Od svoje plave krvi ima samo titulu

Najsretniji dan u životu mu je bio kada je 2001. godine u Zagrebu primljen u Hrvatski plemićki zbor. Tada su među plemićima u Zbor bile učlanjene samo četiri obitelji iz zadarskoga kraja. Danas ih je 20-ak, a na razini Hrvatske je 230 plemićkih obitelji

Iako je čak četiri puta bio predložen za Nagradu Grada i Županijsku nagradu nikada je nije dobio, ali kako je rekao nije zbog toga zažalio jer je njemu najvažnije da je uspio otkriti korijene svoga podrijetla i potvrditi ono što je zapravo osjećao cijelu svoju mladost, a to je da potječe iz obitelji plemića.
Arsen pl. Vusio (80) iako s plemićkom titulom, živi životom prosječnoga hrvatskog umirovljenika. Sa suprugom Katicom, s kojom je u braku dugih 50 godina, i dvije mirovine – živi skromno. Povrat svoje imovine koju ima u Zadru, Makarskoj i Bolu na Braču ni do danas nije uspio ostvariti. Ogorčen je i izgubio je svaku nadu da će to biti riješeno za njegova života, ali kako je pojasnio, nije mu zbog njega, nego zbog djece i dvije unuke – Antonije i Lucije koje obožava.
Jedan od rijetkih naših sugrađana plave krvi rodio se u Makarskoj u imućnoj obitelji koja se već tada, prije Drugoga svjetskog rata bavila ugostiteljstvom. No rat je uništio sve. Zavladala je glad i neimaština te je Arsen već s nepunih 14 godina kako bi se školovao morao u vojnu školu u Kragujevac, a u Zadar je došao 1952. godine i zauvijek ostao.
– To mi je bilo jedno od najtežih razdoblja u životu. Završio sam za majstora-tokara i došao u Zadar gdje sam se zaposlio u Tvornici Bagat. No nisam ostao na tome, školovao sam se dalje uz rad te sam nakon 33 godine u mirovinu otišao kao projektant organizacije rada. U Zadru sam se oženio, dobio i stan, a onda su došla i djeca – sin i kći – priča Arsen pl. Vusio.
Kroz teško djetinjstvo i odrastanje bavio se sportom i to ga je, kako je naglasio, spašavalo. Od malih je nogu naime, trenirao nogomet, a njegov otac – ugledni Makaranin Ante Tonći Vusio bio je i osnivač tamošnjega nogometnog kluba. No otac mu nikada nije htio reći da je njegova obitelj plave krvi jer su bila takva vremena da je to bilo bolje – zatajiti.
– Kad mi je otac umro, počeo sam istraživati i moje su se sumnje potvrdile. U tome mi je pomogao i poznati Zadranin Zvonko Relja. On mi je dao jednu knjigu, a to je više kao bio turistički vodič kroz Bol na Braču. On mi je ukazao na neke podatke koji su potvrdili plemićko podrijetlo obitelji Vusio. Dalje sam krenuo istraživati i uz pomoć nekih zadarskih sveučilišnih profesora povijesti – moje je otkriće bilo potvrđeno – priča dodajući kako mu je najsretniji dan u životu bio kada je 2001. godine u Zagrebu primljen u Hrvatski plemićki zbor. Tada su među plemićima u Zbor bile učlanjene samo četiri obitelji iz zadarskoga kraja. Danas ih je 20-ak, a na razini Hrvatske, po njegovim podacima, 230 je plemićkih obitelji.