Strane riječi

POSTOJE LI GRANICE ?
“Edita Marija od križa” dokumentarni je film o Editi Majić, splitskoj glumici koja se prije nekoliko godina povukla u karmelićanski samostan u Španjolskoj. Radi se o samostanu sa najstrožim ustrojem i najvećim odricanjima u Katoličkoj crkvi, što je neobično zanimljivo našim ljudima, a osobito ako je glavni protagonist javna osoba. To što se ova žena odrekla svega svjetovnoga i izabrala ovakav ostatak svoga života, dovoljno govori o njenoj predanosti i čvrstoj vjeri. Baš zbog toga mi je bila osobito degutantna predstava koju je jedan “ženski” tjednik napravio u vrijeme kada je Maja odlazila, pratio ju je sve do vrata samostana i to pompozno objavio na naslovnici i jedanaest (da, 11!) strana s velikim kolor fotografijama. Morate priznati da to baš i nije adekvatan način odlaska u samostan, osobito ne u ovakav. U ovom filmu nije bilo takvih stvari jer stroga samostanska pravila ne dopuštaju cirkuse, pa ga je bilo zanimljivo i pogledati, a bilo bi još bolje da nisu prikazali kontroverznog glumca Božidara Alića kako nešto tronuto govori suznih očiju. Treba imati granicu između istinske vjere časne Edite i patetičnog nastupa ovoga glumca kojeg često prate skandali začinjeni alkoholom.
GAME SHOW UŽASA I JEZE
Sjedimo mi tako ove subote u Uskoku, a za stolom do nas smjestilo se društvo sa nekoliko mirnih i simpatičnih pasa. Pričaju tako ljudi, a blizu su nam i ja čujem svaku riječ. Zgražali su se nad posljednjom epizodom tzv. game showa “Trenutak istine” u kojoj se izgleda događalo nešto jezivo. Još je strašnije bilo kada sam nakon povratka svome toplom domu shvatio da je toga kobnoga četvrtka moj moćni DVD-snimač zabunom snimao cjelodnevni program NOVE tv, pa tako i tu groznu emisiju. A u njoj slijedeća drama. Pitanja postavljena natjecatelju su bila prekrasna: – jeste li ikada seksualno maštali o seksu sa nekom životinjom? (“da” – hvali se); – sa kojom bi životinjom išli na pusti otok? (“samo nek je ženska” – odgovara on); – jeste li se kad seksali sa muškarcem? (“samo jednom” – skroman je); – koliko je trajala ta veza? (“samo par tjedana”- opravdava se)… “Predlažem da dublje penetriramo u tu temu” – kaže voditeljica kao da netko osim nje uopće zna što ta riječ znači.
Slijede slična pitanja, a on redom priznaje i zoofiliju i gerintofiliju i homoseksualnost, i kada je još nedostajalo da otkrije malo incesta, seks sa crnim vragom i pokoji homicid, iznenada pada na nekoj banalnoj gluposti koja uopće nije ni toliko sramotna kao one prethodne. U toj mu mučnoj igri podršku daju i tri prijatelja koji izgledaju kao da su u prvom redu nekog narodnjačkog koncerta, a najgore je to što je cijela ta blamaža bila za 25 000 kuna koje je na kraju i izgubio. Neshvatljivo je da netko ovo snima, neshvatljivo da netko sudjeluje, a najneshvatljivije je da to netko uopće želi gledati.
UMJETNOST ZA ŠIROKE NARODNE MASE
Nema ljepše stvari nego kada se netko pravi pametan namjerno koristeći stručne izraze koje nitko ne razumije. Svi se smijemo kada nam mehaničar govori o “cugerlaufima”, “špulnama” i sličnim tajanstvenim auto – djelovima, ali kada nam visokoobrazovana osoba priča stručnim jezikom onda šutimo i pravimo se da nam je sve jasno. U HRT-ovoj emisiji “Skica za portret” govorilo se o slikarstvu, pa smo mogli čuti o “naglašenoj kolorističnoj, secesijskoj linearnoj stilizaciji unutar simbolističkog pravca”, koja sa “difuznom pointilističkom gradnjom slike rastvara formu”, i još niz sličnih izraza koje nisam u stanju ponoviti jer ih zbog nerazumljivosti nisam mogao zapisati niti u trenutku dok su ih izgovarali. S obzirom da se radilo o prvom programu HRT-a a ne o predavanju na likovnoj akademiji, mogu samo zaključiti da je ovaj tekst radio netko izrazito iskomplesiran.
GOŠĆA SA “ONIH PROSTORA”
Stanković je nakon prilično smetenog Lina Červara u studio doveo njegovu verbalnu, a osobito vizualnu suprotnost, lijepu Lepu Brenu. Onaj koji je ove nedjelje očekivao nekakve pikantne detalje gadno se razočarao, jer je Fahreta bila izuzetno odmjerena i korektna. Drugaricu Brenu sam jedini put uživo vidio prije dvije godine u jednom ribljem restoranu na jednom južnom hrvatskom otoku. Bila je toliko neprimjetna da smo tek nakon sat vremena shvatili tko to sjedi par metara od nas, što dovoljno govori o njenom poimanju ponašanja zvijezde u javnosti. Meni su u emisiji osobno zasmetale samo dvije stvari. Prva je opetovano ponavljanje one otrcane fraze o “ovim prostorima”, a druga je poruka jednog gledatelja kojom izjednačava Brenu i Thompsona, što nema veze jedno s drugim. Istina je da su oboje narodnjaci, ali ona pjeva o ljubavi a on o politici, što je ipak relevantna diferenca.