Matematika nije “bauk”, nego zabava

Moram naglasiti da u 40 godina svog rada nisam imala učenika poput Daniela. On je posebno dijete, jer on razmišlja, povezuje i razumije stvari koje djeca njegove dobi ne mogu. On je naše veselje i briga, zabava i ponos, kaže nastavnica matematike Jasminka Vukoša

I dok je za većinu  učenika matematika “bauk”,  Danielu Paleki, učeniku sedmog razreda OŠ Smiljevac,  matematika je zabava.
Njegov posljednji plasman  je druga nagrada na Državnom natjecanju iz matematike, koje je u travnju održano  u Opatiji te prvo mjesto na  Državnom natjecanju iz informatike, koje je, također u  travnju održano u Rapcu.
Talent koji treba pratiti
Na spomenutom Državnom  natjecanju iz matematike Daniel je nastupio među 25 sedmaša iz cijele države, a od  maksimalnih 50 osvojio je 42  boda i, naravno, nije mu bilo  teško.
– Kad sam bio peti i šesti  razred, nije postojalo državno  natjecanje, pa mi je ovo bio  prvi put da sam nastupio na  državnom natjecanju. Upravo  zato se nisam ničemu nadao,  nisam imao predodžbu pa ni  moja očekivanja nisu bila velika. Ipak, nije me ništa iznenadilo, iako se ispit pisao  dva i pol sata, zadaci mi nisu  bili teški i nepoznati. Zato  sam jako zadovoljan rezultatom, priča Daniel, koji od četvrtog razreda sudjeluje na  školskim, županijskim i regionalnim natjecanjima iz matematike na kojima je od tada  nepobjediv, a sada je krenuo i  u osvajanje državnih razina.
Pitanje koliko sati dnevno  mora vježbati i pisati domaći  rad iz matematike da bi bio  tako uspješan Danijel ne razumije, jer on domaći rad napiše “usput”, a onda, dok krati  vrijeme, zabavlja se rješavajući dodatne zadatke.
– Meni je matematika oduvijek dobro ‘išla’, nikad mi nije  bila nerazumljiva i uvijek mi je  bila među najdražim predmetima. Rješavanje zadataka za  mene ne predstavlja problem,  nego zadovoljstvo, jer  obožavam razmišljati i logički  zaključivati. Zato, iako sam  išao na natjecanja i iz hrvatskog i geografije, ipak ne volim baš predmete u kojima  moram učiti napamet, govori  svestrani Daniel, kojeg kolege  u razredu nazivaju “help  službom”, jer, kako kaže, svakodnevno ima barem dva do  tri poziva prijatelja iz razreda,  koji od njega traže pomoć.
No za njega je to zadovoljstvo, rado im pomogne i  podijeli svoje znanje s njima i  nije mu neshvatljivo da mnogi  ne razumiju matematiku kao  on, jer, kako kaže, on sam nije  talentiran za sport kao što  mnogi drugi jesu.
Kako kaže Jasminka Vukoša, Danielova nastavnica i  mentorica iz matematike, on  je zaista posebno dijete, talentiran je i dobar učenik, koji  zna iskoristiti svoje mogućnosti.
– Moram naglasiti da u 40  godina svog rada nisam imala  učenika poput Daniela. On je  posebno dijete, jer on razmišlja, povezuje i razumije  stvari koje djeca njegove dobi  ne mogu. Sad kad je sedmi  razred, to možda može izgledati donekle razumljivo, ali on  je takav bio i u petom razredu  što je uistinu posebno. On je  naše veselje i briga, zabava i  ponos, kaže Vukoša, ističući  da Daniel rješava zadatke  unaprijed, a svojim je znanjem  već “zagazio” u osmi razred.
Vukoša također dodaje da  je velika šteta što se u Zadru  ovakvi talenti ne cijene, jer da  je Danijel, primjerice, dobar  sportaš, već bi bio primijećen i  imao bi osiguranu budućnost,  ali mlade matematičare nitko  ne prati. Upravo to je Danijelu potrebno, jer on može  dati puno više.
Ni osvajanje prvog mjesta  na Državnom natjecanju iz informatike za Danijela nije  ništa neobično, jer ovo je treći  put da na istom natjecanju  uvjerljivo odnosi titulu prvaka.
Komunikativan,  zabavan, korektan…
Osim samog Daniela, na  njega je izuzetno ponosna i  Marina Kulaš, njegova nastavnica i mentorica iz informatike, koja navodi da se Daniel počeo natjecati u informatici u petom razredu i od  tada je redovito državni prvak.
– Na državnom je natjecanju  bilo ukupno 13 sedmaša iz  cijele države, gdje je bilo dosta  teško, a osobito je teško bilo  uopće stići na državnu razinu,  jer je samo županijsko natjecanje bilo izuzetno teško, s  obzirom na to da nitko osim  Daniela, koji je osvojio prvo  mjesto i još jednog učenika,  koji je osvojio drugo mjesto,  nije uspio osvojiti niti jedan  bod. Ipak, za Daniela ni to nije  bio problem, jer on sve razumije, može doskočiti  rješenju svakog zadatka, navodi Kulaš, ističući da je Danijel poseban i zato što su  učenici na natjecanjima iz informatike i matematike uglavnom povučeni, rijetko komunikativni, dok je Danijel potpuno drugačiji, društven i  pričljiv.
Učenici ga, kako dodaje Vukoša, ne odbacuju, zato što se  on ne nameće, a osim što  svakome rado pomogne, on je  korektan i, iako uvijek prvi  zna riješiti svaki zadatak, ne  nameće se, uvijek daje priliku  drugima.
– Kod Daniela je najbolje to  što on samostalno jako puno  radi, jer voli rješavati zadatke,  pa onda u slobodno vrijeme  uvijek na internetu traži nove.  Zato nije problem s njim raditi, jer zapravo, na nama nastavnicima je samo da ga usmjerimo, a za sve ostalo je on  zaslužan, slažu se nastavnice  Kulaš i Vukoša, napominjući  zanimljivost da je Daniel već  riješio sve zadatke koji su se  mogli riješiti, od onih sa školskog do onih s državnog natjecanja, pa je trenutačno njegov najveći problem kako pronaći nove zadatke.