Žunić: Tražim svoju najbolju verziju

Zadranin Stipe Žunić, koji se priprema za predstojeće Europsko atletsko prvenstvo koje će se od 3. do 5. ožujka održati u Beogradu, u subotu je na dvoranskom natjecanju u Blacksburgu u Virginiji (SAD) bacio kuglu 20,68 metara. Koliko je nekadašnji član AŠK Zadar bio nadmoćan na ovom natjecanju potvrđuje i podatak da je drugoplasirani Nace Plesko bacio 17.13 m. Prema je tek početak godine, a to znači i atletske sezone, riječ je o vrlo vrijednom rezultatu budući da je to trenutačno najdulji hitac koji je bacio jedan Europljanin, a drugi je u svijetu.
– U punom sam treningu, a ovo natjecanje je bilo blizu mjesta gdje stojim. Otišao sam to odraditi i ispalo je izvrsno iako sam imao i dosta prestupa. Zadnji hitac bio je pravi i to je to. Ovo mi je dobar znak da dobro radim i da sam na pravom putu za ostavriti svoj cilj o kojem sada sanjam, a to je medalja na EP u Beogradu. Samo želim da me zdravlje posluži, za sve ostalo ću se ja pobrinuti – izjavio je Žunić koji u svom Zadru i svojoj Hrvatskoj nije imao sreće. Nakon što se vratio sa studija u SAD-u, gdje je otišao kao bacač koplja, a nakon ozljeda, operacija i rehabilitacija, promijenio je disciplinu i vratio se kao bacač kugle, postao je jedan od najperspektivnijih hrvatskih atletičara. No, uzlet koji se dogodio na studiju, nije se nastavio u Hrvatskoj. Jednostavno, Žunić u Splitu, gdje je i živio, koliko god su se domaćini (grad i klub) trudili pružiti Zadraninu maksimum, to nije bilo to. Žunić niti je imao trenera, niti je imao adekvatne uvjete, niti je imao sve što jedan vrhunski atletičar i ovoj disciplini mora imati.
– Nakon Olimpijskih igara vraćam se u SAD – izjavio je ljetos Žunić i to je i ostvario.
Način na koji je napustio Zadar i Hrvatsku uistinu je tužan. Minimalni uvjeti koje je tražio nije mogao dobiti te je opet otišao put Amerike.
– Boli to još itekako, vjerujte. Malo je reći da sam razočaran ali jesam, jako. Natječem se u svjetskom vrhu za takoreći kikiriki. Ali neka, sve to me je još ojačalo. Puno njih je obećavalo da će mi pomoći, ali ništa od toga još nema. Znam da ću prije ili kasnije na nekom velikom natjecanju baciti daljinu koja će me dovesti do medalje, a onda će tek biti zanimljivo. Svi će reći da su vjerovali u mene, to je tako nažalost kod nas. Međutim, izabrao sam ovaj put i na njemu ću ustrajati.
Sponzor
Vrlo brzo nakon nastupa u Riju, Žunić se vratio “preko bare”, gdje radi na Sveučilištu u Virginiji i to kao trener – volonter. Zauzvrat, dobiva sve uvjete za trening, iako, za razliku od studentskim dana, ovaj put nema sve plaćeno, odnosno sve troškove, osim uvjeta, smještaja, trenera, sparing partnera, snosi sam, a to…
– … nije jednostavno. Borba non-stop – kaže nekadašnji član AŠK Zadar, koji je u potrazi za sponzorom, koji bi uvelike učinio život lakšim.
– Sponzor mi doista treba, jer ovaj put mi više nije sve besplatno. Mnogo potrošim samo na hranu, a zna se koliko i kako ja moram jesti. Hrvatski atletski savez mi pomaže koliko može i hvala im na tome, ali sve druge troškove snosim sam. Imam firmu koja me sponzorira oko suplemenata, a nadam se da ću i u Hrvatskoj privući neke sponzore. Moram priznati da sam malo razočaran, ali nema odustajanja. Borba ide dalje.
U SAD-u je posljednjih dva i pol mjeseca i, kaže, zadovoljan je. Treninzi su odlični, ali i tamo je hladno. Barem u Virginiji.
– Neki dan je bilo -11 u Charlotti gdje sam smješten. Nisam naviknuo na takvu hladnoću. Naravno da treniramo u dvorani, ali treba i doći do dvorane. Posljednjih mjesec dana sam bio na Floridi, gdje sam i ranije studirao. Tu sam odlično trenirao, a uvijeti su bili sjajni. Vidio sam i starog trenera, ljude koji su bili uz mene i svi su me odlično dočekali. To mi je bio i prvi dio priprema za ono što slijedi.
Hladni krajevi
Uslijedio je povratak u hladn(ij)e krajeve.
– Ma i to je u redu. Ovdje imam odličnu skupinu bacača, kvalitetnih momaka, a ja ih i treniram kao trener volonter. S druge strane, sveučilište mi pomaže na najvažniji mogući način, osiguravajući mi vrhunske uvjete za trening. Sada čekam Filipa Mihaljevića da mi se pridruži, pošto stiže iz Katara.
Ozljede?
– Uvijek su prisutne, ali dobro je. Ovdje ih je lakše sanirati.
Mitinzi?
– Počeo sam prošli vikend, kako sam rekao, iz jakog treninga, čisto da vidim u kakvom sam stanju. Ispalo je odlično, ali zapravo bilo je to klasično otvaranje sezone. Nisam mislio da će biti nešto posebno važno.
Zato će se važne stvari događati u ožujku, kada je na rasporedu Europsko prvenstvo.
– Tempirat ću formu prema tom natjecanju i nadam se da ću biti spreman i da ću odraditi najbolje što mogu. Želja? TOP 3. Kažem, vrijeme je za medalju, ali naravno za to ostvariti valja imati i malo sreće.
Dogodio se ulaz i u politiku u Zadru?
– Želim prije svega pomoći da se atletika u Zadru dodatno probije i da se malo više obrati pažnje na taj sport.
A što se tiče 2017…
– Trening, trening i mnogo treninga. Tražim apsolutno sve načine da postanem najbolja verzija sebe.