Odšteta za miris roštilja i užeglog ulja

DOBRO DA NE MOŽE BOLJE
U HRT-ovim vijestima nam kazuju da “iako vlada mišljenje da nam nije dobro”, da mi u stvari stojimo super i da sve ide na bolje. Ja se u ekonomiju i politiku baš ne razumijem, pa o njoj i ne pišem, ali gledam po sebi da mi nekako nije dobro. meni se čini da su ti podaci potaknuti trenutnim uzletom turizma, a onda opet to nekako povezujem s nekim vlasnikom apartmana ili nekog ugostiteljskog objekta. Evo npr. ja. Imam neku jadnu školu, radni staž od tridesetak godina, skoro nikada na bolovanju, radim u državnoj firmi, ali mi nekako slabo ide. Dobro, imam stalni posao, ali koja mi je to korist kada živim dijelom u Zadru, dijelom na Korčuli. imam nesreću da su to dvije “Top destinacije” kada je turizam u pitanju, a što to onda konkretno znači za mene? Znači da se ne mogu voziti automobilom jer je sve puno i prepuno, da se moram gurati s gomilom ljudi, i što je najvažnije, da ne mogu izaći nigdje vani jer su cijene prilagođene deranju turista, a ja bih sa svojom plaćom i vječno gladnom obitelji mogao eventualno jednom tjedno izaći na piće i jednom godišnje u restoran.
DOBRA INICIJATIVA
Ne smijemo naravno zaboraviti ni teror koji mi koji živimo u užim središtima (a živimo jer smo u gradu više od pedeset godina i nismo napravili kućerine u predgrađu gdje vlada mir i tišina), moramo trpjeti od strane turista i domaćih izdaj… pardon. Osobito mi se svidjela inicijativa da mi jadni i ugnjetavani Poluotočani koji cijelo ljeto ne spavamo od buke i smrada užeglog ulja i mirisa roštilja, dobijemo nekakvu odštetu. Ja bih predložio da svi koji imaju apartmane na Poluotoku (a spavaju mirno negdje daleko od buke i smrada) moraju dio zarade odvajati za nas, a pogotovo bi bilo lijepo da se donese uredba kojom bismo mi mogli svoje automobile parkirati pred njihovim kućicama dok njihovi turisti svoje rentakarove parkiraju pod našim prozorima. Jer, ako niste znali, velika većina tih iznajmljivača u svojim ponudama bezočno lažu kako gosti imaju i osigurano parkirno mjesto, pa onda na naša mjesta (koja u stvari nisu naša, ali na neki način ona to ipak jesu) parkiraju svoja vozila i čuvaju im mjesto dok mi uzaludno lutamo. Osim toga, predlažem i to da se vlakić koji nas svako ljeto terorizira malo provoza i po njihovim krajevima da vide kako je to militi u koloni brzinom od 7 km na sat.
KAKO NAUČITI STRANI JEZIK UZ HTV
Znao sam da HTV ima obrazovni program, ali nisam znao da to rade ovako suptilno, da i nisi svjestan što se događa. Nekada su se naime, u vrijeme neimaštine i mraka, snimale emisije pomoću kojih su djeca učila strane jezike, a među tom djecom sam bio i ja pa sam zbog toga i izrastao u ovako dobrog lingvista. Današnji HTV se odlučio za puno jednostavniji pristup, a to rade na sljedeći način.
Izabereš dakle neki tipični američki film, a zna se kakvi se tipični američki filmovi izabiru za puštanje na našim televizijama. Ako nije akcija ili neko drugo ubijanje, onda se radi o nekoj obitelji koja živi na svojoj farmi, koja je u pravilu uvijek prezadužena i stalno su na rubu da sve izgube, da podbaci ljetina, struši se oluja ili se netko polomi ili razboli. Onda dođe predstavnik banke u pratnji šerifa da izbaci nesretnike na cestu, ali uvijek nekim čudom, u zadnji čas, stigne neka pomoć i svi su sretni i zadovoljni.
Takav je i ovaj film, a vi ćete pitati – kakve to ima veze s učenjem stranih jezika. Ima, ima… Ljudi s televizije su se sjetili da jednostavno ne prevedu cijeli film nego samo svaki drugi titl. To vam izgleda ovako. -„spasit ćemo farmu ako…”, ili – „došao sam ti reći da….” I nema nastavka i nikada nećeš saznati što je rečeno, ako se sam ne potrudiš i ne prevedeš. To sam i učinio i shvatio da u stvari dosta dobro vladam stranim jezikom i da mi ovakva greška sasvim odgovara. To je malo nezgodno ako je film finski ili armenski, ali većina ih je s engleskog govornog područja. U budućnosti, ili ću čekati ovakve omaške Hrvatske televizije, ili ću, što je jednostavnije, početi gledati engleske kanale.