Subota, 20. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Očekivao sam smjenu

Autor: Andrija Prović

16.06.2010. 22:00
Očekivao sam smjenu

Foto: Tomislav JERAK



Već sam svojim suradnicima najavio da bi se takvo što moglo dogoditi – kaže Zovko
Hrvatska ženska rukometna reprezentacija stigla je u Biograd na mini pripreme za Europsko prvenstvo koje se u prosincu održava u Danskoj i Norveškoj. Dolazak najbolje ženske selekcije učinio nam se sasvim dobrim povodom za razgovor s njihovim izbornikom Zdravkom Zovkom, jednim od najtrofejnijih hrvatskih trenera i renomiranim rukometnim stručnjakom. Ipak, netom pred sastanak sa Zovkom dobili smo novu, glavnu temu razgovora – njegovu smjenu. Naime, iz Zagreba je prekjučer pristigla informacija kako je Upravni odbor Hrvatskog rukometnog saveza za novog izbornika postavio Vladimira Canjugu, dok će Zovko za kormilom nacionalne vrste ostati samo do kraja kontrolnog okupljanja u Biogradu, tj. do subote.
– Mislim da je sporna bila moja izjava kad sam rekao da bih u slučaju pronalaska angažmana u muškom rukometu vjerojatno morao napustiti vođenje ženske reprezentacije. Smatram da je Upravni odbor jednostavno bio nesiguran u moj ostanak. S druge strane ja sam profesionalac i živim od rukometa, dok je mjesto izbornika bilo moj honorarni posao – naglasio je Zovko.
Je li ovakva odluka Saveza bila očekivana?
– Ne mogu reći da me je iznenadila. Već sam svojim suradnicima najavio da bi se takvo što moglo dogoditi.
Što će sada biti s pripremama reprezentacije?
– Iako formalno više nisam izbornik. Pripreme ću odraditi do kraja maksimalno profesionalno.
Kvalifikacije i EP
Kako ocjenjujete učinak Hrvatske u kvalifikacijskoj skupini za odlazak na Europsko prvenstvo?
– Izuzev lošijeg dojma u susretu s Nizozemskom, odnosno u drugom poluvremenu utakmice, smatram da smo dobro odradili kvalifikacije. Reprezentacija je bila koncentrirana na postizanje glavnog cilja – plasmana na Europsko prvenstvo, što smo na kraju i izborili. Također, smo izborili i status jednog od nositelja, a samim time i mogućnost da izvučemo neku lakšu skupinu. Iako, lakih skupina zapravo i nema.
Hrvatska će igrati danskom Aarhusu u skupini s Rusijom, Crnom Gorom i Islandom. Stoje li tvrdnje da će naše djevojke prolaz dalje tražiti protiv Islanda, dok su Ruskinje i Crnogorke kandidatkinje za prva dva mjesta?
– Ne bih se složio. Crna Gora je nova reprezentacija, odlično posložena i predvođena s jednom od najboljih svjetskih igračica Bojanom Popović, no u dosadašnjim kvalifikacijama pokazali smo da se možemo nositi s njima. Isto vrijedi i za reprezentaciju Rusije protiv koje igramo dobro. Bit će to teške utakmice, međutim, Hrvatska ima potrebnu kvalitetu. Ako djevojke nastave ovako raditi s novim izbornikom Canjugom, a ne sumnjam da hoće, imaju dobre izglede. Vjerujem u njih i Canjugu, a za vrijeme Europskog prvenstva zdušno ću navijati za Hrvatsku.
Koji je primarni cilj vašeg okupljanja u Biogradu?
– Htjeli smo da reprezentacija provede što veći broj dana na okupu. Plan je bio da se do početka Prvenstva sastajemo jednom mjesečno te je ovaj put pala odluka na Biograd. Cilj je da kroz pet dana priprema unaprijedimo tehničko-taktičke segmente naše igre. Nadam se da posljednja događanja neće poremetiti djevojke te da će ostatak priprema odraditi kao što su radile prva dva dana.
Odlazak iz Podravke
Jeste li zadovoljni proteklom sezonom za kormilom Podravke, odnosno plasmanom u Ligi prvakinja?
– Sezonom sam zadovoljan, premda, uvijek se može govoriti da smo mogli bolje. Pobijedili smo prvakinje Europe, osvojili četiri boda i mogli se plasirati u drugi krug, no u međuvremenu smo ostali bez sedam igračica. Iz tih razloga možemo biti zadovoljni. Također, izbacili smo nove, mlade igračice.
Koji su razlozi Vašeg odlaska iz Koprivnice?
– Svemu dođe kraj. Tako je to i u sportu. S razlogom se kaže da mi radimo kao da ćemo ostati 10 godina, dok su nam cijelo to vrijeme koferi spakirani. U Hrvatsku, odnosnu u Podravku i ženski rukomet došao sam prije tri godine. Ne mogu reći da sam u početku bio oduševljen, no nisam pronašao bolji angažman te sam odlučio prihvatiti ponudu. U rad s Podravkom ušao sam vrlo ambiciozno i dao sve od sebe ne bi li ostvarili rezultat. Nakon tri godine istekao mi je ugovor te se Uprava odlučila da ga ne produžuje, ali i sam sam bio pred odlaskom. Jednostavno, završio je jedan ciklus.
Jeste li u međuvremenu potražili novi klupski angažman?
– Još ne. Planirao sam uzeti pauzu kako bih se što bolje pripremio za Europsko prvenstvo. Jer, upravo mi je to nedostajalo u Podravci, odnosno u reprezentaciji. Ponekad ne bih imao potrebnu svježinu da se potpuno posvetim jednom ili drugom poslu. Nakon priprema i teških utakmica s klubom, u roku od dva dana trebao sam se prebaciti na rad s reprezentacijom… I obrnuto. To je znalo biti teško, no moram pohvaliti svoje suradnike Škorića i Vujovića koji su bili od velike pomoći.
Hrvatski rukomet
Kakvi su odnosi na relaciji Hrvatski rukometni savez – ženska reprezentacija? Jesu li djevojke u sjeni “kauboja”?
– One su podređene muškoj reprezentaciji, ali i moraju biti. Rezultati su glavno mjerilo, a iza muške reprezentacije su sjajni uspjesi. Koliko su samo medalja osvojili u proteklih 10 godina?! Ove dvije reprezentacije od osnutka naše države bile su ravnopravne, no temeljna je razlika što su muškarci osvajali medalje, a žene nisu.
Koliko je štetna centralizacija moći u hrvatskom rukometu? Kod muškaraca već godinama dominira Zagreb, a sličnu ulogu u ženskom rukometu ima Podravka.
– Možda nije bilo drugog načina. Kada bi detaljno analizirali, to je možda i loše, međutim, ako se opet osvrnemo na rezultate, smatram da je na kraju ispalo dobro. Mala smo država s lošim stanjem ekonomije te nemamo mogućnost za više jakih klubova. Svi želimo jake lige, no neke su stvari neminovne. Ne zaboravimo da i na ovaj način spadamo među najbolje rukometne nacije na svijetu. Je li je takav put dugoročno ispravan, pokazat će vrijeme. Za sada, smatram da ne smijemo previše kritizirati.
Koja Vam je prva asocijacija kada se spomene Zoran Gobac?
– Zoran je hrvatski rukomet. Prvi je kreativac i mogu mu se pripisati brojne zasluge za uspjehe našeg rukometa. Naravno, tko radi taj i griješi pa stoga može u određenim situacijama biti negativan, no on je u svakom slučaju pozitivna figura. Gobac donosi novac i popularnost, a rezultate nije potrebno posebno napominjati. Ovo nije nikakvo “uvlačenje”, već govorimo o činjenicama.
Kad smo kod rezultata, osvrnimo se i na Lina Červara i na njegove dosege s reprezentacijom.
– Nema potrebe uopće raspravljati o tom pitanju. Lino je najtrofejniji i najuspješniji trener u povijesti hrvatskog rukometa. On je izvanserijski trener i šteta je što trenutačno ne radi u nekom od hrvatskih klubova.
 


