Vežić: Prevelika je cijena koja se plaća turističkom profitu!

Stalna inspiracija prof. dr. sc. Pave Pavuše Vežića, redovitog profesora na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru je upravo Donatov grad uz koji se vezao još u ranoj mladosti, a proučavanju njegove graditeljske baštine posvetio je posljednjih 40-ak godina. U šetnji zadarskom rivom, razgovarali smo s prof. Vežićem o tome kako Zadar balansira između odrednica turističkog grada i grada vrijedne spomeničke baštine koju treba čuvati. Za Poluotok, kako Zadrani zovu srce svoga grada, dr. Vežić kaže kako se zapravo radi o Gradu, s velikim “G”.
– Nikada se prije Grad nije nazivao Poluotokom, uvijek se govorilo “naći ćemo se u Gradu”, to su zanimljivosti koje treba njegovati, a i sam sam doznao da su ljudi iz drugih dijelova Zadra uvijek govorili kako idu u Grad. Poznato je kako su i Murterini u prošlosti nekada govorili kako idu u Grad, a mislili su na Zadar, ne na Šibenik jer im je ovaj bio bliži, mala je lekcija dr. Vežića o tome kako se doživljavala i zvala Zadrova gradska jezgra.
U posljednjih 20-ak godina Zadar se uvelike promijenio, izgradio, a te promjene vidljive su u svakom dijelu grada koji je narastao, ali i neka njegova prepoznatljiva mjesta poput gradske kavane otišla su u povijest, podsjeća dr. Vežić postavivši pitanje kako pomiriti potrebe za turističkim razvojem, a da se pri tome ne izgubi ništa od vrijednosti koje grad čine u kulturnom smislu jedinstvenim. Pitanje je to zbog kojega se često lome koplja u krugovima čija je profesionalna obaveza zaštita gradske izvornosti i posebnosti.
– Postoji ono nešto što se u terminologiji turističkih radnika zove turistički proizvod, pa su tako i spomenici kulture u toj kategoriji. Mislim da u tom dijelu ponude Zadar kao i svi stari gradovi u Europi puno više daju nego dobivaju. Kada bismo radili analize koliko spomenička baština pridonosi turističkoj ponudi, a koliko se to njoj vraća onda mislim da bismo došli do strahovitih disproporcija. Postavlja se pitanje koliko je crkva sv. Donata koja je simbol grada dobila odnosno je li ona u boljem stanju nego prije 10 godina. Odgovor je sigurno da nije, isto tako niti jedan spomenik nije profitirao od toga što je jako značajna stavka u turističkoj ponudi grada, upozorava dr. Vežić dodajući kako je suština turističke privrede i u Europi da su upravo povijesni gradovi centri turizma, no on smatra kako od toga puno više koristi imaju u europskim zemljama, nego kod nas.
– Mogu vam spomenuti i jedan primjer u Šibeniku gdje je tvrđava sv. Mihovila građevinskim intervencijama oštećena, ugrađena je jedna etaža radi komercijalizacije, napravljeno je gledalište, nema se dojam da se nalazite u tvrđavi. Boljeg gledališta nema, ali je cijenu turizma platila jedna tvrđava, a to se ne bi smjelo događati, ističe dr. Vežić, dodajući kako razlog leži u društvenom usmjerenju koje zapravo diktira i promjene, ali ne samo u Zadru i Šibeniku, već i u ostalim našim starim gradovima na obali.
– Prevelika je cijena koju plaćamo turističkom razvoju. Ključno je pitanje žive li građani s tim profitom koji se zaradi bolje ili ne, imaju li bolje škole, zdravstvo i drugo, ako već stvaramo taj profit, zašto se on ne vraća građanima, propitkuje naš sugovornik.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU