Voditelj akcije spašavanja tek iza 19 sati saznao za “pakao na Kornatu”

– Tek iza 19 sati od kolege Srđana Vrsalovića, koji je zajedno s kolegama sletio na otok, saznao sam da je na Kornatu prava drama. Rekao mi je da su ušli u pakao i da ima ranjenih. Naglasio je da im ne radi vitlo za izvlačenje te da se boje da evakuaciju stradalih neće moći obaviti do mraka – posvjedočio je Vinko Prizmić
Kompletna koordinacija akcije spašavanja ide preko mene, a prva dojava za Kornat mi je stigla iz Operativno-komunikacijskog centra iz Divulja i nije sadržavala osnovne informacije što se tamo dogodilo. Stekao sam dojam da i osoba, koja mi je javila da treba pomoć, ne zna sve informacije, osim spoznaje da se “nešto dogodilo”. Odmah sam pokrenuo mobilizaciju, a nakon toga je stigla odmah i druga dojava da je helikopter već krenuo i kako treba požuriti na Firule – svjedočio je jučer na Županijskom sudu u Zadru Vinsko Prizmić, pročelnik Gorske službe spašavanja RH u ulozi svjedoka optužbe.
Riječ je o nastavku suđenja bivšem šibenskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici optuženom za stradavanje 12 vatrogasaca, 30. kolovoza 2007. godine, na otoku Kornatu.
Prizmić je nastavio da je helikopter poletio bez spasilačke ekipe, iako je on obavijestio četiri letača – spasioce i liječnicu.
Netko je procijenio da ne treba čekati liječnicu
– Na moj izričit upit ima li ozlijeđenih, rečeno mi je da se ne zna. Čak se nije čekala ni liječnica, iako je ona stigla na heliodrom, ali u tom je trenutku helikopter upravo uzlijetao. Nečija je procjena bila da liječnicu ne treba čekati. U međuvremenu sam dobio poruku od Stipe Božića, jednog od naših spasilaca. Pitao me gdje se ide, nije se znala ni točna lokacija. Zaključilo se da se radi o izvlačenju vatrogasaca iz vatrenog obruča. Ni centri 112 u Splitu i Zadru nisu imali nikakvu informaciju o događaju – pričao je Prizmić.
Počela je, kako je rekao, “grozničava” potraga za informacijama kako bi se uopće moglo početi raditi. Ni tijekom leta spasioci nisu imali točnu lokaciju gdje trebaju ići.
– Digao sam i zadarske GSS-ovce i oni su bili spremni već oko 18 sati za polijetanje, a poletjeli su tek iza 19 sati. Stekao sam dojam da nije bilo raspoloživog helikoptera za Zadrane. Kao da se čekalo da se helikopter odnekud vrati. Oko 19 sati, kada sam se interesirao što vidi izviđački helikopter koji je prethodno bio poslan odgovoreno mi je da vidi pet, šest osoba, ali da se ne zna točno što je s njima te da neki sjede, a neki leže. Iza 19 sati od kolege Srđana Vrsalovića sam saznao da je na Kornatu prava drama. Rekao mi je da su ušli u pakao i da ima ranjenih. Naglasio je da im ne radi vitlo za izvlačenje te da se boje da evakuaciju stradalih neće moći obaviti do mraka. Nakon mojih uzastopnih apela da treba helikopter za Zadrane, oko 19 sati sam podigao i Šibenčane i rekao im da hitno krenu brodom ukoliko ovi ne uspiju s evakuacijom do mraka. To je bilo jedino moguće rješenje. Šibenčani, njih 15-ak dva sata su čekali jer im policija nije mogla osigurati taj prijevoz – prisjećao se svjedok optužbe.
 I nakon što su izvučeni svi ozlijeđeni, Prizmić je inzistirao da se uputi i šibenska ekipa jer se uvijek može dogoditi da im netko, kome je potrebna pomoć, “promakne”. Međutim, Prizmiću je u međuvremenu javljeno da Šibenčani na otoku više nisu potrebni. Iza ponoći, Prizmića je nazvao Stipe Božić koji je ostao na otoku i obavijestio ga kako jedan vatrogasac nedostaje, da ga ne mogu naći. Prizmić je opet alarmirao Šibenčane koji su se tada doista i uputili na otok.
Ozlijeđeni vatrogasci dugo su čekali prijevoz
Osim Prizmića, kao svjedok optužbe jučer je svoj iskaz dao i pilot Branko Vukelić, bojnik i pripadnik protupožarne eskadrile HV-a sa sjedištem u Zemuniku, Tomislav Šoša, operativac iz Divulja te Mile Rameša, zaposlenik Javne ustanove NP Kornati i voditelj održavanja i tehničkih poslova.
Punih sat i pol vremena on je odgovarao na pitanja optužbe i obrane naglasivši da je u 11.48 sati tog tragičnog dana dobio prvu informaciju da gori u uvali Vrulje te je nazvao vatrogasce u Šibeniku i obavijestio ih o požaru.
– Iza 18 sati smo saznali da u uvali Šipnat ima ozlijeđenih, pa sam opet nazvao JVP u Šibeniku, a operativac mi je odgovorio da zna kako ima “puno gorih stvari od toga”. Našim brodom krenuli smo u uvalu Šipnat i tu sam vidio oca i sina Ramešu koji su prenosili ranjene vatrogasce. Jedan je sjedio na stolu, a drugi je ležao na plahti na betonskom dijelu obale. Opet sam nazvao šibenske vatrogasce i pitao ih što mi možemo učiniti, a oni su mi odgovorili da će vatrogasci biti prevezeni helikopterom na Firule. Međutim, vrijeme je prolazilo. U međuvremenu smo primijetili i policijski brod iz Zadra. Pozvao me ozlijeđeni Marinko Knežević. Na njemu nisam primijetio nikakve ozljede i odijelo mu nije bilo izgoreno. Pitao me što se čeka. Na kraju su se ukrcali u policijski brod, a od njih trojice, koliko sa sjećam da sam ih tamo tada vidio, jedan se čak sam ukrcao na brod. Poslije su do nas došli Stipe Božić i Joško Klarić. Božić mi je tada rekao da je stradao Klarićev sin – posvjedočio je Rameša.
Suđenje se nastavlja početkom ožujka zbog spriječenosti Slavičina odvjetnika Čede Prodanovića.

Nitko nije bio prekršajno prijavljen zbog nepoštivanja Pravilnika

Branitelj Čedo Prodanović pitao je svjedoka Ramešu je li on kao zaposlenik Javne ustanove NP Kornati i odgovorna osoba bio dužan organizirati protupožarnu zaštitu kako predviđa Pravilnik. On je odgovorio najprije kako je u uvali Vrulje bio jedan spremnik za vodu od tri tisuće litara te da su u NP Kornati imali organiziranih pet osoba za protupožarno djelovanje koji nisu bili profesionalci, ali su imali završen tečaj vatrogastva.
– Stalno smo tražili od nadležnog ministarstva zaposlenje barem jednog profesionalnog vatrogasca, ali nikako nam nisu odobravali sredstva. Nismo imali protupožarna dežurstva od 24 sata kako je bilo predviđeno Pravilnikom i nismo nikad zbog toga bili prekršajno prijavljeni – odgovorio je Rameša odvjetniku Prodanoviću