Tukao sam se šakama po glavi misleći da sve sanjam

Oni opečeni su samo tražili vodu, nisu su se žalili na bolove. Našao sam sina kako leži, a oko njega na liticama bili su ostaci kože i odjeće. Neki su ostaci i danas tamo, kako su bili slijepljeni, dio je mučnog svjedočenja Josipa Klarića

Negdje oko 17 sati tog dana došao sam na mjesto gdje su stradali. Ostao sam šokiran, nije mi bilo jasno što se dogodilo. Ispod litice su bile tri osobe, jugozapadno najmanje dvije osobe. Na srednjoj poziciji gdje su bile tri osobe nalazio se Marinko Knežević koji mi je samo u jednom trenutku rekao da je vatra prešla preko njih i da ih je iznenadila. Vidio sam Antu Crvelina, bio je sav izgoren, ali je bio potpuno svjestan. Ispred njega je ležao stradali otac. Oni opečeni su samo tražili vodu, nisu su se žalili na bolove.
Zamolio sam momke iz DVD-a Zablaće, koji su na mjesto tragedije stigli sa mnom, da odu do uvale Špinata po vodu. Našao sam sina kako leži, a oko njega na liticama bili su ostaci kože i odjeće. Neki su ostaci i danas tamo, kako su bili slijepljeni. Preko “kanala 9” uspio sam stupiti u kontakt sa zračnim snagama. U međuvremenu je došao helikopter. Pokušao sam s njim stupiti u kontakt, skinuo sam košulju, mahao. Helikopter se zadržao nekih desetak minuta na toj poziciji i otišao. Bio sam izbezumljen. Mislio sam da sanjam. Tukao sam se šakama po glavi misleći da sve sanjam.
Trčao sam opet natrag prema vrhu Kornata gdje sam uspio naći signal kako bi uspostavio vezu s Javnom vatrogasnom postrojbom i dežurnim Blačićem. Rekao sam mu što se dogodilo i imena stradalih za koje sam znao. Govorio sam, ali ne znam jesam li ispuštao glas. Rekao sam mu da mi je sin stradao, da je Crvelin stradao. To je bio zadnji razgovor i zadnje što sam mu rekao bilo je: “Što radite, igrate se ka dica?!”- dio je mučnog i iscrpljujućeg iskaza Josipa Klarića, oca stradalog Dina u nastavku suđenja Draženu Slavici (44), bivšem zapovjedniku Javne vatrogasne postrojbe iz Šibenika i bivšem županijskom vatrogasnom zapovjedniku koji je optužen za kornatsku tragediju u kojoj je 30. kolovoza prije četiri godine smrtno stradalo 12 vatrogasaca iz Šibenika, Vodica i Tisnog.
Klarić za sve smatra odgovornim Slavicu
Klarić je dalje dataljno prepričavao kako je potom oko 18 sati došao helikopter kojeg su doveli pripadnici GSS-a i jedan se spasioc spustio. Taj je spasilac donio jedan najlon opreme za unesrećene i počeo je s akcijom spašavanja.
– Nas smo dvojica smo “zakačili” dvojicu unesrećenih. Nedugo potom spustio se i Stipe Božić s nosilima, ali smo onda shvatili da su nosila neispravna. Slijedilo je daljnje spašavanje. Iza 20 sati došao je još jedan helikopter s još dvojicom sapasioca. Onda sam i ja “zakačen” i prebačen. Zbog nedostatka goriva unesrećeni kolege nisu mogli biti prebačeni na Firule, zato su prebačeni u zadarsku Opću bolnicu, pričao je Klarić.
Pojasnio je kako je njegov sin bio zapovjednik smjene, ali za sve smatra odgovornim Dražena Slavicu koji je upravljao operacijom gašenja. Naglasio je da se Slavica prema vatrogascima ponašao kao Staljin te da je on i smijenjen s mjesta zapovjednika smjene jer nije podržavao njegovo mišljenje kada je bio u pitanju jedan drugi požar. Dodao je kako je akcija gašenja požara bila unaprijed isplanirana te kako se njegov pokojni sin toga držao.
– Ja sam već izjavio kako u JVP-u Šibenik imamo 25 stručnih i osposobljenih ljudi, a od svih prisutnih vatrogasaca kritične prigode samo su trojica bila osposobljena za desantiranje. Tvrdim da niti jedno Dobrovoljno vatrogasno društvo nema osposobljenih ljudi za desantiranje na području Šibensko-kninske županije. U mojih 30 godina prakse nikada nije izvršena smotra vatrogasaca prilikom odlaska na intervenciju. Mi smo osobno i zakonski vezani za opremu koju moramo imati na sebi – rekao je Klarić dodajući kako se ni do danas ne zna što se tamo zapravo dogodilo te da izražava sumnju kako je u pitanju eruptivni požar, svjedočio je Josip Klarić.
Linija zapovijedanja
Obitelji stradalih vatrogasaca zastupaju odvjetnica iz Zadra Ivanka Bosotina i odvjetnik iz Zagreba Maro Mihočević, a optuženog Dražena Slavicu, koji je danas zadužen za poslove prevencije i zaštite na radu u šibenskoj Javnoj vatrogasnoj postrojbi, zastupa poznati zagrebački odvjetnik Čedo Prodanović. On je unakrsnim ispitivanjem svjedoka Klarića, a kasnije i svjedoka Volimira Miloševića, koji je danas zapovjednik JVP-a Grada Šibenika, pokušao utvrditi točnu liniju zapovijedanja i odgovornosti od trenutka dojave o požaru, pa do završetka akcije gašenja.
Tako je Milošević među ostalim na pitanja Slavičinog odvjetnika odgovorio kako je temeljem Zakona o vatrogastvu na požarištu u konkretnom slučaju bio odgovoran pokojni Dino Klarić kao voditelj smjene pojasnivši kako je on odgovoran do trenutka dok samoinicijativno ne zaključi da sa svojim snagama i opremom požar ne može privesti kraju. Također je na Prodanovićevo pitanje odgovorio kako se dolaskom na požarište određuje plan gašenja, potom kako zapovjednik na požarištu određuje gdje će se spustiti “kruške” s vodom na terenu, a ako se ne može uspostaviti komunikacija između zapovjednika na terenu i pilota, pilot odlučuje gdje će spustiti “krušku”.
Suđenje se nastavlja i danas.

