Mnogi su se u Zadru na račun kluba obogatili

Donosimo nastavak intervjua u kojem Boris Marin odgovara na pitanja čitatelja.
Što vas je navelo na to da samo sebi radite grafit? Ne bi li bilo razumno da vam to rade mlađi pripadnici Tornada,vama kao jednom od osnivača Tornada,kad kažem “jednom” onda mislim na to da je npr. na tom grafitu trebao možda biti i pokojni Enio Nikpalj Laf?
– Prvo, ne radimo sami sebi grafit, to je laž. To je kvartovski mural, na kojemu lijepo piše Tornado Relja. Moj prijatelj Bute i ja rođeni smo 50 metara od tog zida. Naslikane su stare Jazine, kojih više nema i to je uspomena na vremena, kada je cvjetala zadarska košarka. Da se ljudi, koji prođu kraj tog murala, podsjete na dane kada smo bili sretni i ponosni na našu košarku. Što se tiče mog dobrog prijatelja, pokojnog Lafa, koji je jedan od osnivača Tornada, moram napomenuti da on nije s Relje, nego iz Arbanasa, točnije iz Biogradske ulice. Ne možemo ga staviti pod Tornado Relja, kad nije iz ovog kvarta.
Tko vam daje za pravo da crtate vašu i Butinu sliku na zidu na Relji, koji nije u vašem privatnom vlasništvu?
– Nismo ga nelegalno radili. Pitali smo HAK za odobrenje i oni su nam ustupili taj zid. Zahvaljujem im na tome.
Legendo, kad se očekuje završetak grafita na Relji. Je li istina da će se grafit ograditi, tako da nitko ne može šarati po njemu?
– Mural je gotov, a neće se ograditi. Tko želi šarati, neka šara. Nažalost, danas je to svakodnevica. Samo neka zna da šara po Jazinama. Naša slika tamo ne znači toliko, koliko znače Jazine i sjećanja na prošla vremena. Iznad Jazina piše stih “Zaspala je zadnja ruža hrvatska”. Bute i ja, hvala dragom Bogu, nismo zaspali, još smo budni, iako smo se udaljili od košarke, ali Jazine su zaspale.
Zadar i Tornado su moja jedina ljubav
Odakle vam kompetentnost da moralizirate i preko svih medija se gurate da govorite kako bi stvari trebale izgledati u KK Zadar. Niste ni kineziolog, ni ekonomist, ni bilo kakav sportski djelatnik. Vi ste navijač, a u ovom gradu ih ima zaista jako mnogo, ali to im ne daje stručnost i znanje, koji su potrebni za ovakve teme?
– U sto godina košarke u Zadru, mnogi su se na račun kluba obogatili i napravili svoje biznise, a moja jedina ljubav su KK Zadar i Tornado. Smeta mi kada vidim, a vjerujte da sam jako dobro upućen u to, jer sam svojedobno sjedio s tim ljudima u upravi, na koji način se tu guraju privatni interesi i tko se sve gura. Uvijek mi je to smetalo i smeta mi i dan danas, a nažalost nikada nisam mogao šutjeti i samo okrenuti glavu na drugu stranu. Uvijek sam prozivao i suprotstavljao se takvim stvarima.
Zašto je skinut transparent s Relje, a tek je nedavno postavljen?
– Postavili smo ga pred utakmicu Hajduk-Dinamo. Taj transparent je napravio svoje, a i bura je napravila svoje. Teško je tako velik transparent održati preko cijele ulice toliko vremena. Morali smo ga maknuti, jer je bio već cijeli smežurani, a i nismo ni planirali da ostane duže od dva tjedna. Stavit ćemo ga ponovno u nekim boljim vremenima, kada bude trebala podrška Hajduku pred neku utakmicu.
Je li se sve te akcije financiraju iz vlastitih sredstava ili sponzorskih?
– Dijelom iz vlastitih, a pomogli su nam i neki prijatelji. Imamo mnogo prijatelja, a one koji su financijski moćniji smo zamolili da nam pomognu. Primjerice, projekt murala je dosta skup. Normalno da ga iz vlastitih sredstava ne bi uspjeli napraviti. Svi mi s Relje smo dali po 100-200 kuna, koliko je tko imao i morali smo se nekome obratiti za pomoć.
Bojkot zbog trenera
Zašto si bojkotirao utakmice Zadra u doba kada je Zadar osvojio najvrijedniji trofej u novijoj povijesti (Goodyear liga 2003.)?
