Preminuo Petar Kazija, autor Križa mladih

Vijest o iznenada preminulom pakoštanskom umjetniku Petru Kaziji tužno je primljena među poznanicima i djelatnicima zadarskog Nadbiskupskog ordinarijata s kojima je, pred kraj svog zemaljskog života, bio povezan u suradnji izrade iznimnog i vrijednog, a sad se pokazalo, i za njega samog, simboličkog projekta: Križa mladih zadarske nadbiskupije. To je glavni simbol u novoproglašenoj Godini mladih zadarske nadbiskupije koji će tijekom godine ići od župe do župe i na molitvu okupljati u pripremi Nacionalnog susreta Hrvatske katoličke mladeži u Zadru 2010. g. Potpisnica ovih redova nije osoba koja ‘zaslužuje’ pisati ‘In memoriam’ tom umjetniku temeljem prijateljstva ili njegovog dobrog poznanstva. No ono što opravdava pisanje ovih redova je moj susret s Kazijom i njegove posljednje izjave za javnost koje vam donosimo u cijelosti.
Jednostavnost u pristupu čovjeku
Željela sam, naime, ‘napraviti’ duži intervju s Kazijom na temu bogate poruke Križa mladih kojeg je uspješno istesao, fino oblikovao, te taj razgovor objaviti upravo u našem dnevniku kao sliku vrijednog angažmana našeg sugrađanina – prikaz ‘Iza kulisa’, posjet skromnom ateljeu odnosno radionici Petra Kazije koja se nalazi u blizini zadarske Marine. Posjetila sam Petra ujutro u subotu 22. studenog, uoči blagdana sv. Krševana kad je svečano otvorena Godina mladih. Sa zadovoljstvom je pristao otkriti ‘tajne’ svog umjetničkog zanata i srdačno me primio kako bih slikom zabilježila zadnje sate izrade Križa mladih; a ono ‘zabilježiti rječju’ (malo dužom) rekli smo da ćemo učiniti u skoro vrijeme. Tada nije mogao odvojiti svoje dragocjene minute finalne izrade Križa za pojašnjavanja novinarske znatiželje. No ono o čemu Kazija nije trebao govoriti, nego se moglo doživjeti, bila je njegova srdačnost, jednostavnost u pristupu čovjeku; otvorenost i spontanost, lakoća u komunikaciji. Novinar to naziva onim ‘zahvalnim sugovornikom’ kad je zadovoljan jer je dobio ‘materijal’ koji nadilazi očekivanja i učini da inspiracija u tekstu bude kao ‘mašnom umotana’. Jer koga ne bi zadivilo kad je Kazija rekao da je drvo od kojeg će izraditi Križ mladih izvučeno iz dubine mulja rijeke Drave, da je staro 5000 godina, da je godinama bilo ‘položeno’ kod njegovih kolega, čini mi se u okolici Siska i onda, kad je rekao: “To je drvo iz vremena praoca Abrahama”. Kad to čovjek čuje, u glavi inscenira fabulu s još mnogim pitanjima kako bi riječima ‘istesao’ priču simbola, nalik onome što je Kazija radio u svom umjetničkom izričaju – u jednostavnosti je materijalima interpretirao i skladno predstavljao, povezivao simbole.
Nedovršeni križ
“Moramo o tome razgovarati, da upoznamo Zadrane kako radite i što ste napravili” rekoh mu. “Napravit ćemo to, na miru, kad bude više vremena, nema problema, samo neka završim. Još njega treba doraditi, to nije gotovo” rekao je Kazija u to sunčano subotnje jutro, pojašnjavao što će još učiniti i pokazivao na kojim mjestima će Križ biserjem uljepšati. “Volio bih da uslikate i tu sliku na zidu, prepoznajete tko je na njoj” rekao mi je Petar. A na slici je lik generala Ante Gotovine. General je Kazijin suborac, sumještanin i, osim u srcu, zauzima mjesto i u velikoj zidnoj slici u njegovom ateljeu.
Na otvaranju Godine mladih u nedjelju 23. studenog, u katedrali sv. Stošije ugledala sam pristupačnog Petra Kaziju. Na kraju mise sam ga zamolila da ga kratko snimim, no da to neće biti ‘onaj naš intervju’ kojeg smo rekli jednom ‘napraviti’. Bio je kod ispovjedaonice i naš je razgovor izgledao ovako:
– Pretpostavljam da Vam je sad srce malo mirnije kad ste vidjeli da je križ postavljen… još jučer je bilo velikih priprema. “Je, sad mi je srce na miru, dovršit’ ćemo ga kako to spada, kad bude vrijeme… kad se dobro osuši bit će sve u redu”. – Primjetili ste kako su ga mladi iznijeli tako dostojanstveno? “Pa bilo je predivno vidjeti tu grupu mladih koji su ga nosili, koji su ga postavili. Jer on je dosta težak. Još ima dosta vlage, pa kad se osuši bit će puno lakši” – Jeste malo strepili dok su ga namještali, pa ga s okovima učvrstili? – “Je, moram priznati, jer sam se uplašio te visine i težine. Međutim, sve je prošlo vrlo lagano. Križ je veličine 3,10 m x 2 m, sad je težine oko 100 kg, ali ona će se smanjivati”. – I još mu predstoji finalna dorada u draguljnom, sjajnom izdanju? “Tako je. Sad ćemo počekati da se potpuno osuši, da drvo odradi svoje, a onda ćemo to drvo savršeno ukomponirati, ukrasiti zlatom i poludragim kamenjem” – Ovaj križ spaja starost i mladost u smislu da je 5000 godina drvo staro? “Da, ono ima simboličko značenje: da je Krist oduvijek bio, da oduvijek jest i da će biti zauvijek”. – Rekli ste da je to križ iz vremena Abrahama? “Da, to je otprilike vrijeme kad je praotac vjere Abraham hodao po zemlji”. – I vi ste sad od tog drva oblikovali tako nešto… “Tako je. I to je super zadovoljstvo, to je nešto posebno.”
Križ kao biser
– Koliko dugo Vam je trebalo vremena? “Pa bilo je jako kratko vrijeme i nisam bio u stanju sagledati sve. Sad imam priliku to vidjeti i eventualno tu svoju viziju odnosno dodatak već postojećem križu iz 12. st. (predložak Križa mladih je po uzoru na Križ iz 12. st. u samostanskoj crkvi sv. Mihovila, op.a.) malo autorizirati, napraviti neke male izmjene i da to bude križ ovog vremena u slavu onog vremena”.
Petar Kazija je i autor sedesa na kojem je papa Ivan Pavao II. predvodio molitvu Srednjeg časa na Forumu za svog pohoda Zadru 2003. godine. Providnost će već urediti kako će se i tko postaviti biserje na Križu mladih, što je bila vizija preminulog umjetnika. No sigurno je taj Križ biser njegova života, umjetnički testament – oporuka čiji znak otvara vrata vječnosti u kojoj će Kazija, osim u svojim bližnjima, živjeti i svojim djelima.
Hvala, Petre Kazija!
I prati hod Križa mladih s neba!
I nadahni izradu njegova biserja, jer je Vječnost biserna ogrlica…