Naše prednosti zemljopisne i klimatske zbog naše neorganiziranosti koriste drugi. I, umjesto da naši seljaci, onako u hladu, pod suncobranom važu naše plodove koje beru tuđi berači, mi se pojavljujemo na tuđim poljima, puni očaja i poniženja
Tek kasnije sam shvatio naše drage Hercegovce vezano za šverc s duhanom i zašto su to činili? Onaj koji to nije osjetio na svojim leđima, nema šanse da će mnoge stvari razumjeti
Sine Ivane, gotovo u cjelini naslovna stranica jednih dnevnih novina, ponedjeljak, 30. svibnja, 2011. godine, pokrivena je naslovima, pod naslovima i slikom, sljedećeg sadržaja: Sezonska golgota tisuća Hrvata robuju u Njemačkoj. Beru jagode 15 sati dnevno za 400 kuna. Splićanka Danica:” Od ovoga crnčenja imam noćne more, ali nemam izbora jer u Hrvatskoj ne bih imala za kruh.” Zagrepčanin Petar: „Bole me sve kosti, hranim se sendvičima, ali ću izdržati zbog svoje obitelji.” Nadalje piše:” Upekla vrućina na njemačkim poljima jagoda i šparoga. Radi se punom parom od jutra do sutra.Sezona je!Raditi se mora kako gazda kaže, brzo i bez velike priče. Znoj s lica ne silazi, ne smije se ni prigovarati, kamoli neke sumnjive novinare ugošćavati…”
Sadnja i isporuka duhana, pamuka i buhača
Sine Ivane, držim da je želja svih građana Lijepe naše, da je uredimo tako da i stranci požele živjeti u njoj. Ovo napisano u uvodnom dijelu pisma moramo čim prije zaboraviti. Mi to nismo zaslužili. Možemo i moramo biti drugačiji. Puno toga ima propuštenog. Naše gospodarske prednosti dajemo da drugi vješto iskoriste. Kod nas je bilo dosta pametnih i mudrih ljudi. Ima ih i sada. U jednom zajedništvu treba ih poštivati, uvažavati i slušati. Najgore će biti ako nam Europska unija odredi nadzornike po djelatnostima. Oni nas neće puno moliti. Dobivati ćeš samo po džepu. Zapamti! Kroz našu povijest, represivne mjere nisu provodili stranci, nego naši ljudi, ali, po njihovu nalogu.
Dakle, štap u ruku i pamet u glavu.
Dođeše mi na pamet pedesete i početak šesdestih godina prošlog stoljeća. Sva polja u našem kraju bila su obrađena. Tijekom cijeloga ljeta mogao si od Vrsi do Pridrage zapaliti smreku koju si zamislio. To su djeca i radila, pogotovo, uoči Velike Gospe. Sela su se natjecala čiji plamen će se bolje vidjeti.
Plamen je bio isključivo u čast Gospe.
Drugu smreku plamen nije mogao zahvatiti jer je oko nje bilo sve opaseno. Tih godina naše selo je često posjećivao agronom Slavko Matičević. Kao državni činovnik, dobio je zadatak da podučava seljake kako saditi pamuk, duhan, buhač i podučavati ih o svim pitanjima o ratarstvu i stočarstvu. Kako s državom ugovarati proizvodnju i koristiti poticaj. Radilo se o obaveznoj sadnji i isporuci duhana, pamuka i buhača, proizvoda po utvrđenim državnim cijenama. Općina bi dobila kvotu koliko čega treba zasaditi. Mjesni aktivisti bi stupali u kontakt sa seljacima koji su imali više zemlje. Bilancu agrara trebalo je izvršavati bez pogovora. Neposluh se je mogao kazniti pod optužbom „državni neprijatelj”. A „njemu” je mjesto i na Golom otoku. U Krnezi se dosta toga toleriralo od strane svih aktera. Na kraju, zadatak je uvijek bio izvršen.