– Na utakmice te sezone nismo išli ni ja ni Bute samo zato što je sezonu prije toga, tadašnji trener, kada je bio onaj famozni prekid protiv Cibone u Jazinama, na Upravnom odboru kluba, gdje sam i ja sjedio kao član UO-a u ime navijača, izjavio da mu je Tornado kriv što nije bio prvak države. Vodstvo Tornada je tražilo njegovu ispriku, ali on nije htio. Zato nas dvojica te godine nismo dolazili na utakmice. Bili smo ljuti. Nismo smetali, pravili bojkote, nego jednostavno nismo dolazili, što nije bilo lako. No, preko tih uvreda jednostavno nismo mogli prijeći. Mi smo zastupali Tornado i shvatili smo to kao osobni napad na nas, naš rad i zadarsku košarku. Nikad pojedinac ne može biti veći od kluba. Nisu bili ni Krešo i Pino, koji su bili mnogo veće veličine. Na taj način smo htjeli zaštititi klub i Tornado, koji je s klubom usko vezan. Svaki pojedinac, koji osjeti da je iznad toga, bio on trener, igrač ili netko treći, neće biti dugovječan, što se pokazalo iz mnogih iskustava. Svi su oni mijenjali klubove, a mi smo uvijek imali samo jednu svetinju, a to je KK Zadar.
Je li ti Tornado samo odskočna daska za privatne interese?
– Koje privatne interese? Poslije 25 godina rada u pošti, išao sam u invalidsku mirovinu i imam 2000 kuna mirovine. To je cijeli kapital kojega sam u životu stekao. Da nema supruge, koja je zaposlena, teško bi se krpali iz mjeseca u mjesec. I ovako je teško, a onako bi bilo još teže. Dakle, odskočna daska za što?
Zadar i Hajduk
Osjećate li se izdajnikom Tornada i Zadra dok se ulizujete Splićanima (Torcidi)?
– Ne, dapače. Kao dijete sam u nogometu uvijek navijao za Hajduk, jer je tada NK Zadar igrao treću ligu, možda ni to. U ono vrijeme su Hrvati mogli izabrati dva kluba, Hajduk ili Dinamo. Srbi, a bilo ih je u mom kvartu puno, pretežno djeca vojnih lica, navijali su za Partizan ili Zvezdu. Prema tome, suludo je da ja u 50-oj godini mijenjam klub. Volim moj Zadar, navijao sam za NK Zadar i prošao mnogo toga, ali Hajduk je u mom srcu i moja prva nogometna ljubav.
Kako objašnjavate činjenicu da kao Zadranin i vođa Tornada koji je uzor mnogim generacijama navijača u Zadru, kada igraju Zadar i Hajduk na Stanovima, navijate zajedno sa Torcidom i šalom Hajduka da Zadar izgubi i kad je nogomet u pitanju, ponosno ističete da ste hajdukovac?
– Apsolutno nikada na Stanovima nisam navijao ni za koga osim za Zadar. Nikada nisam bio u Torcidi na Stanovima. Hajduk je moja prva ljubav, ali Zadar je moj grad. Mnogi Splićani u košarci navijaju za Zadar i tu se stvorila simbioza između Tornada i Torcide. Istaknuti članovi Torcide su dolazili ovdje navijati za Zadar protiv Zvezde, Partizana i ostalih, isto kao što smo mi išli u Split podržati Hajduk na velikim utakmicama.
Zašto dio mladih pripadnika Tornada misli da si, ako si iz ovoga grada ili okolice,a navijač si Hajduka, automatski protiv NK Zadar? Za nas malo starije navijače uvijek su postojale dvije sportske svetinje, KK Zadar i NK Hajduk. Tek nastankom naše Hrvatske, NK Zadar postaje prvoligaški klub i to ispodprosječan i mislim da se mi zbog toga ne bi trebali u potpunosti odreći naše stare ljubavi. Na kraju krajeva, Tornado i Torcida su oduvijek bili prijatelji i nadam se da će tako ostati zauvijek.
– Upravo tako.
Cibonu mrzim, ali ne mogu navijati za Partizan
Slažeš li se da nije pravi navijač Zadra onaj, tko uvijek ne navija protiv Cibone, s kim god da igraju?
– Da igraju Cibona – Zvezda, za koga biste vi navijali? Osobno, meni je Cibona najmrži klub. To je ostalo u krvi od starih dana do danas. Ali kada su jednom igrali Partizan i Cibona u Beogradu, a Grobari su stavili veliki transparent “Dogodine u Kninu”, pjevali četničke pjesme i vrijeđali Cibonu da su ustaše, kako bi ja na toj utakmici mogao navijati za Partizana? Koliko god mrzio Cibonu, a vjerujte da je mrzim, to je jednostavno nemoguće. Bilo bi suludo.
Što si vikao Zdravku Mamiću na Stanovima?
– Vikao sam mu sve ono što on viče novinarima i vrijeđa ih. Na isti način sam se i ja njemu obratio i s onim poznatim mučko đubre i razbojniče… Njegovu aroganciju i ispade u medijima ne mogu trpjeti i zato sam mu to sasuo u lice. On me pitao zašto ga vrijeđam, što mi je napravio, a ja sam mu replicirao i to je to.

