Kako učiti i naučiti

Opće je uvriježeno mišljenje kako osobe visokog kvocijenta inteligencije brže uče. To djelomično jest istina no samo zbog činjenice da je njihovo razmišljanje fleksibilno i lako prilagodljivo novim situacijama, pa tako brže nađu i najbolju opciju za usvajanje nečeg novog
Zašto nekome za učenje neke lekcije iz povijesti treba svega petnaest minuta, a nekome ni sat vremena nije dovoljno? Zašto je nekom lakše učiti povijest, a drugome biologiju? Vjerovatno se u odgovorima na ova pitanja može naći i argument interesa, memorijski kapaciteti, no puno prostora za manevar ima i u načinu učenja.
 Dakako, opće je uvriježeno mišljenje kako osobe visokog kvocijenta inteligencije brže uče. To djelomično jest istina no samo zbog činjenice da je njihovo razmišljanje fleksibilno i lako prilagodljivo novim situacijama, pa tako brže nađu i najbolju opciju za usvajanje nečeg novog. Naravno, ako postoji interes. Ako interesa nema, i najveći lumen može dobit jedinicu. Poput primjerice Einsteina u matematici.
Ostalima kojima je fleksibilno prilagođavanje u učenju novih sadržaja, koliko god oni bili (ne)zanimljivi, samo floskula o kojoj čitaju u stručnim/didaktičkim/pedagoškim člancima, ne preostaje ništa drugo nego da navedene načine, kad već ne mogu istražiti samostalno, preuzmu od onih koji to mogu. Pa ako to s tehnologijama mogu Japanci ili Amerikanci, mogu i drugi, zašto ne?
Što “pali”, a što ne?
Kako se to radi i što „pali” a što ne, doznali smo od psihologinje Nine Kolanović koja je tu temu i sama nedavno obrađivala sa svojim učenicima u školi.
-Učenje je temeljni proces svakog odgoja i obrazovanja, aktivnost koja rezultira stjecanjem određenih znanja, vještina, stavova, navika i vrijednosti. Njegov osnovni cilj jest prilagođavanje životnoj okolini pa je samim time to proces koji traje cijeli život, kazuje Kolanović, razlikujući pritom pojam školskog učenja kojim se u novije vrijeme nastoji naučiti učenike „kako se uči”.
-Danas se u školama počinje primjenjivati pojam „cijeloživotno učenje” gdje se učenicima nastoji omogućiti znanje o tome kako se uči, kako se traže informacije i kako se one primjenjuju. Jedna od važnih sposobnosti koje se stječu tijekom školskog učenja tiče se učenja tehnikama samostalnog učenja. Pedesetih godina prošlog stoljeća to je značilo učiti iz knjiga, odnosno, udžbenika, danas to znači učiti uz pomoć različitih medija, kako što su televizija, računala, mobiteli… No, podrazumijeva se i naučiti tražiti, selekcionirati i koristiti se informacijama za rješavanje svakodnevnih problema u radnom i životnom prostoru, pojašnjava Kolanović, dodajući kako je pritom jako bitno poznavati strategije učenja.
Pronađi strategiju
-Da bi naučili kako se uči prvo moramo biti motivirani, motivirani za cjeloživotno učenje što znači, da pred sobom imamo cilj kojem težimo. Drugo što je potrebno jest odrediti strategiju učenja. Primjerice, hoćemo li učiti otkrivanjem na način da se koristimo vlastitim istraživačkim porivima ili putem iskustva na način da koristimo naše iskustvo u rješavanju određenih problema. Također, možemo učiti i radom, ali i rješavanjem svakodnevnih problema. Tu je i učenje uz pomoć novih medija poput računala i mobitela, ili kroz suradnju s drugim ljudima.
Kolanović navodi nekoliko najčešćih načina za učenje, poput mnemotehnike koja omogućuje povezivanje novih informacija s već naučenim, poput stvaranja rima, pamćenja sličnosti i suprotnosti, ili pak vizualno povezujući niz riječi u jednu sliku.
-Mnemotehnikama nastojimo povezati nepovezano i naći dobre znakove za dosjećanje. Jednostavno rečeno, smisliti ”tragove” koji će nas pri ponovnom traženju informacije u našem pamćenju najkraćim putem dovesti do nje, pojašnjava Kolanović, dodajući kako s druge strane češću upotrebu imaju mentalne mape jer omogućavaju brže i dugotrajnije pamćenje:
-Primjerice, gradivo koje želimo savladati crtamo u obliku krošnje drveta u raznim bojama. Glavnu temu stavljamo u centar krošnje iz kojeg potom granamo područja.

Organizirajte vlastito učenje

Dobra organizacija učenja predstavlja 70 posto naučenog, kaže Kolanović. Ali uz to, nije naodmet poslušati i još neke od savjeta:
-Imajte stalno mjesto za rad, jer ono omogućava lakši početak svakog narednog učenja.
-Smanjite mogućnost pada koncentracije time što ćete imati čist stol, odstraniti sve što bi nas moglo ometati, niska sobna temperatura, televizija, a u novije vrijeme i Facebook.
-Planirajte učenje. Odredite što ćete učiti, vrijeme koje vam je potrebno za učenje i smislite način kako provjeriti jeste li postigli željeni uspjeh. Možete zamoliti prijatelja ili prijateljicu da vas ispita.
-Izradite pregled. Stvorite cjelokupnu sliku gradiva koje ćete učiti. Pročitajte prethodno sve naslove i pregledajte sve crteže.
-Pogledajte je li vam tema poznata, možete li je povezati sa nečem što ste već učili, jer to će vam u mnogome olakšati učenje.
-Čitajte i sastavljate bilješke, čitajte s razumijevanjem, podcrtavajte važne dijelove koristeći se bojama. Istom bojom označite sadržaje koji su slični.
-Podijelite lekciju u dijelove što će vam omogućiti lakše učenje pogotovo ako je tema nova i nepoznata, a slično gradivo učiti kao cjelinu.
-Učite s prepričavanjem gradiva svojim riječima kroz samoispitivanje.
-Ne učite napamet jer se takvo gradivo vrlo kratko zadržava u pamćenju.
-Uvijek se nagradite za ostvareno uspješno učenje.

Kako potaknuti učenike – savjeti za profesore

-Stvorite sigurnu i ugodnu okolinu
-Hvalite više i manje kažnjavajte
-Davajte jasne povratne informacije
-Potičite željena ponašanja (pohvalama)
-Dajte učenicima upute za prikladna ponašanja
-Pripremite učenike za stresnu situaciju. Primjerice, ubacivanjem humora u razgovor
-Ispitivanje započnite lakšim pitanjima