Kako da ne

ČOVJEK KOJI SE NE ZNA SMIJATI
Kada parlamentarni izbori prođu donekle normalno i kada nas poštede raznih post izbornih perverz… – pardon, koalicija, i taman mislimo da smo se izvukli, onda moramo gledati gadarije iz susjedovog dvorišta. Naši susjedi Slovenci isti su dan birali i izabrali Jovanovića, ali u međuvremenu je ipak nekako izgubio i sada će premijer izgleda ipak biti Janez Janša. A sama pomisao da ćemo sljedećih nekoliko godina u informativnim emisijama permanentno morati gledati onu njegovu mrtvačku facu, u meni izaziva neke čudne osjećaje. Nekada sam ga podržavao dok se opirao JNA, ali mi je s vremenom postajao sve antipatičniji, sve do granica nepodnošljivosti, a s obzirom da ćemo se i dalje sa Slovencima natezati oko granica i ostalih stvari koje nas muče i odvraćaju pažnju od stvarnih problema, to znači da ćemo ga stalno imati pred sobom na ekranu, što opet znači da ću ja imati stalne mučnine. Ma znam da ne treba o nekome suditi na osnovu njegovog izgleda, ali što ću kada mi je antipatičan. Kada se taj zadnji put nasmijao?
UMJESTO LIBIJSKOG DINARA – LIBIJSKE KUNE
E ovo je dobro. Kažu u Vijestima RTL-a kako su u Libiji odlučili povući novčanicu od 50 dinara jer je na njoj slika Gadafijeva pa da je narod odbija koristiti. Moš´ misliti. Što to znači “odbija koristiti”? Dali je, kada je dobiju, odmah rasparaju i pljunu na nju, ili je uopće ne žele primiti? Do jučer su se kleli u njega, a sada ga ne mogu vidjeti niti na novčanici. Ali, zašto se nerviraju? Uskoro će njihova, nekada stabilna valuta propasti, ukinuti će im se sve one beneficije i pogodnosti koje su imali, pa će nakon inflacije i denominacije imati i novu valutu. Ja im predlažem da se umjesto Libijskog dinara uvede libijska kuna. To bi im bilo jako zgodno.
MALA ZEMLJA ZA VELIKU POTROŠNJU
U Vijestima RTL-a saznajemo da su naši građani za protekle blagdane potrošili enormne količine novaca. Navodno čak 11 milijardi kuna. To je nešto što meni izgleda nevjerojatno, nešto što graniči s znanstvenom fantastikom. Saznajemo da svaki odrastao čovjek raspolaže s 3 kreditne kartice. Drago mi je da ne spadam u tu skupinu, jer ja imam samo jednu i to zato da bi pomoću nje dizao plaću. U normalnim je zemljama kažu u prosincu je pala potrošnja, a kod nas se još i podigla u odnosu na prošlu godinu. Evidentno je da jako dobro živimo i da ima para na bacanje. Jer ta lova koja je potrošena, nije išla za potrebe pukog preživljavanja nego za glupaste blagdanske poklone, žderačinu i lokačinu. Svugdje vlada recesija, neimaština i nezaposlenost, samo kod nas raste potrošnja. Netko je ovdje lud.
ŠTO SU ZA RTL RELEVANTNE SPORTSKE VIJESTI?
Ja znam da je siječanj doba sa manje sportskih događaja, ali da se osim fantastičnih uspjeha Ivice Kostelića, u sportskom dijelu dnevnika prezentiraju stvari koje sa sportom nemaju ikakve veze, ipak nisam očekivao. A to Vam ide ovako… Važna vijest je ta da se Dinamovi igrači trenutno nalaze u Međugorju jer su “oni tamo”. Ne, nisu nam rekli da se mole gospi koja se tamo navodno pojavljuje pa svoje poruke šalje preko govornog automata za dvije marke po minuti, niti da tamo treniraju. Samo su nam rekli da su dinamovci “u Međugorju” i to bi očigledno trebalo biti dovoljno znakovito. Prikazali su i Jerka Leku koji je rekao da do sada nisu tu bili i što bi vjerojatno trebalo značiti da se stvari mjenjaju na bolje i da od sada više neće gubiti s 2:6 i 1:7 i da im očigledno treba nadnaravna pomoć pa makar i ovakva. Jer, što im je drugo preostalo? Baba Hatiđa sa svojom kristalnom kuglom da im skine uroke i nagaze?
REKLAME KOJE PRIVLAČE I ODVLAČE
Ona prva reklama za ulazak u EU je baš bila dobra. Ona kada u Italiji pitaju za put dvojicu policajaca pa se oni međusobno posvađaju i čak jedan drugoga lupi nogom u potkoljenicu. To su se baš dobro sjetili. Roditelji su nekako pristupačni, a čak ni djeca nisu ljigava ni antipatična kao što to u reklamama obično biva. Toliko mi se svidjela reklama, da sam sam sebi obećao da ću sigurno glasati “za”. Ali, već sutradan, s novim je danom došla i nova reklama, sa istim akterima, ali ovaj put sasvim bez veze. Kao, ista ta obitelj ide u Francusku, kod nekog rođaka koji se iz Hrvatske preselio u Provansu (moš´ mislit´), pa nemaju vina za poklon, ali na svu sreću nađu naše vino u sred Francuske, što bi trebalo značiti da će Francuzi kupovati naše vino. Hoće, hoće, isto kao što će Hrvati iz Makarskog primorja odlaziti za vrijeme turističke sezone na ljetovanje u Češku ili Slovačku. Kako da ne.
[email protected]