Pitat ću Zadrane što žele da im odsviram na koncertu

Imam puno pjesama i teško mi je to sve složiti da svatko čuje svoju. Imamo velik orkestar koji zahtijeva napisane aranžmane pa je repertoar već napravljen. Ali pored toga mogu nešto svoje sa strane otpjevati

Zadarska publika će u četvrtak u Dvorani Krešimira Ćosića imati prilike poslušati jedinstveni kombinaciju orkestra i kultnih hitova Olivera Dragojevića kojima je ovaj poznati pjevač obilježio svoju dugogodišnju karijeru. S gudačkim orkestrom, dirigentom Alanom Bjelinskim, glazbenicima Antom Gelom i drugima Oliver je nastupao u svjetskim poznatim dvoranama. Sada, iz prve ruke repertoar će moći poslušati i Zadrani. Čime se trenutačno bavi, što nam sprema, što planira, ali i koliko ribe uspije uhvatiti dnevno, popričali smo s Oliverom u kratkom razgovoru za Zadarski list.
 Ljudi znaju što ja pjevam
Što zadarska publika može očekivati od vašeg koncerta u Zadru?
– Ljudi znaju što ja pjevam i što radim. Pjesme će biti sve one koje znaju, a i neke novije koje su isto čuli pa ih pozivam na pjevanje i druženje da nam tu večer bude lijepo. Orkestar dobro zvuči, dirigent je Alan Bjelinski. Pored benda Dupini tu su i Ante Gelo na gitari, Dražen Bogdanović na saksofonu, Jan Ivelić na bubnjevima… Imamo dvanaest, trinaest gudača i to će biti ludilo.
Vaši stariji obožavatelji se žale da na koncertima ima jako malo pjesama iz sedamdesetih, spram novijih radova. Malinkonija, Poeta, Zelenu granu s tugom žuta voća – nikad nisu na listi izvođenja. Zašto je to tako?
– To pjevam kao dio na koncertu i vrlo često, ali vjerojatno se neki od njih nisu našli na koncertu tog momenta. Koncert traje dvije ure, možda malo više i vrlo mi je teško staviti toliko pjesama na jedno mjesto. Imam puno pjesama i teško mi je to sve složiti da svatko čuje svoju. Zato izaberem nešto, a mogu i sam s klavirom nešto otpjevati. Jer, imamo velik orkestar koji zahtijeva napisane aranžmane pa je repertoar već napravljen. Ali pored toga mogu nešto svoje sa strane otpjevati. Evo, pitat ću publiku na koncertu što bi htjela pa ćemo vidjeti.
To se ili voli i zna ili ne voli i ne zna
Kako teku vaše pripreme pred održavanje nekog većeg koncerta? Pojačavate glasovne vježbe, opuštate se?
– Čovjek ili to voli i zna, ili ne zna i ne voli. Ja mislim da ne postoji treća varijanta. Ima ljudi koji se bave glazbom, a ne bi trebali, ali i ljudi koji bi se trebali baviti glazbom, a ne bave. Mislim da ako voliš to što radiš, i pjesme drage koje pjevaš, tu nema nikakve pripreme, pjesme samo izlaze i publika ih osjeti. Ako vide da je laž, onda će sigurno reagirati. Jer publika zna sve.
Radite li na novim pjesmama, albumu?
– Radim. Skupio sam već pet-šest, sedam pjesama. I to su neke lijepe pjesme, bit će lijepe riječi… Na nekom tragu pravog Mediterana.
Kad bismo mogli album očekivati?
– E, ne znam. Mislim da sad album baš nije i neki trend, niti je to brend. Jer, to se sad skida s interneta i sluša na Youtubeu. Sve se to uredno napravi prije nego se što će se prodati. Tako da nije baš ‘priša’. Možda izdam par pjesama kroz promociju, kao pilot pjesme za album.
A možda u međuvremenu i ACTA stupi na snagu?
– Ma uvijek će se naći mjesta za to.
 Osviješteni ribolovac
Čime se trenutačno bavite? Radite li na nekim projektima neovisnima o glazbi?
– A čime se još bavim… Ničim. Igram nogomet s djecom ako je to hobi, a valjda je. A ovo ostalo, tu je more i ribolov. Ja sam tu uvijek na istom mistu.
I kako riba vuče? Ribari se nešto žale da im slabo ide u zadnje vrijeme.
– A dobro, ja sam sportski ribolovac, nisam opasan i ne ugrožavam stanište. Ono malo što uhvatim, to pojedem i to mi je gušt. Ali familiju za ručak uspijem prehraniti. Na ribe idem sa tri sina tako da i oni isto love, osiguramo mi ‘obid’. I malu ribu koja nije za ‘obid’ bacamo natrag u more. Mi smo osviješteni ribolovci.
Imate li na umu nastup u još kojoj renomiranoj svetskoj dvorani, a u kojoj niste bili?
– Pa nekako sam sebi bio zacrtao još davnije London – Pariz – Sidney, tu negdje u glavi. Bio je tu još i Beč usput. I onda sam to odradio. A sad me vuku Tokio, Moskva, Rio… Ne znam, to si u glavi zacrtam pa ako uspije – uspije, ako ne – ništa. Gušt mi je pokazati što mi ovdje sviramo i pjevamo, pa da onda uz naše koji su tamo dođu i ljudi koji ne znaju puno o Hrvatskoj. Dogovarao sam za sad nešto Moskvu, za Tokio ne znam koliko naših ima tamo, mislim da ih je vrlo malo, ali nema veze, naći ćemo neku drugu destinaciju. Naravno, ako bude zdravlja!