 UVIJEK SAM SVE RADIO IZ LJUBAVI

* Dosta ljudi u gradu o vama nema baš dobro mišljenje. Što mislite zašto je to tako?
– Inače sam emotivan čovjek. Cijelu svoju mladost, zdravlje i život sam podredio Tornadu. Mnoge moje generacije su se oženile i godinama ih ne vidim na tribinama, a ja sam tu ostao. Svoj prvi brak sam upropastio zbog Tornada. A sada osjećam i vidim da su ljudi ljubomorni i smeta im moja pojava. A ne znam zašto. Nikada nikome nisam naudio, nisam ništa oteo i sve što sam radio, radio sam iz ljubavi. Svi smo ljudi od krvi i mesa i normalno je da griješimo. I ja sam imao propusta i grešaka u Tornadu, ali nikada se ni na koji način nisam okoristio. Kroz cijeli život me pratilo samo plaćanje raznoraznih kazni. Sve što sam imao dao sam Zadru i košarci i nije mi jasno kako ljudi mogu u to sumnjati. Sve što se u Zadru dogodilo unatrag 30 godina i famozni skup na Đilu i razne fešte, bakljade, nezaboravne utakmice, sve sam ja to organizirao i radio od srca, bez ikakve naknade, niti sam za to išta tražio. Čemu ljubomora, zavist i pakost? To mi nije jasno. Tornado je nedavno slavio godišnjicu, koja zapravo ne postoji, ali nisu momci krivi, jer su oni nasljedili tu 1965. godinu. Krivo mi je što ni ja kao osnivač Tornada, ni Bute kao prvi predsjednik, nismo pozvani na tu feštu. Zato govorim o tom jalu i ljubomori. Oni će vjerojatno reći da su svi bili pozvani, ali nisu. Jedno je kada nas pozoveš telefonom, što bi nam bilo drago i mi bi sigurno došli, ali nisu se udostojili i neka im to služi na sramotu.
* Koja ti je bila najveća greška u navijačkom životu?
– Pogriješio sam što se nisam umiješao, a trebao sam, kada se pretposljednji put biralo vodstvo Tornada. I dan danas mi je krivo, jer sam bio naivan i vjerovao tim ljudima. Prepustio sam to ljudima, kojima ni Tornado ni košarka nisu bili na prvom mjestu. Žao mi je što nisam lupio šakom od stol i rekao ne može, nego sam pustio da sami izaberu.
* Na što si najviše ponosan?
– Najviše na to što smo od Tornada, iz grada koji je peti po veličini u Hrvatskoj, u ono vrijeme napravili moćnu navijačku skupinu. Svi ostali navijači u Hrvatskoj pa i bivšoj Jugoslaviji su znali za Tornado i poštivali ga. I oni su među sobom govorili da nigdje nema navijanja kao u Jazinama i Zadru. Najviše sam ponosan na onih 40 tisuća ljudi na Đilu, kada je cijela Dalmacija došla podržati Zadar. To će mi ostati u sjećanju do smrti.

