Dobra strana “onih” dana

Baš sam se bio ozbiljno zabrinuo, što se dogodilo s reklamama za higijenske uloške, kada su me ljudi s televizije ugodno iznenadili s jednom novom. Već smo se nagledali nasmiješenih djevojaka i žena koje zahvaljujući čarobnim ulošcima, ne samo da nisu ograničene u životnim aktivnostima, već se bave raznim sportovima u kojima treba sjediti raširenih nogu. Biciklizmom, motociklizmom, jahanjem…
Ovaj je put u igri balerina. Ona je jako potištena i zabrinuta. Mora nastupiti pred prepunom dvoranom, ali nešto ne štima. Kolegica joj brižna, kada sazna da su u pitanju „oni” dani, svesrdno ponudi pomoć. Pomoć se sastoji od najnovijih čarobnih uložaka, s kojima ne samo da može sjesti na biciklu i odvoziti brdsku etapu Tour de France-a, ili projahati na konju Pustinju smrti, već može i plesati balet. A kako to ona radi vidimo u završnom kadru.
Naime, ako niste do sada znali, cilj baleta je, u stvari, što više skakati i prvim redovima pokazivati gačice, jer ova baš to i radi. Ona leti skokom dostojnim Boba Beamona kada je postavio onaj čuveni svjetski rekord u skoku u dalj i pri tome tako širi noge da bi joj na eksplicitnosti pozavidjele i najrazuzdanije plesačice can cana. Gdje je granica koju još mogu prijeći autori ovakvih reklama, još nismo otkrili, ali će, kada jednog dana do toga dođe, biti zanimljivo.
AJTE VI NAPRIJED, A JA ĆU VAM ČUVATI LEĐA
Film „Atentat u Sarajevu” sam zadnji put gledao prije nekih tridesetak godina. Izgleda da nije bio zanimljiv za repriziranje pa ga od tada nisu puštali, iako ga je režirao Bulajić koji slovi kao hrvatski režiser, a i sam film se emitira u sklopu „Ciklusa hrvatskog filma”. Neko se sjetio da bi bilo jako primjereno taj film, nakon dva, tri desetljeća, emitirati baš dan nakon bezumnog terorističkog čina u Bostonu. Dobro, nije baš isto. Ovi su u Sarajevu išli ubiti jednog političara, a ovi u Bostonu nevine, poštene ljude i djecu, ali, svejedno, nije nimalo ugodno.
Film mi se čak malo i svidio. Osobito neki Danilo, onako jedan intelektualni tip, koji organizira ove mlade fanatike. -„Ti ćeš ovo, ti ono, ti baci bombu, ti pucaj iz pištolja..” -„A što ćeš ti?” -pita ga jedan. -„Ja ću biti uz vas i pomagati vam”. He, he… Takvi su mi najdraži. Doduše, poslije su i njega objesili, kao i sve ostale, jer nisu bili dovoljno konspirativni, ali tip mi se jako svidio. „Ajte vi naprijed, a ja ću Vam čuvati leđa.” Još je jedna scena jako zanimljiva. Kada Nedjeljko Čabrinović ne uspije ubiti ih bombom pa skoči u Miljacku i viče ono već uobičajeno: – „Smrt tiraniji! Živjela sloboda!”. Onda on popije cijankalij, ali otrov kao, nije djelovao. To ne može biti istina, jer je pri tome nakon otrova popio malo vode iz rijeke, a ta je rijeka toliko prljava da je sigurno otrovnija od cijankalija.
DISNEYEV KANAL – KANAL ZA „FENSI I TRENDI” CURE
 Moji prijatelji imaju puno djece i puno kanala na kabelskoj televiziji. Oni su pametni i dobri ljudi i ne žele da im djeca odrastaju uz cajke, američke glupe filmove, dosadne sapunice i reallity smeće, ali ni na tim pustim kanalima nema baš opuno toga edukativnog. Zato su se jako obradovali kada su otkrili Disney kanal. Sjetili su se svoga djetinstva, kada je Disney bio sinonim za bajke i priče, za dugometražne i kratke crtane filmove, ali i igrane filmove. Svega toga na ovome kanalu nema. U pet dana koliko su ga gledali nisu sreli ni Mikija ni Paju, a o drugim, manje poznatim likovima da i ne govorim. Jedino čega ima u izobilju su stupidne omladinske serije. U njima su sve neke „fensi i trendi” cure, razdragane, nasmijane, uvijek odjevene po posljednjoj modi (kakva je, to mi ne znamo, ali one očigledno znaju), momci su im simpatični i nasmijani, a za svaki slučaj tu je i netko smotani na čiji se račun mogu zbijati šale. Svi su lijepi i veseli. Odvratan kanal.
KLANJAMO VAM SE VAŠE VELIČANSTVO
 Eto nam stigao i kralj Gustav, a sa njim i njegova drugarica Jovank… pardon. S njime je došlo i njeno veličanstvo, njegova gospoja. To je službeni posjet pa su se našli i sa Ivom i sa Zoranom i tako to. Ono što je zanimljivo, to je način oslovljavanja od strane naših velikodostojnika. Naš mu se predsjednik tako obratio s „vaše veličanstvo”. Meni to nikako nije jasno. Zašto se on tako njemu obraća? Razumio bi da je Šveđanin, ali ovako… Što to uopće znači „visočanstvo”? Zašto i on njega tako nije oslovio? Pa Josipović ima dva fakulteta, a i umjetnik je. Nikada nisam razumio ljude koji se nekome dive samo zbog plemenitog porijekla, a osobito kada je taj netko iz kraljevske obitelji s obzirom da su se takve kroz stoljeća „parile” samo sa sebi sličnima napravivši tako jedan zanimljiv incestuozni krug. Toliko za danas. Pozdravlja vas preuzvišeni, uzoriti, mnogovoljeni, Mario.
[email protected]