Iako sam rođen u Brazilu, moje srce kuca za Hrvatsku

Natjecateljski dio „Croolimpijade” starta u ponedjeljak kada će Vladimir, kao jedini Hrvat, predvoditi skupinu „Folksdojčera” podrijetlom iz Slavonije
Prvi put sam u Zadru i mogu reći da me dojmio već na prvi pogled. Vaš Grad izgleda kao pravo turističko središte. Po ljepoti i uređenju uopće ne zaostaje za razvikanim europskim odredištima. Sretan sam što sam tu – oduševljeno će Vladimir Sesar, 22-godišnji Hrvat iz Brazila, koji će na Hrvatskim svjetskim igrama zemlju sambe i karnevala predstavljati, a u čemu drugom, nego u još jednom brazilskom sinonimu – nogometu. Natjecateljski dio „Croolimpijade” starta u ponedjeljak kada će Vladimir, kao jedini Hrvat, predvoditi skupinu „Folksdojčera” podrijetlom iz Slavonije. O nogometu, njegovim korijenima, Brazilu i Hrvatskoj, jučer smo razgovarali s prvopridošlim sudionikom Igara.
– Moj se otac prije 26 godina odlučio na preseljenje iz Lištice u Hercegovini u Brazil. Tamo je upoznao majku koja je rođena u Brazilu, ali je po svom ocu, isto tako, hrvatskih korijena. Zato, mogu se pohvaliti da sam pravi brazilski Hrvat – upoznaje nas mladić čija obitelj živi u okolici Sao Paula.
Vladimiru je ovo četvrti posjet Hrvatskoj, a u Krševanov grad stigao je već u srijedu. Vrijeme do početka nogometnog turnira, kako kaže, krati obilaskom lokalnih plaža i razgledavanjem Zadra. Privukla ga je i spoznaja da je stigao u miran grad gdje osvrtanje preko ramena nije dio svakodnevice.
– Brazil i Sao Paulo se konstantno razvijaju i lijepo mi je tamo živjeti, no istovremeno mogu biti i opasni po život. Visok postotak kriminala je, nažalost, naša realnost. Kada izlazimo iz kuće trebamo dobro paziti kuda i kojim putem idemo. Međutim, toga ovdje nema. Ljudi mogu biti puno opušteniji. Uz arhitekturu, svidjele su mi se i ovdašnje plaže. Kada sam na reklama gledao i slušao o njima, pomislio sam „OK, ali sigurno nisu baš onakve kakvim ih predstavljaju”. Sad znam da jesu – istaknuo je Vladimir na tečnom hrvatskom.
Što očekujete od nastupna na nogometnom turniru? Hoće li vaša momčad dogurati dalje od reprezentacija Brazila na Svjetskom prvenstvu?
– Nadam se, premda nismo previše zajedno trenirali. Teško je bilo okupiti sve igrače. Ipak, dat ćemo sve od sebe ne bi li ostvarili što bolji rezultat. Također, nadam se da ćemo se nakon natjecanja u skupini sastati s Nizozemskom i uzvratiti joj za poraz u četvrtfinalu SP-a u Južnoj Africi – kroz smijeh će vatreni navijač Selecaa i Palmeirasa.
Ipak, kada nastupaju Vatreni, dvojbe nema.
– Iako sam rođen i živim u Brazilu, moje srce kuca za Hrvatsku. Kada igraju Brazil i Hrvatska, ja navijam za igrače u kockastim dresovima. Brazilci su pomalo prepotentni i ponašaju se kao da je Selecao svemoguć. Zato mi je bilo drago kada je 2005. Hrvatska povela u prijateljskoj utakmici. Da ste vidjeli njihove izraze lica…
 

Progoni UDBE

Vladimirov djed po majci, Franjo Dujmović, bio je dio intelektualne elite koja je zbog neslaganja s režimom Ante Pavelića emigrirala u Brazil. No, režim koji je uslijedio, onaj komunistički, progonio ga je daleko izvan granica bivše države.
– Djed je bio novinar, a zbog svojih radova kasnije se našao na meti tadašnje UDBE. Često su mu znali poslati pismo-bombu. Pretpostavljam da je glavni razlog napada bila njegova knjiga „Hrvatska na putu oslobođenja”. Srećom, uvijek bi je ranije otkrili, a djed je doživio duboku starost.

Turska se pamti i u Brazilu

Razgovarajući o nogometu Vladimir Sesar je istaknuo kako mu je najteži sportski trenutak bio poraz Hrvatske od Turske u četvrtfinalu EP-a u Austriji i Švicarskoj 2008. godine.
– Bole me porazi Brazila i žao mi je zbog ispadanja u nedavnom četvrtfinalu, no ništa se ne može usporediti s porazom Hrvatske od Turske. Tu utakmicu neću nikad zaboraviti.