 KALMETA JE ZASLUŽAN I ODGOVORAN

* Imam pitanje u vezi traženja krivaca i izjave bivšeg direktora KK Zadar Belića. Zašto vi, kao tadašnji predsjednik Tornada, niste inzistirali na daljnjem traženju i objavljivanju krivaca, da javnost sazna tko je odgovoran za dugove u klubu. Gospodin Belić je rekao da nije naišao na razumijevanje ostalih članova uprave, da se krivce javno prozove i optuži. Zašto udruga to nije podržala i zašto nije pokušala napravit bunt da imena iziđu u javnost?
– Itekako smo mi to podržali. Zapravo, mi smo prvi i krenuli s tom inicijativom nakon onog famoznog upada na pressicu posljednje utakmice Zadra protiv Hemofarma, kada smo izgubili i ispali iz lige. Javno smo pokazali što mislimo. Na tribini smo pojedinačno i imenom prozvali krivce. Belić je neke ljude iz uprave imenovao, a trebao je biti još direktniji pa imenovati njih još mnogo više.
* Je li Božidar Kalmeta kriv za propast Košarkaškog kluba Zadar i Rukometnog kluba Zadar?
– Što se rukometa tiče, tu se stvarno ne bih mogao izraziti, jer već dugo nije na razini, na kojoj je nekada bio pa manje to i pratim. Što se tiče košarke, svakako je. Otkad je nove države Hrvatske, Kalmeta je u klubu. Za sve uspjehe koji su bili, on je zaslužan, a isto tako je i odgovoran za ispadanje iz lige.

 BBB, FUNCUTI, ARMADA

* Jesi li imao ikakva poznanstva s nekim od legendarnih pripadnika BBB-a? Dugi, Hasan, Buba, Macko, Zlodi, Klokan, Radman, Sandro, Sarma, Petko?
– Moja generacija se nikada nije imala priliku susresti s njima. Oni su uvijek u nogometu igrali prvu ligu, dok je Zadar bio trećeligaš. Niti su oni dolazili na Stanove, niti mi na Maksimir, a oni u košarci nikada nisu navijali za Cibonu.
* Jeste li ikada dobili batine od BBB-a?
– Nisam nikada, ali od milicije i policije dosta puta. Iskreno, čak smo imali više problema s Torcidom nego s BBB-a.
* Nabroji mi pet navijača koje poštuješ, a da nisu iz Tornada ili Torcide?
– Ima ih mnogo više od pet. Primjerice, osnivači i vođe šibenskih Funcuta, Pelaić, Bebi, Joso… To su ljudi naše generacije i za razliku od sadašnjih Funcuta, imali su kodeks poštivanja. Zvali su nas na prijateljske utakmice na godišnjicu smrti pokojnog Dražena, ali isto tako smo se i sukobljavali s njima na utakmicama Zadra i Šibenika.
* Jesi si ikada imao poznanstva s nekim od stare garde iz Armade? Navodno je prva generacija armadaša navijala za Zadar u košarci, a bili su i u Trstu navijati za Zadar protiv Forum Filatelica?
– Oni su najprije bili Torcida. Cijela ta generacija Armade je bila riječka Torcida. Tek 1987. prije finala kupa je ojačao navijački pokret u Rijeci i prešli su u tadašnju Armadu. Tamo je bilo dosta ljudi iz zadarskog zaleđa, sin Mladena Vrankovića, Miletić, Magarac… Normalno je da su na određeni način simpatizirali Zadar u košarci, isto kao što su tada navijali za Hajduka. Na toj utakmici, kada je Zadar zbog granata morao gostovati u Trstu, protiv Forum Filatelica za koji je igrao Sabonis, išli su navijati i hvala im na tome. Naravno, pričamo o 1991. godini, kada su svi navijači u Hrvatskoj bili zajedno. Možda četiri godine kasnije smo već imali prvi sukob s Armadom na Stanovima.

 NEMAM VOJNU MIROVINU, NEGO 2.000 KN ZBOG DISKUS HERNIJE

Objasnite Zadranima kako ste dobili stan na trgu i ostale blagodati koje koristite? Mirovinu bez dana na terenu, raznorazne poslove za grad. Kako vas nije sram to koristiti, dok ostali branitelji ne mogu spojiti kraj s krajem? Je li vas sram što kao radno sposoban i fizički jak čovjek primate braniteljsku mirovinu? Čime ste to zadužili Hrvatsku da vam u punoj snazi daje vojnu mirovinu?
– Potpuno ste neinformirani. Nemam vojnu mirovinu, nego samo 2.000 kuna od pošte na temelju moje diskus hernije, jer mi kičma nije u baš najboljem stanju. Od prvoga dana sam bio u ratu i to svi znaju. I to 1990. godine u postrojbi specijalne policije, tzv. Poskocima. Bio sam i sa pokojnim Frankom Lisicom, prvim braniteljem koji je poginuo na području Zadarske županije. Što se stana tiče, dobio sam ga legalno, a nije moj nego gradski. Bilo je dvadesetak stanova, koje je grad Zadar davao u najam i moja supruga se prijavila na natječaj. Ispunjavali smo sve uvjete da ga dobijemo i dobili smo ga kao 19. na listi. Jedan od tih stanova dobio je i moj prijatelj Enci Verunica i mnogi Zadrani. Onaj tko je postavio pitanje je potpuno neinformiran.

