Glumačka akademija je poput najbolje terapije

Doris Pinčić je mlada  zadarska glumica izabrana za glavnu ulogu u novoj seriji Nove TV “Larin  izbor”. Doris glumi siromašnu djevojku Laru, a  uz nju glumi i Ivan Herceg  u ulozi sina iz bogate obitelji. Ova 23-godišnja Zadranka Akademiju dramskih umjetnosti završila je  u Osijeku. S glumom se  susrela još u osnovnoj školi,  a prvi počeci bili su u zadarskoj kazališnoj udruzi  “Igrajmo se”:
– Matija Šango je bila ta  koja me zarazila glumom.  Onda su krenule te radionice s njom, pa predstave…  U početku mi je sve bila  samo igra, ali nakon nekog  vremena sve je postalo puno  ozbiljnije. Akademija mi se  onda logično nametnula sama od sebe. Upoznala sam  Jasnu Ančić, upala u njezinu  klasu pa me je ona spremala  i za prijemni. Ipak, da opet  mogu sve ispočetka, sve bih  napravila isto, ali možda bi  jednu godinu prije akademije pauzirala, kazuje Doris,  dodajući kako za tu prvu  godinu na akademiji ipak  nije bila dovoljno zrela:
– Tad mi sve to bilo previše  stresno. Ispala sam praktički  iz gnijezda, iz našeg malog  Zadra i sve mi je bilo potpuno novo. No, te prve muke sam brzo preboljela i kasnije je sve bilo u redu, prepričava.
Kad je preddiplomski studij priveden kraju odlučila je  steći radno iskustvo. Uslijedili su angažmani na različitim projektima, počevši  od glume pa do novinarstva:
– Vrlo brzo mi se dogodila  ova uloga jer su me za nju  zvali već u dvanaestom mjesecu. Nakon što sam završila  s preddiplomskim studijem  krenula sam sa slanjem prijava, jer nitko ti neće ponuditi ulogu ukoliko se sam  za to ne potrudiš. Godišnje u  Hrvatskoj dobivamo oko 25  diplomiranih glumaca pa  nitko neće čekati samo na  mene. Tako sam i ja potezala  ljude za rukav i molila ih za  kontakte i e-mailove. Svima  sam slala svoje fotografije i  životopis, gdje sam sve radila… I onda u jednom trenutku ti se ljudi počnu javljati. Bilo je raznih ponuda  za posao. Bila je i neka varijanta za umjetničkog producenta na zagrebačkom radiju Antena… No, onda su se  javili s Nove TV i zvali me na  audiciju i tako smo krenuli  raditi. Naravno, tu je izrazito važna fizička komponenta, i ako piše da Lara  mora biti brineta svijetlih  očiju, tada plavuša ne dolazi  u obzir. Odgovarala sam tako prije svega tom fizičkom  profilu i nakon što su mi dali  tekst na audiciji, zaključili  su da imam potencijala za  kameru, a i meni se jako  svidjela kamera kao medij,  prepričava Doris svoja prva  poslovna iskustva nakon diplome, koja su, ako je suditi  prema broju poslanih prijava  na različite poslove, mogla  krenuti u različitim smjerovima:
– Gluma mi je prva i nju  najviše volim. Volim taj medij, u njemu sam sto posto i  mislim da mi je tu mjesto.  No, život je takav, vremena  su takva i bilo bi suludo  čekati doma svoju priliku da  ti padne s neba. Radije biram  raditi nešto drugo, imati neko drugo iskustvo i raditi na  sebi. Prilika dolazi kad-tad,  zaključuje.
Kao i kod svakog drugog  glumca, strah je uvijek prisutan u glumi, no kamere su,  barem kad je Doris u pitanju, puno lakši medij za  rad:
– U kazalištu imam puno  veći strah. Ne znam zašto,  ali pred kamerom imam nekakvu sigurnost da se sve to  ipak može opet ponoviti ili  montirati. Zbog toga mislim  da sam pred njima dosta  opuštena. S druge strane u  kazalištu imam užasno veliku odgovornost. Ako u kazalištu ne napraviš “sad”, publika je platila kartu i njih ne  zanima jesam li ja u PMS-u  ili imam gripu. U tom trenutku oni žele vidjeti 200 %  od mene. No, profesor nam  je uvijek govorio, i to je  istina, da ako si dovoljno  koncentriran na ulogu, ne  stigneš misliti na tremu. Tako nekako se i ja nastojim  boriti, pojašnjava Doris dodajući kako je gluma za nju  ipak posao u kojem se u  potpunosti našla.
– Uvijek kažem da je gluma  najsavršeniji posao, jer to su  svi poslovi odjednom. Ti ćeš  kao glumac imati priliku  probati milijardu stvari, nudi ti se priliku da upoznaš  toliko daleko samog sebe i  glumačka akademija je na taj  način terapija. Prvu godinu  kad sam došla tamo, došla  sam iz okružja gdje sam znala ljude i gdje su mene znali.  U Osijeku nisam znala nikoga i to je bio ogroman  udarac na ego, a na akademiji i jest takav princip.  Odnosno, radi se na tome da  te potpuno dovedu do  neutralnosti, psihičke i fizičke, kako bi se mogao  pomicati prema ulogama  koje glumiš. Naravno, kad  dobiješ neku ulogu postoji  nešto u tebi što je povezano s njom, neovisno  radi li se o nekakvim negativnim likovima ili ne. I  nitko u ovom brzom formatu snimanja nema vremena baviti se s traženjem  uloge u sebi. Baci se i radi.  I to je to.
Ipak, konkretno za Laru, Doris kazuje kako se  može poistovjetiti s puno  njezinih rečenica, no u nekim stvarima je Lara puno  hrabrija od mene:
– Kako ona ide u tu  ljubav i kako ga čeka…  Meni je to genijalno i zapravo na ovaj način učim  od nje.
Doris se trenutno nalazi  na kratkoj desetodnevnoj  ljetnoj pauzi. Larin izbor  će se snimati do proljeća i  posla zaista ne nedostaje:
– Glavna uloga je super,  ali tu je i najveća odgovornost i najviše posla.  Svaki dan sam prva na  šminkanju i posljednja  idem sa seta. No, nije mi  teško i to je najvažnije.  Jer, nema tih novaca ako ti  je to tlaka i ako si frustriran. Budem umorna fizički, ali ne i psihički i to  mi je najvažnije, zaključuje.

