Udruga građana ne može u Euroligu

Što prije KK Zadar prestane ovisiti o sve mršavijim izvorima, prije će se moći uvrstiti među one košarkaške subjekte koji će na tržištu moći dobro proći
Kad bude odigrana i zadnja utakmica u ovoj sezoni moći će se podvući crta, obaviti zbrajanje i oduzimanje pa dati završna ocjena. Natjecateljski ciljevi bili su kakvi su bili. U dvama od četiriju postavljenih Zadar ima jedno polufinale (Kup Krešimira Ćosića), te podbačaj (NLB liga), a za dva (Eurokup i Liga za prvaka) će se tek vidjeti kako će proći s tim da se može reći da je u jednom, u Eurokupu, Zadar otišao za jedan stupanj više od onog što je bilo zamišljeno. Nevolja je, međutim, u tomu što taj sportski rezultat ne donosi puno bodova u odnosu na natjecanje u kojemu je Zadar prošao slabo. Odnosno, Zadru može donijeti SVE (čitaj: Euroligu) samo ako trijumfira u Eurokupu. Dakle, ako u četvrtfinalu pobijedi Bilbao, pa u polufinalu xy i onda u finalu xz.
Popović i Banić
Istodobno sa zbivanjima u sportskom segmentu traje i splet zbivanja u onom što se zove svakodnevica. Ili što se zove bitka za život. U današnjim vremenima kad kune vrijede više od zlata i kad više nije moguće jednim ili dvama telefonskim pozivima u hipu dobiti određenu svotu novca, profesionalni sportski klubovi svakoga dana iz sata u sat moraju preskakati zidove pri tom vodeći računa da ne polome noge. I ne udare glavom u nešto tvrdo. Slovo potpisanih ugovora klubove obvezuje da ljudima daju plaću na vrijeme. Iako bi isto tako slovo ugovora sa sponzorima trebalo značiti i da će klub dobivati novac na vrijeme, sad vrijedi – kapaljka. I (pre) malo i (pre) rijetko stiže novac. Rijetki su izvori iz kojih bi se dalo nešto zagrabiti u najkritičnijim trenucima.
Zadar nije jedini u novčanim nevoljama. Kako se tko izvlači, pitanje je snalažljivosti i još nekih okolnosti. Kada i koliko tko troši, pitanje je mudrosti. U ovoj sezoni Zadar se doveo u situaciju da troši i preko mjere jer je nekima davao otkaze, a obveze su ostale. Dakako da je umjesto jednoga trebao doći drugi, čak i poslije drugoga treći (Petrović – Pleslić – Sagadin) i dakako da to sve treba i – platiti! Uredno, kaže slovo ugovora. Pa će, htjeli – ne htjeli, kod završnoga računa za ovu sezonu u dijelu u kojemu se bude govorilo o novcu sigurno biti prekoračenja one svote za koju se predmnijevalo da će biti dovoljna.
Ujedno, svjedoci smo da klub pluta na košarkaškom polju kao nedorečeni, nedefinirani subjekt. Udruga građana u profesionalnom sportu! Tako je određeno u prošlosti jer su zakoni i propisi to omogućili, ali nije bilo onemogućeno, zabranjeno, na vrijeme preustrojiti klub u – tvrtku. KK Zadar načelno funkcionira kao nekad, kao u socijalizmu. Dvije iznimke potvrđuju da je tako. U mandatu predsjednikovanja dr Zvonimira Vrančića klub je obavio dvije prodaje svojih proizvoda, Marka Popovića i Marka Banića. Dakle, u silnim godinama rada i djelovanja iznikla su tržištu zanimljiva samo dva igrača koja je moguće dobro unovčiti.
Zakon tržišta
Praktički, jedini značajniji priljev novca od samostalnog rada bio je kad su prodani Popović i Banić. Drugi prihodi, o kojima se može govoriti u kolikoj su mjeri značajni, dolazili su ili na ime stare slave ili zato što je poneki subjekt bio sentimentalan prema Zadru ili iz kakvih drugih veza sa Zadrom. I dakako, stabilan izvor, gradska blagajna, odnosno dio novca onih koji su građani grada Zadra.
Preustroj? Pretvorba? Nedavno je Kristijan Magaš, sadašnji predsjednik, najavio prijedlog određenih promjena u klubu, promjena koje će se odnositi na broj radnih mjesta, na sve drugo. I dvije-tri kazao je o tomu da bi se moglo uskoro početi raditi na preustroju. Je li prekasno? Život će dati odgovore. Što prije KK Zadar prestane ovisiti o sve mršavijim izvorima, prije će se moći uvrstiti među one košarkaške subjekte koji će na tržištu moći dobro proći. Nije lako i nije jednostavno prestati egzistirati na jaslama i ući u nemilosrdnu bitku. No, jedino u nemilosrdnoj bitki može se doći do vrhunaca. Na jaslama kad je, čovjek baš zatupi…