 NA BENČU DIŽEM 140 KILA

* Kako komentirate napad jednog člana Tornada bocom u stan u kojem je spavala beba? Treba li tog člana odstraniti iz udruge?
– To osuđujem i to je tragedija. Ne samo da ga treba odstraniti, nego i kazniti.
* Koliko dižeš na benču i koliko ti je rekord?
– Rekord mi je 160 kila, a sada mogu podignuti 140.

 ZAŠTO MLADI NE ZNAJU STARE PJESME?

* Zašto ti, kao stari navijač, nisi ove mlade naučio legendarne pjesme iz Jazina kao: “Mi smo Zadrani, Zadar je naš”, “Zadar je najbolji, Zadar je slavan”…, nego oni pjevuše neke pjesmice i ispadaju smiješni i neshvaćeni, a atmosfera u dvorani nikakva?
– Roditelj odgaja djecu pa ih katkada ne uspije naučiti ono što treba. A tako i ja te mlade navijače, koje sam do prošle godine vodio, nisam uspio to naučiti. To su mladi momci, koji misle da su najljepši i najpametniji i da sve najbolje znaju. Ne želim se miješati u njihov izbor. Svi oni znaju koje su i kakve te pjesme, koje su se prije pjevale, a ako ih ne žele prihvatiti, to je njihov problem.

 O SVEMU I SVAČEMU

* Odakle ste porijeklom?
– Moj otac je rođen u Varoši, zadarski starosjedioc, Zaratin kako se tada govorilo, jer se Zadar pod Italijom zvao Zara. Mama mi je rođena 20 kilometara od Zadra u mjestu Turanj.
* Sjećaš li se gdje je bio Bepov vrt?
– U kvartu gdje sam se rodio. Kod kuća Populare, gdje je danas stanica za tehnički pregled vozila.
* Koju muziku slušaš?
– Najviše dalmatinske pisme, posebno klape poput Intrade…, a od stranih Dire Straits.
* Koje prirode je vaš odnos s Enicom Bajlo?
– Dugogodišnji smo prijatelji.
* Što misliš o Avi Karabatić?
– A što bih mislio? Čitam o njoj preko medija. Znam da je splitska studentica u Zadru i da živi burnim životom. Drukčije ju ne poznam.
* Kada bi te izabrali za gradonačelnika Zadra, što bi napravio da grad procvjeta?
– Mnogo njih bi završilo iza rešetaka, ali bi se moralo napraviti još četiri nova zatvora, jer inače ne bi bilo mjesta.
* Što mislite o dolasku sve većeg broja Bosanaca u Zadar? Narušavaju li oni sklad i priču ovoga grada?
– Itekako narušavaju. Osobno, nemam ništa protiv njih, ali pristojno je, uljudno i pošteno da, tko god dođe živjeti u nečiji grad, prihvati kulturu i mentalitet življenja ljudi, koje je tu zatekao. A oni dovode svoju kulturu, svoju glazbu, rade narodnjačke klubove i to je grozota. Gradske vlasti bi tome trebale stati na kraj i sačuvati identitet mediteranskog Zadra, kakav je uvijek bio.
* Zašto ne voliš ljude iz Ravnih kotara i omalovažavaš ih?
– To je laž. Svih godina radnog staža sam poštu nosio najviše po Ravnim kotarima, u Škabrnji, Zemuniku i okolnim selima. Stekao sam mnogo prijatelja tamo. Ti ljudi su me voljeli, častili u svakoj kući, dakle ovo pitanje je potpuna neistina.
* Možeš li komentirati fotomontažu zadarskih apostola?
– Čuo sam za tu sliku, ali je osobno nisam vidio. Jedino što mogu reći je da svatko odgovara za svoje postupke.