Linićev model fiskalizacije osvaja Europu

Projekt fiskalizacije uveden za vrijeme ministra Slavka Linića mogao bi osvojiti cijelu Europu. Ono što su mnogi vidjeli kao kratkotrajan hir tadašnje vlasti, neki su shvatili kao priliku, a sada će tu pamet prodati na znatno većem tržištu od Hrvatske.
Klaus Hornitschek, suvlasnik Fiskala 1, najveće firme koja se tim poslom bavi u Hrvatskoj, u Češkoj je pokrenuo tvrtku EET1 koja sudjeluje u pripremi češke varijante projekta s novorazvijenim softverom iz Hrvatske, a plan je dosegnuti 30 posto udjela na tržištu koje će tražiti skoro pola milijuna fiskalnih blagajni, deset puta više nego u Hrvatskoj.
U tom procesu aktivno sudjeluje i jedan Zadranin, Mladen Vojković, koji je iskustvo stjecao u industriji osiguranja i partnerstvu s austrijskom kompanijom Lyoness, najvećom svjetskom kupovnom zajednicom, a sada je konzultant Uprave EET1 za model prodaje projekta u Češkoj.
Konzultacije s Lalovcem
– Češka priča počela je prije dvije godine kada se ministar Andrej Babiš zainteresirao za hrvatski model, te je u više navrata kod njega bio tadašnji pomoćnik ministra Boris Lalovac. Nakon godinu i pol dana češki parlament i predsjednik Češke republike Miloš Zeman su verificirali zakon o fiskalizaciji, što je bio uvijet da se kreće u projekt, a prvi val bi trebao krenuti krajem ove ili početkom sljedeće godine, ističe Vojković.
Većinski dioničar češke tvrtke EET1 Klaus Hornitschek nije slučajno došao u Hrvatsku – radi se o Nijemcu hrvatskih korijena, koji je u svoju pradomovinu stigao krajem 1991. godine, i za vrijeme Domovinskog rata dijelio sudbinu hrvatskog naroda, da bi se 2000. vratio u Njemačku. S Hrvatskom je ostao u brojnim poslovnim vezama, a u fokusu su mu bili razvoji dobrih projekata i pokretanje novih. Kaže kako je odmah prepoznao da će proces fiskalizacije biti izvrsna prilika za posao.
– U Europi je prisutna tendencija smanjenja prometa u gotovini, a jedan od razloga je i ljudski faktor, zbog kojeg mnoge transakcije ostanu u sivoj zoni. Kako je razvoj interneta i IT-a napredovao, tako je bilo moguće transakcije slati izravno u poreznu upravu. Kontrola novčanog toka odjednom je postala značajno bolja, što je praćeno dobrim nadzorom i visokim kaznama, doprinijelo puno boljem punjenju državnog proračuna, govori Hornitschek.
Test u Češkoj
Do tada su velike tvrtke i oni koji su legalno poslovali podnosili teret cijelog društva, financirali školstvo, zdravstvo, gospodarstvo, dok su oni koji su radili s gotovinom dio prihoda mogli zadržati za sebe. Uvođenjem fiskalizacije, već u prvoj godini rezultati su bili zapanjujući – 38 posto više prihoda od PDV-a pri ovakvim transakcijama.
– Hrvatska je relativno mala, ali ako računate plus od 38 posto i u tu kalkulaciju ubacite Njemačku, koja ima godišnji promet u PDV-u 410 milijardi EUR-a, pa ako se računa da su oni malo pošteniji pa će povećanje biti “samo” 20 posto, onda pričamo o 82 milijarde eura više u državnoj blagajni, bez povećanja poreza. Moram istaknuti da je Austrija 2015. uvela obavezu elektronske blagajne, a Njemačka ju nema, pa će je najvjerojatnije uvesti do kraja 2017., što znači da moraju napraviti dva koraka da bi stigli Hrvatsku. Slovenija je preuzela hrvatski sustav fiskalizacije, a Češka je prvo veće gospodarstvo u EU koje ga uvodi, kaže Hornitschek.
Za ovu tvrtku, ali i cijelu Europu, Češka je zapravo lakmus-papir: uspije li ovdje projekt, izvjesno je da bi istim putem mogli krenuti i “kapitalci”, Njemačka, Poljska, Francuska… Uspjeh u Hrvatskoj, zbog – diplomatskim rječnikom rečeno – specifičnih uvjeta poslovanja na našem tržištu, nije bio dovoljan, no Češka je daleko veći zalogaj.
Hrvatski “know how”
Za taj “napad” zadužen je, između ostalih, i Vojković. Kaže kako fiskalna blagajna ima daleko veće potencijale od same naplate računa – njezini vlasnici mogu ostvarivati povrat novca kroz udruživanje u pojedine prodajne kanale, otiskavanje reklama na računima i brojnim drugim dodacima koje je hrvatski tim razvio u protekle četiri godine. I iskustvo u prodaji je već veliko, pa će se uređaji i ovdje nuditi uz partnerstvo s austrijskom tvrtkom Lyoness, kroz loyalty kartice, skupljanje popusta, povrat novca pri kupovini goriva, struje, hrane… Na kraju će kupci praktički besplatno koristiti ovaj uređaj, budu li aktivno koristili te mogućnosti.
– Naša velika prednost ovdje je iskustvo fiskalizacije u Hrvatskoj. Nitko nema taj “know how” kao Klaus i njegov tim. Sjedište tvrtke je u Pragu, suvlasnici su Česi, i ta njemačko-češko-hrvatska kombinacija daje nam nadu da ćemo dosegnuti planiranih 30 posto tržišta, ističe Vojković.

