Roko je jedino dijete koje u vrtić ide barkom!

Roko Božičević od rođenja je pravi, mali “morski vuk” i odlazak u vrtić u najbliže mjesto Ugljan, na istoimenom otoku, doživljava kao igru i avanturu. Sjedne on tako sa svojim tatom Goranom i ne boji se ni valova, ni bura, ni juga. Njemu je jedino važno otići u vrtić kako bi se igrao sa svojim vršnjacima

Njegovo rođenje prije šest godina ostalo je zlatnim slovima uklesano u povijest otočnog kamena jer on je prvo dijete koje se rodilo na otoku Sestrunju nakon punih 35 godina i on je jedino dijete u Hrvatskoj koje u vrtić ide – barkom.
Roko Božičević od rođenja je pravi, mali “morski vuk” i odlazak u vrtić u najbliže mjesto Ugljan na istoimenom otoku, doživljava kao igru i avanturu. Sjedne on tako sa svojim tatom Goranom i ne boji se ni valova, ni bura, ni juga. Njemu je jedino važno otići u vrtić kako bi se igrao sa svojim vršnjacima, a kada je vrijeme doista nemilosrdno i preko mora se ne može – Roko je tužan i stalno zapitukuje mamu Tatjanu kada će opet u vrtić.
Kopno zamijenila morem i postala prava bodulica
A, mama Tatjana (33) i pet godina stariji tata Goran jedini su mladi bračni par na otoku i njihovo “da”, prije sedam godina bila je senzacija jer je to vjenčanje bilo, također prvo nakon 30 godina.
– Krivo je more – i danas uz smijeh kaže Tatjana koju je “ljetna ljubav” iz daleke rodne joj Čazme dovela i prikovala za stijene prepune soli i more kojem se ne vidi kraja…
Danas je prava “bodulica” koja ide na ribe, živi pravim otočnim životom ovisnim o brodovima i katamaranima, a u međuvremenu su ona i Goran postali i roditelji troipolgodišnje Anje.
Nikada kaže, nije požalila što je iza sebe ostavila svoj dom i obitelj i zvanje diplomirane povjesničarke kako bi se posvetila obitelji i postala prodavačica u dućanu.
– Najteži su nam mjeseci siječanj i veljača. Zna se dogoditi da zimi bude na otoku 17 ljudi. Kada se zaželimo “civilizacije” idemo do Zadra, malo prošetamo, šopingiramo, a za blagdane obavezno odemo kod mojih – priča Tatjana Božičević.
Ta mlada i hrabra sestrunjska obitelj ne odustaje i ostaje na otoku dijeleći sudbinu većine “zaboravljenih” otočana.
Najmanji biser zadarskog arhipelaga
Sestrunj je najmanji otok zadarskog arhipelaga i administrativno pripada Općini Preko. Danas broji 35 stalnih stanovnika, a preko ljeta se taj broj penje i na “čak” 200-tinjak duša. Od Zadra je udaljen tek 15- ak kilometara zračne linije ili pak, 12 nautičkih milja.
Ivo Šužberić je predsjednik Mjesnog odbora Sestrunja i uz brodskog agenta i trgovca kao službenik pošte, jedini je zaposlen na otoku. Osim žeđi koja muči sve otoke i koje rješavaju narudžbama uz pomoć vodonosca Zrmanja, ono što ni oni ne mogu riješiti to je skupoća života.
– Život na otoku je između 50 i 70 posto skuplji nego na kopnu. Imamo mjesni dućan koji je doista odlično opskrbljen i ništa nam ne fali, ali sve je skuplje nego u gradu. Što se tiče bilo kakve gradnje, ona je na otoku dvostruko skuplja nego na kopnu. Jedan od najvećih problema na Sestrunju su nam protupožarni putovi. Svakoga ljeta živimo u strahu od izbijanja požara jer puteva nemamo, nisu probijeni. Do sada smo puno puta pisali zamolbe i dopise nadležnom Ministarstvu kako bi se to na neki način pokušalo riješiti, a sada je to u ingerenciji Zadarske županije. No još jedna kočnica u rješavanju tog problema su i imovinskopravni odnosi jer je cijeli otok privatno vlasništvo i to, također još nije sređeno – pojašnjava Šužberić.
Osim Roka i Anje Božičević na otoku odavno nema djece. Školska zgrada izgrađena davne 1927. godine svoja je vrata zauvijek zatvorila 1980., ali je sama zgrada opet renovirana 1990. godine te je u njezinu prizemlju ured Hrvatske pošte i ambulante za liječnika koji iz Preka dolazi dva puta mjesečno.
Šužberići, Radulići, Jurjevići, Božičevići, Švorinići… vole svoj otok no on je tako blizu, a tako daleko.
 
 
 
— Slika
Sestrunj administrativno pripada Općini Preko, danas broji 35 stalnih stanovnika, a preko ljeta se taj broj penje i na “čak” 200-tinjak duša
 
— Slika
Ivo Šužberić, predsjednik Mjesnog odbora Sestrunja, jedini je zaposlen na otoku
 
— Slika
Roko i Anja – velika radost malog otoka
 
— Slika
 Prije ljeta i uživanja u moru, brat i sestra uživali su na tovaru