Druga vremena


Zovko je nastupajući za reprezentaciju Jugoslavije 1984. osvojio zlato na Olimpijskim igrama u Los Angelesu, a vlasnik je i srebra i bronce sa svjetskih smotri u Njemačkoj (’82. i ’74.).
– Bila su to druga vremena, druge okolnosti i druga država. Profesionalni sport bio je u začecima, a igralo se s puno više entuzijazma i dobivalo puno manje novca. Prekrasno je sjetiti se tih vremena. To je nešto što čovjeku ostaje za cijeli život.




 


Uvjeti u Biogradu


– Uvjeti su sjajni. Drugi put sam tu. Prvi put sam bio kad se otvarala sportska dvorana i kada sam bio na čelu muške reprezentacije. Imamo sve potrebno za kvalitetan rad, a djevojkama sigurno odgovara i da pauze između treninga iskoriste za odlazak na plažu.


 


Vujović: Zatečeni smo


Vladimir Vujović, trener vratara, o odlasku Zdravka Zovka, kaže:
– Ostali smo pomalo zatečeni, no ljudi iz Saveza najbolje znaju razloge za takvu odluku. Nisam kompetentan i ne bih želio komentirati njihov rad.


 


Osobni karton Zdravka Zovka


Trenersku karijeru počeo je u talijanskoj Siracusi. Sa Zagrebom je dvaput bio prvak Europe te osvojio četiri domaća prvenstva i kupa, s Celjem je igrao dva polufinala Lige prvaka i tri puta bio pobjednik slovenskog kupa, s Fotexom je osvojio Ligu prvaka 2002. godine i dva puta polufinale Lige prvaka, a zabilježio je i šest naslova prvaka Mađarske te četiri kupa. U ženskom rukometu bio je trener Lokomotive, Podravke i izbornik ženske rukometne reprezentacije. U hrvatski se rukomet vratio iz Mađarske (2007.) gdje je bio sedam godina, a posljednji klub prije Podravke bio mu je muški sastav Veszprema.