Nauk agronoma Slavka Matičevića
Kao da je bilo danas, sjećam se brojnih sastanaka s našim agronom Slavkom. Sastanci su se održavali ispred naše kuće . Imali smo veliku siđu tako da su na njoj mogli sjediti brojni seljani. Skupili bi se tu mladi, srednje dobi, stari i žene. Sastanci bi u pravilu počeli u dva sata poslije podne i trajali bi do krićanja. Krićanje je bilo poslije podne, oko tri sata. Tada bi autobus dolazio iz Zadra i zaustavio bi se na krnezarskom mostu radi iskrcaja putnika. Kada bi držao izlaganje, uz Slavka je uvijek bio i Frane Čolak. Temu o duhanu znali su doći obrazlagati i stručni ljudi iz Mostara i Zagreba. Frane Čolak, domaći čovjek iz zaseoka Čolaci, bio je desna ruka našem Slavku. Slavko je bio školovan i oprezan agronom. Dobro je razlikovao klimatske i mikroklimatske rejone. Tipove tala je dobro razlikovao kao i njihov sastav. Znao je dobro koji mineral treba dodavati kojem tlu, i da urod bude što bolji. Kako će se ponašati pojedina kultura na krnezarskim tlima, Slavko bi najprije zasadio uzorak na Franinoj zemlji. Frane je bio jako zainteresiran za nove kulture. Slavko bi ga opslužio sa svom literaturom. Kada bi se uvjerili da je uzorak dao očekivani rezultat, onda su išli animirati i ostale seljake preko mjesnih aktivista. U niti jednom slučaju, Slavko nije želio remetiti uhodani način života ljudi na selu. Tada su seljani išli rano ujutro u polje. Vratli bi se oko deset sati. Par sati bi odmorili i po krićanju išli ponovo u polje. Naš agronom je birao uru, baš kada su seljani malo odmorili. Dakle, nikada napastan i usiljen. Uvijek dobro došao. Ne znam da li sam i ja kao dijete propustio koji sastanak. Ja bih sjedio ocu na koljenu i slušao izlaganje Slavkovo i Franino.
Odjeća i pokrivači od pamuka
Prvo izlaganje o pamuku mi se posebno dojmilo. Govorio je o porijeklu pamuka, sadnji, obradi, branju, spremanju za isporuku za otkup, cijeni po kilogramu i upotrebi za izradu odjeće i pokrivača. Ovo zadnje posebno je mene zanimalo. Kaže Slavko: „Odjeća lijepo prija uz tijelo. Djeluje hladno…” „Pamuk i mi moramo saditi, kažem ćaći. Vunenu guću više nikako ne podnosim.” Iako bi mi je mater skoro svaki tjedan prala i govorila da je od naše najljepše vune. Danas se naježim kada je se prisjetim. Kada bi je obukao i ako bi bilo malo toplije vrijeme, toliko bi me smetala , da bi se uz svaki kantun kuće leđima češao. Svaka vunena dlaka, odavala mi je dojam brnestre. Prvi dan je bio problematičan. Kada se je koža navikla bilo je lakše. Sa zadovoljstvom sam išao brati pamuk. I stvarno, istinu je govorio naš Slavko. Kada mi je mater isplela prvu guću od pamuka, spasio sam se. Nema češanja po ćoškovima zidova. Poseban užitak. Isto tako, pokrivači na krevetima bili su od pamuka. Na kraju svog izlaganja, agronom bi rekao: „ Zarada, kolika tolika, neće izostati, ako se budete držali datih upustava i ako bude kišna godina. Ako bude suša, imat ćete samo trošak. To vam je investicija na otvorenom. Nadam se da će doći dan da se veliki dio vode vaše jaruge što ide u more skladišti i s njome navodnjava. Molio bih vas da diobom ne usitnjavate parcele. Dolazi vrijeme traktora, kombajna te raznih beračica i sijačica. Sadašnje parcele su premalene. Treba ih okrupnjavati. A da bi mogli navodnjavati, parcele trebaju biti velike, imati uređene odvodne kanale i puteve. Okrupnjavanjem ćete dobiti svi još dvadeset posto zemlje. Zamislite, koliko toga je u međama koju čine kupina, drač i drugo raslinje. Ako ovo ne napravimo, jadan ja s vama i vi sa mnom. Nemojte misliti da će vam ovo itko napraviti osim vas samih.”