  HRVATSKA STRANA PRIČE

Hornitschek je u Hrvatskoj stekao vrijedno iskustvo u projektu fiskalnih blagajni, ali kako to kod nas uvijek biva, i teške trenutke s poslovnim partnerima. Oni su, tvrdi, izigrali njegovo povjerenje, nelegalno izvlačili dobit i softver u druge firme, a na kraju i sklopili ugovor s češkim telekom operaterom O2, kako bi njihova rješenja prodali na ovom istom tržištu. Češka kompanija O2 nije ni svjesna da su kupili softver od jedne firme u Hrvatskoj koja ga je otuđila od Fiskala 1. A pravna bitka oko tog predmeta je tek započela. Nažalost i državne službe i njihovi djelatnici, kaže Hornitschek, su upotrebljavani u svrhu plasmana tog softvera kompaniji O2 u Češkoj, što je samo dokaz o kakvim igricama se tu radi.– Ovo je jedan od rijetkih projekata koji je izmišljen u Hrvatskoj i prenesen u svijet. Ne bi bilo dobro da se preko njega još jednom pokaže da je Hrvatska problematična za ulagače i poslovne ljude.
S jedne strane je bio APIS kao državno poduzeće koje je platilo razvitak know howa, na drugoj otvoreno tržište gdje su se firme adaptirale i razvila svoja rješenja.
– Treba provjeriti je li otuđeno državno vlasništvo iz APIS-a te na koji način i preko koga i kada je to hrvatsko znanje došlo u Češku. Vjerujemo da će Češka republika vrlo brzo raščistiti tu situaciju sa RH oko kupnje modela fiskalizacije jer nikako si ne mogu dopustiti takav skandal, kaže Hornitschek. A isto vrijedi za najvećeg telekom operatera O2, koji si ne smije dopustiti, da na svom domaćem tržištu ponudi svojim kupcima proizvod kojeg je u dobroj vjeri kupio iz Hrvatske, a koji je sumnjivog porijekla i oko kojeg se vodi pravna bitka u RH.

 PRAG JE UDALJEN OD ZAGREBA KOLIKO I ZAGREB OD ZADRA

Kao jedan od brojnih Zadrana koji su zbog posla, privremeno ili trajno, rodni kraj zamijenili inozemstvom, Vojković ističe kako je standard u Pragu dobar, jer su prosječne plaće između 1.100 i 1.200 eura, stopa nezaposlenost gotovo 0 %, sve je 20 posto jeftinije nego u Hrvatskoj.
– Na ulicama se voze bolji automobili nego kod nas, život je bezbrižniji, posao sigurniji. Onoliko koliko je Zagreb, nažalost, ispred Zadra, toliko je Prag iznad Zagreba. To je svjetski centar, s milijunima turista, uređenim sustavom, što je vidljivo na svakom koraku, a meni osobno najveća je razlika što iza 17 sati na ulicama viđate mnoštvo rekreativaca koji se bave sportom. Ispijanje kave ovdje je skoro pa nepoznanica, ali je zato pivo nacionalno piće, kaže Vojković.