Bobanovićevi savjeti ministru Tolušiću

Ako je suditi prema prvim potezima ministar poljprivrede Tomislav Tolušić želi se o stanju u svom sektoru informirati “iz prve ruke”. Od ljudi iz prakse i bez posrednika. Tako se sastao i sa predstavnicima vinara, vinogradara i maslinara među kojima je bio i Radoslav Bobanović, voditelj projekta PZ Masline i Vino iz Tinja/Polače.
– Sastanak je bio sadržajan i koristan, kaže Bobanović.
On je ujedno bio i jedini predstavnik iz Zadarske županije i to u obje skupine, među 12 vinara i 10 maslinara iz cijele Hrvatske.
Kontrola uvezenih vina
Vinari su upozorili na potrebu pojačane kontrole uvoznih vina iz tzv. trećih zemalja. Ukazali su i na potrebu izmjene procedura u sustavu za povlačenje EU sredstava, poput Vinske omotnice. Bobanović je i ovaj put imao zanimljive prijedloge. Založio se za modeliranje pravilnika prema aktualnoj situaciji u Hrvatskoj, posebice kad je riječ o rekonstrukciji i adaptaciji vinarija i kušaonica kako bi se izbjegla nepotrebna papirologija.
– Čemu je potrebno ishoditi novu uporabnu dozvolu ako se radi o promjeni, primjerice, neke kolone zbog širenja vrata ili prozora kako bi neka nova oprema mogla ući u taj prostor, a investitor već za tu zgradu ima ili građevinsku dozvolu ili rješenje o izvedenom stanju ili legalizaciju, pojasnio je svoj prijedlog Bobanović. Na ovo ga je nevelo vlastito iskustvo jer, podsjetimo, Masvin se bio natjecao za za sredstva za kompletno uređenje vinarije i u sklopu nje izložbeno prodajnog prostora i kušaonice. U prvom rješenju nije im bilo priznato uređenje iznutra već samo vitrina i pregradni zid između fermetacijske sale i kušaonice.
-To je kao da su mi dali krov, a nemam još ni temelja. Kako ću vitrinu staviti u prostor koji nije ožbukan, uređen i slično, govorio je tada Bobanović. Uslijedile su žalbe, vrijeme se gubilo na papirologiju pa je i objekt, vinarija s kušaonicom i pratećim sadržajima, dovršen s gotovo dvije godine zakašnjenja. Zato, kad je riječ o Vinskoj omotnici, potrebno je jasno i nedvojbeno jedinstveno tumačenje određenih odredbi Pravilnika od svih dionika vezano za istu problematiku, smatra Bobanović.
On je nakon sastanka ministru Tolušiću uputio i pisana pojašnjenja svojih prijedloga. Kako nebi dolazilo do prometa grožđa “na crno”, odnosno nesrazmjera stvarnog i evidentiranog uroda, Bobanović smatra da Zakonom o vinu ili Pravilnikom treba predvidjeti poveznicu između količina grožđa te moguće proizvodnje vina od istog uvažavajući očekivane radmane kako po regijama tako i po pojedinom subjektu. – Ako se od 100 kg plavca malog dobije 45 do 50 litara vina ne može netko dobiti 10, a drugi 90 litara, upozorava Bobanović. Kao i ostali vinari na sastanku s ministrom Tolušićem i Bobanović je isticao kako treba pojednostaviti proces puštanja vina u promet i pojačati suradnju po pitanju brendiranja vinarskih regija, kako bi bili prepoznatljiviji na zajedničkom EU tržištu. Nužna je također kontrola uvezenih vina pri čemu treba posebno označiti buteljirana, a otvorena dodatno kontrolirati.
-„Kada govorimo o korištenju EU fondova pred nama je velika zadaća smanjenja administrativnih barijera i određivanja novih pravila po kojima će se različiti sektori i različite veličine poljoprivrednih gospodarstava – moći pronaći svoje mjesto. Hrvatsko vino i maslinovo ulje moraju biti dio te priče”, poručio je ministar Tolušić. 
Kontrola uvezenog ulja
Sastanak s maslinarima predstavnici udruga iskoristili su kako bi ministru Tolušiću skrenuli pozornost na potrebu povećane kontrole kvalitete ulja, posebice onog iz uvoza, ali i na poboljšanje sustava analize, inspekcijskog nadzora i označavanja. Maslinari su izrazili želju da im se pomogne u postupku brandiranja maslinovih ulja i zaštite zemljopisnog porijekla kako bi se povećala mogućnost izvoza te prepoznatljivost u svjetskim razmjerima.