Susret na bunaru u Krnezi
Sine Ivane! Koliko puta je ove riječi ponovio naš agronom. Ja sam još bio predškolac. Dobro je znao što se događa novoga u poljodjelstvu Amerike i drugog razvijenog svijeta. Znao je napamet sve industijske revolucije. Poljoprivreda je za njega bila i ostala uvijek prva grana djelatnosti. Baza za mnoge industrije. Ali, industrija je mora pomagati jer je poljoprivreda investicija na otvorenom. Riječi našega Agronoma, koji je ko zna koliko puta ponavljao iste riječi – komasacija, arondacija, navodnjavanje, odlazile su u vjetar. Njegova brojna literatura, o duhanu, buhaču, pamuku, pčelama, vinogradrstvu, maslinarstvu i stočarstvu još se povlači po krnezarskim ormarima. Najviše educirani seljak, Frane Čolak, postao je suradnik gospodarskih i poljoprivrednih časopisa. Dosta toga se oko sadnje i uzgoja kultura slušalo našega Agronoma i Franu. Pored našega Agronoma bilo je i drugih agronoma koji su govorili iste riječi vezano za komasaciju, arondaciju i navodnjavanje. Sjećam se kada je jednog lipanjskog dana došao motorićem na bunar u Krnezu. Pita mene: „ Bili ti mene odveo u polje do vašega pamuka?” Nema problema striče Slavko! Kada smo prolazili pored susjedove njive zastao je i čudom se čudi. Na pola je zatvorio oči, kao da hoće reći:” Ja govorim ko zna koliko puta, a oni od jedne ekonomski interesantne parcele napraviše četiri ekonomski neisplative. Četiri brata se podjelila i sve na četiri djela.Pogledom mi reče: „Ovo nije dobro što rade. U budućnosti njihova djeca će imati problema. Ko zna koliko praznih hodova će imati?” Istina, tada nisam shvatio našega agronoma. Oralo se je s konjima i volovima. Kopalo se motikom. Vršilo konjima na gumlu. Kada kopaš motikom, onda je i kratka njiva dugačka. Njemu i njemu sličnima, bilo je sve jasno. Vidici nove mehanizacije su na pragu. Negdje na pola puta do odredišta vidi on na njivi njemu poznatog našeg seljanina kako gnojem gnoji pamuk. Oko njega sve dimi kao parna lokomotiva. Zastao je i dva puta izusti riječi: „Lug! Lug!” Shvatio sam riječi našega agronoma. Država je za poticaj davala umjetni gnoj. Susjed je očito umjetni gnoj posuo po svom kukuruzu. Da bi izgledalo koliko je on pedantan u izvršavanju ugovorenih obaveza prema državi, posegnuo je za varkom. Prositao je lug i prosipa ga po njivi. Agronom je dobričina i šavljivdžija. Neće on napraviti prijavu. Za takve stvari kazne nisu bile ni male. Ugovor je s jasnim tekstom potpisan. Na prvom sastanku, pred svima će on njemu reći: „Bio sam u tvom pamuku. Sav je nekako zakikan. Moguće je da nismo pogodili gnojivo.” Susjed će njemu: „ Držao sam se svih vaših uputstava.” Na to su se svi nasmijali. Očito da je više njih vidjelo kako za susjedom praši. Znaju oni dobro što je istina.
Uzorni poljoprivrednik Frane Čolak
Kada bi u mjesecu kolovozu, Doratu gonio kovaču u Radovin, Marijanu Rudeli, na potkivanje, zastao bi kod njive zasađene s duhanom, vlasnika Frane Čolaka. Ušao bih u njegov duhan. Duhan je bio viši od mene. Stabljike zdrave. Zasađeno sve po špagu. Što se tiče visine i razvijenosti stabljike, nije se razlikovao od našega duhana. Razlika je bila u obradi. U njegovom duhanu nisi mogao vidjeti niti slatkovinu. Sve besprijekorno obrađeno. Tako je bilo na svim njegovim njivama. To ti je bio naš Frane. Ako bi se u poslu našla baba Slavica, kada bi me ugledala rekla bi: „ Jurček dugo te nismo vidjeli!” Iz džepa traverse izvadila bi fetu kruha i rekla bi: „Na putu si, uzmi i posluži se.” Imala je naviku, da uvijek uza se ima nečega čime bi mogla podariti dijete. Sine Ivane, i naš agronom Slavko, naš Frane Čolak i baba Slavica umrli su poodavnije. Kada budeš prolazio njivama koje je obilazio agronom Slavko i koje je obrađivao Frane Čolak i žena mu Slavica, zaustavi se i baci pogled. Na njima se zna još pojaviti cvijet buhača -dalmatinska mimoza. Nešto prekrasno. Uberi cvjetove i odnesi na njihove grobove. Pomoli se za pokoj im dušu. Zaslužili su to.