Između ljubavi i mržnje

Uz kreativnu producenticu Jelenu Popović-Volarić scenarij serije “Larin  izbor” potpisuje scenaristički tim na čelu s Tomislavom Hrpkom. Radnja  serije se odvija u Splitu, a dio serije snima se u Lovranu i Zagrebu. Priča  započinje kada mladi Splićanin iz ugledne obitelji po povratku sa školovanja  u inozemstvu na zabavi priređenoj u njegovu čast susreće u kuhinji djevojku  koja ga jako zaintrigira. Kemija je obostrana te Lara i Jaša provedu  strastvenu noć u vrtu, no zatekne ih njegova majka Nela i otjera Laru iz kuće.  Jaša se ne usudi suprotstaviti direktno majci, no ipak otrči za Larom…

Negativca treba voljeti

Doris se do sada susrela tek s jednom negativnom ulogom, ali recept je uvijek isti:
– Profesor Boro Stjepanović nam je uvijek govorio da prva stvar koju kada ideš glumiti neku ulogu jest da se zaljubiš u svoj lik. Ako glumiš Hitlera, moraš ga znati opravdati, moraš znati zašto je on to radio. Sumnjam da će ijedan glumac za svoju ulogu reći “on je užasno zločest”, jer svaki nađe opravdanje zašto on to tako radi. Jedan moj kolega je na vježbi na akademiji glumio baš Hitlera i ne znam točno što mu je bilo opravdanje, no imao je svoju ideju u glavi koja mu je bila logična. I u Larinom izboru Ecija Ojdanić glumi potpunu negativku, no postoji i dobar razlog zašto je ona takva.