Još uvijek je nepoznanica koliko zapravo stabala maslina imamo – 4 ili 6 milijuna. Prema Bobanovićevom mišljenju važnije od toga je koliko se maslinovog ulja u RH proizvede, a koliko uveze treba sigurno kvalitetnije regulirati. Mora se znati tko su izvorni proizvođači, a tko otkupljivači, preprodavači, uvoznici, to se mora znati. Postojeći Pravilnik koji regulira proizvodnja ulja, naziv ulja, puštanje ulja na tržišta, označavanje ulja oznakama EDM, djevičansko, lampante, (Pravilnik o uljima od ploda i komine maslina), nije obuhvatio niti sve dionike u maslinarskoj priči, a niti je obuhvatio razliku pristupa ka proizvodnji ulja od ploda masline, smatra Bobanović
Naime u Hrvatskoj se nedvojbeno pojavljuju iz domaće proizvodnje tri ulja proizvedena od ploda masline i to: prvo ulja od ploda masline iz ekološkog uzgoja, drugo konvencionalno-integriranog te treće od ploda masline koji se drži nekoliko dana, tjedana u morskoj vodi. Imaju istu poveznicu da su ulja nastala od ploda masline prva dva ulja približno su u organoleptičkim svojstvima ista, ali su po kemijskoj analizi i po nutricionističkim vrijednostima svakako različita. Ulja proizvedena od ploda maslina držanih u morskoj vodi su tradicionalna ulja iz naše prošlosti (različiti razlozi) poznata i kao liburnska priznata ulja kojima treba dati posebne kriterije u istom pravilniku kako bi se i ta ulja zadržala u proizvodnji i na tržištu, što bi posebno dobro došlo našim otocima, predlaže Bobanović.
Što se tiče ulja iz uvoza on je izričit:- Sva ulja koja se javljaju od ploda masline ili eventualno komine moraju se prije stavljanja u promet potvrditi kemijskom analizom i organoleptički što podrazumijeva novo tijelo u vidu npr. našeg Zavoda za vinogradarstvo.
U Pravilniku treba odredbama razlikovati plod masline po vlasniku, po prerađivaču tako isto i po onome tko je vlasnik ulja, tko ga prodaje i tko ga preprodaje. U tom dijelu treba se rukovoditi ka mogućim poticajnim mjerama prihvatljive za dionike u RH i EU. Sigurno je kako te mjere treba dobro pripremiti. Jeli to proizvedena količina ploda, ulja, broj stabala, hektara, (vidjeti potpore iz EU u Italiji, Španjolskoj…..)
Ekološka proizvodnja i zakup zemljišta
U svezi poticanja eko proizvodnje u HR do sada prepoznatim mjerama, isti je kriterij za potporu prema kapitalnim nasadima masline, vinogradi, voćnjaci te prema pašnjacima kao i povrtlarskim kulturama. Ovdje treba svakako napraviti razliku, s time se slažem, ali o ukidanju ekoloških potpora ili ograničavanju po nekim površinama mišljenja sam, napisao je Bobanović ministru Tolušiću, kako bi to izazvalo veliku nesreću za opće dobro ovoj državi u cjelini. Osnova ekološke proizvodnje je održivost (čovjek, voda, zrak, životinje -sinergija itd…) To je budućnost posebno u proizvodnji hrane. Ekološki proizvođač nije samo dobro za sebe već i za čitavu zajednicu.
U pojašnjenju svojih prijedloga Bobanović se posebno osvrnuo na zemljište u zakupu – koncesija ( Zakon o poljopoprivrednom zemljištu, članak 49….51). Otkup zemljišta na kojem je položena zgrada: DUUDI i Agencija za poljoprivredno zemljište trebaju ubrzati postupke. Izlazak na terene zbog provjere stanja ( Ugovori, katastarski snimak itd.), neka ide na teret nositelja zakupa. Položene, nužne zgrade na tim površinama su bez vlasništva 1/1 nositelja investicije, jednostavno bezvrijedne za banku kao jamstvo, a ulagača ograničava u razvoju. Epilog: Nema novih radnih mjesta.  
Lokalna samouprava (Prostorni planovi, ograničavanje izgrađenosti na površinama u služnosti na 200 m2, totalna je blokada u svakom pogledu. Ne uvažavanje investicije poduzetnika koja je usklađena sa svim gospodarskim parametrima (površina, proizvodnja, skladištenje, distribucija, prodaja na licu mjesta) zaustavlja čitav željeni projekt (održivost ruralnih prostora u RH), nemamo mogućnosti korištenja EU sredstava itd…. Svjesni smo kako ministarstvo ne može narediti, ali može uputiti preporuku. Bez namjere da ikoga prozivamo dajemo negativni primjer jedne lokalne zajednice. Ista je na projektu od 60 ha u služnosti (vinogradi, masline, smokve) odobrila 200 m2 nadzemno. Bit ćemo jednostavni, ovo je taman dovoljno za higijenske prostorije, zaključuje Radoslav Bobanović u dopisu ministru poljoprivrede Tomislavu Tolušiću.