 SLAVICA SE NE SMATRA KRIVIM

Slavica je optužen da kao odgovorna osoba nije postupio po propisima o zaštitnim mjerama i time je izazvao opasnost za živote ljudi te je prouzročena smrt više osoba. – Na taj je način počinio teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine – stoji na kraju “debele” optužnice šibenskog tužiteljstva. Osim toga u optužnici između ostaloga stoji da je kao bivši županijski vatrogasni zapovjednik u gašenje požara na Kornatu poslao dvojicu maloljetnika, civilnoga ročnika i vatrogasce koji nisu završili obuku za helikoptersko desantiranje. Državno odvjetništvo smatra ga odgovornim i za kašnjenje akcije spašavanja unesrećenih vatrogasaca te oglušivanje na upućivane mu pozive u pomoć, a Slavica se još na početku suđenja izjasnio kako se ne osjeća krivim za ono što mu je “debelom” optužnicom stavljeno na teret. Premiještanje suđenja u Zadar zatražio je Vrhovni sud uz obrazloženje kako je većina sudaca šibenskog Županijskog suda već radila na tom slučaju, a prijenos mjesne nadležnosti tražila je i Slavičina obrana zbog sigurnosnih razloga.

 SUDAC BABIĆ MORAO “SMIRIVATI STRASTI”

Sudnica zadarskog Županijskog suda bila je prepuna jer su osim mnogobrojnih novinara suđenje pratile i obitelji stradalih vatrogasaca. Teško je bilo slušati svjedočenje Josipa Klarića koje je trajalo gotovo puna četiri sata. Pune “ruke posla” imao je i predsjednik Sudskog vijeća Boris Babić, koji je gotovo stalno morao smirivati “strasti” između obrane i optužbe te upozoravati tužitelja da postavlja konkretna, a ne općenita i hipotetska pitanja. U jednom je trenutku čak rekao tužitelju da ako nastavi postavljati pitanja na taj način, neće završiti ovo suđenje prije nego što ode u mirovinu.