učiniti uspješnom?
– Smatram da na kraju to mogu reći, jer sezona je osvajanjem Kupa i drugog mjesta za njih postala uspješnom. Nakon pet godina osvojili su prvi trofej i to treba pohvaliti. Imali su katastrofalan ulazak u prvenstvo i već nekoliko sezona u kadru imaju preko 50 igrača. To je nedopustivo za jedan Hajduk. Trebaju biti pametni, sada ulaze u godinu u kojoj će proslaviti 100 godina Hajduka. Treba napraviti sve pretpostavke da se posloži momčad koja će moći jurišati na naslov prvaka. Prije svega očistiti kadar od silnog viška igrača i, što je najvažnije, znati s kojim će trenerom ući u taj pothvat.
Koje su momčadi, po vašem mišljenju, najveće razočaranje lige, a koje najveće pozitivno iznenađenje?
– Nisu me oduševile momčadi poput Rijeke i Varteksa koje ipak imaju određenu tradiciju, to nisu opravdale. Što se tiče pozitivnih iznenađenja, tu je prije svega Cibalija koja je na kraju zauzela treće mjesto. Odmah do njih je i Šibenik na četvrtom mjestu te Karlovac koji je u prvoj prvoligaškoj sezoni napravio pravi mali podvig.
Ako na kraju sljedeće sezone bude najavljenog smanjenja Prve lige na 12 klubova što Zadar mora napraviti da očuva prvoligaški status?
– O nekim stvarima koje moramo napraviti govorio sam već tijekom ovoga razgovora. Bit će jako teško u situaciji kada bude ispadalo pet klubova. Zato se što prije moramo pojačati s nekoliko kvalitetnih igrača te krenuti u raščišćavanje dosadašnjeg kadra kako bismo znali na čemu ostajemo. Teška su vremena i neće biti lako u klubu pronaći sredstva za pojačanja, ali smatram da je dovođenje nekoliko iskusnih igrača jednostavno nužno ako želimo sačuvati prvoligaški status. I na tome treba početi raditi što prije jer vremena nema puno, a najgore je kada pojačanja dolaze na samom kraju priprema pa ih ja kroz utakmice moram pripremati.
Zadar je primio veliki broj pogodaka, a najneefikasniji je sastav lige. Može li se to promijeniti?
– Najneefikasniji smo sastav lige i to je svakako zabrinjavajući podatak. Čak ne smatram da je toliki problem u primljenim golovima jer smo tu podjednaki s nekoliko momčadi. A kada bismo zbrajali samo 100-postotne prilike, mislim da bismo bili daleko najuvjerljiviji sastav lige. Što treba napraviti, naši igrači u završnici moraju biti puno mirniji da bi postotak iskorištenih prigoda bio veći, dok cijela momčad u obrambenim zadacima mora tijekom svih 90 minuta zadržati koncentraciju jer smo puno golova primili iz glupih pogrešaka.
Znate li već kojim ćete se igračima zahvaliti i koje biste željeli vidjeti kao eventualna pojačanja za sljedeću sezonu?
– Imam već i jedan i drugi popis u glavi. Uz blagoslov uprave kluba koja tu mora dati posljednju riječ i u suradnji s njima vjerujem da će se ubrzo znati kojim igračima ćemo se zahvaliti. Što se tiče onih koji su na našem popisu želja imena će se, ako Bog da, saznati tek kada te transfere realiziramo. U svakom slučaju, nadam se i vjerujem da će naši vjerni navijači koji su tijekom sezone bili uz nas i kada nam nije išlo, u sljedećoj sezoni imati puno više razloga za slavlje.

Zanimljiv SP unatoč izostanku “kockastih”

Kako će izgledati Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici i što “kockasti” moraju napraviti u sljedećim kvalifikacijama da ne bi opet slučajno propustili sljedeće veliko natjecanje, ovoga puta EP?
– Atraktivno kao i svako Svjetsko prvenstvo s puno nogometnih zvijezde. Naravno, nama je žao što se Hrvatska nije plasirala na SP, ali to ne znači da nećemo uživati u utakmicama drugih reprezentacija. Smatram da će atmosfera biti malo otužnija i s manje navijača, a svi smo u Europi navikli na pune stadione u Ligi prvaka i tijekom sličnih natjecanja. Ovo je ipak prvi SP u Africi. Smatram da “kockasti” imaju kvalitetu i da će se plasirati na Europsko prvenstvo, ali sigurno neće biti lako. Slovenija nam je pokazala da s puno manje zvijezda, ali s izraženim kolektivom može uspjeti otići na SP. Vjerujem da će Slaven Bilić napraviti sve da već u kvalifikacijama na EP-u uživamo ponovno u odličnim izvedbama “kockastih mušketira”.

Fantastični Olić

Finale Lige prvaka igraju Bayern i Inter. Kome dajete prednost i vaše mišljenje o sjajnim izvedbama Ivice Olića, i nešto manje Pranjića, u dresu Bavaraca?
– Jedva čekam finale Lige prvaka najviše zbog Olića. U ovoj krizi igre i rezultata hrvatskih klubova, kako kod kuće, tako i u Europi, te zbog neodlaska “kockastih” na SP, Olić je jedina svijetla hrvatska točka na europskoj sceni. Imam dojam da je ovo što se događa Oliću kao iz nekog filma. Tamo neki igrač iz malenog mjesta u Slavoniji Davora doživio je da njegovim golovima veliki Bayern dođe do finala Lige prvaka. Pa ako scenarij bude kao u američkim filmovima, onda bi Olić trebao postići zgoditak koji bi Bavarcima donio naslov prvaka Europe. Vjerujem da to želi cijela Hrvatska.

Volio bih odvesti Zadar u Europu

Neizostavno je pitanje s obzirom da ste Splićanin vidite li se jednog dana kao trener Hajduka ili eventualno kao hrvatski izbornik?
– Daleki su to snovi, a ja sam poprilično realna osoba. I još me uz to očekuje za desetak dana škola što se tiče trenerskog poziva. Jednostavno ne razmišljam tako daleko u budućnost. Naravno da bi mi bila čast i trenerski san jednog dana sjesti na klupu Hajduka ili čak biti hrvatski izbornik. Ili, daj Bože, biti jedno od to dvoje. Najvažnije je biti čvrsto na zemlji i siguran sam da će se tada početi ostvarivati snovi. A postoji još jedan realniji san koji na neki način sanjam i danas. Zašto jednog dana, možda i u bliskoj budućnosti ne bih odveo Zadar u Europu. Možda bi mi taj san bio još i draži od ova prethodna dva. U svakom slučaju je realniji.