Najteža zarada je bila na duhanu. Tu zaista puno treba rada. Od sadnje, uzgoja, branja lišća u pletene košare, odmah po donošenju kući, nizanje na špagove, sušenje, flikanje po dvadeset listova – kada je južno vrijeme, priprema za transport u Tvornicu duhana u Zadru. Puno puta zbog rada s duhanom nismo kroz dan išli na kupanje. Po zvizdanu se puno toga moralo napraviti. Tek kasnije sam shvatio naše drage Hercegovce vezano za šverc s duhanom i zašto su to činili? Onaj koji to nije osjetio na svojim leđima, nema šanse da će mnoge stvari razumjeti. Kada bi flikali duhan, pozvali bismo na ispomoć djecu iz sela. Sva djeca bi poziv prihvatila s radošću. Do večeri bi se govorilo po selu: „Večeras idemo u Ivočevih flikati duhan. Uh! Što ćemo se napušiti!” Kada bi posjedali za stolove svi bi uzeli po jedan veliki list i zamotali ga, zapalili i počeli povlačiti dim. Svakoga bi uhvatio toliki kašalj da bi veliki cigaret brzo odbacio. Naš duhan je bio sađen u škaljevitoj crljenici. Po ocjeni Agronoma bio je puno jači i od hercegovačkog. Intresantno, da nitko od te generacije djece, koja je dolazila na ispomoć nije propušio.
I na kraju sine Ivane! Istina je da su mnoge zemlje svijeta u ekonomici svoje zemlje, napravili određene poteze prije stotinu i više godina, a mi ih nismo napravili do danas. U svjetskoj gospodarskoj utrci za profitom koristi se i najmanja prednost. Naše prednosti zemljopisne i klimatske zbog naše neorganiziranosti koriste drugi. I, umjesto da naši seljaci, onako u hladu, pod suncobranom važu naše plodove koje beru tuđi berači, mi se pojavljujemo na tuđim poljima, puni očaja i poniženja. Za ispraviti višegodišnje pogreške treba puno truda. U jednom zajedništvu i toleranciji sve je moguće. Smiješak na licu mora nas krasiti. Neka drugi za nas kažu: „ Nitko nije mogao očekivati da će Hrvati u poljoprivredi služiti za primjer drugima.” Kad se hoće, sve se može. Prednosti su naše…
najnovije
najčitanije
Košarka
NBA liga
Bojan Bogdanović saznao prvog suparnika u doigravanju, Bullsi i Heatsi u “pripetavanju”
Hrvatska
DRŽAVNO IZBORNO POVJERENSTVO
Prebrojano je 99,74 posto glasova. HDZ preko noći dobio jedan dodatni mandat, IDS ga izgubio
Košarka
NBA liga
Doživotno suspendiran igrač Raptorsa, kladio se protiv svoje momčad i odavao tajne
Hrvatska
pobjednički govor
Plenković: Čestitam strankama koje smo porazili
Hrvatska
Reakcije iz stožera
Benčić: Možemo najviše narastao, još uvijek se HDZ može skinuti s vlasti
Zadar
GLUMI I HOLIVUDSKA ZVIJEZDA
VOŠTARNICA POSTAJE MOSUL U Zadru se snima TV serija: ‘Meni će kamera biti na garaži…’
Novosti
Hrvatska bira
PARLAMENTARNI IZBORI Obrađeno 80% glasova. HDZ uvjerljivo vodi, Rijeke pravde ostale na 42 mandata
Zadar
PRVI PODACI
U Zadru izlaznost 25 posto, nema većih nepravilnosti
Zadar & Županija
IZMEĐU 20 I 30 POSTO
Značajan porast izlaznosti u Zadru, evo gdje je najveća, a gdje najmanja izlaznost u županiji
Zadar
PARLAMENTARNI IZBORI