Ružino “trnje”

Ruža nikako „ne miriše” premijeru Zoranu Milanoviću.
Sada tim više što je Ruža Tomašić, predsjednica HSP-a dr. Ante Starčević u koaliciji s HDZ-om i BUZ-om ostvarila izborni uspjeh i postala jedna od dvanaest veličanstvenih koji ulaze u Europski parlament. Pokazala je Ruža „trnje” SDP-u, a i HDZ-u koji će, očito, i na lokalnim izborima morati računati s njom. Pokazala je, međutim, svima da je spremna ići u Europski parlament iako misli da je Hrvatska nespremna za Europu?!
Ni sama se ne nadajući pobjedonosnom odjeku svoje definicije o Hrvatima i gostima u Hrvatskoj shvatila je da joj je u mnogome pomogao upravo premijer Milanović koji se ni sada nije prestao pjeniti na njezine izjave prozvavši je elementarnom nepogodom i društvenim zlom. Neće ga, kaže, tužiti. Kako i bi kada izjavljuje da joj je on odradio kampanju za europske izbore i kada, kako reče, on kažnjava sam sebe napadajući nju.
No, premijer će, svečano je obećao, ipak neumorno nastaviti ukazivati na nespojivost njezinih riječi i svoga svjetonazora bez obzira što bi morao shvatiti da su se birači umorili od njihovih prepucavanja koji nemaju veze s Europskm unijom, izlaskom iz krize i njihovim malim životima. Zato su se od političara odlučili braniti šutnjom.
„Pobjednici” izbora, paradoksalno, oni su koji na njih nisu izašli i koji su tako ne oglasivši se puno rekli. No, neće, izgleda, to previše pomoći da se kampanja za lokalne izbore okrene u drugom smjeru. Da u njoj bude konkretnih programa, ideja, vizija uprtih u rast standarda, zadržavanja mladih u domovini, u lokalnoj sredini. Nacionalni, lokalni i svaki drugi interes mogao bi se svesti kao i na svim izborima do sada na prokazivanje crvenih i crnih.
Ruža se uvjerila kako može mobilizirati desne birače tako da „bocka” premijera jer zna će on bez razmišljanja skočiti i „utopiti se” u svojoj bujici riječi. Karamarku bi u tom slučaju preostalo samo trljati ruke. Zašto se premijer nije upitao bi li postigao bolji politički efekt da je ignorirao izjave Ruže Tomašić, ne dajući im toliko na značenju? Jer i šutnjom se ponekad može puno reći. Teško da ćemo to saznati jer Milanović riječi drži svojim najubojitijim oružjem pa makar i sam od njih dobivao ogrebotine.
Nesumnjivo je, nažalost, kako će i kampanja za lokalne izbore koja je zapravo trajala i tijekom kampanje za EU izbore biti ideološka, a ne gospodarska iz prostog razloga što su političari u takvoj kampanji do sada najbolje plivali, a na gospodarskom planu ionako nemaju što reći. No kriza predugo traje, briga za svakodnevno preživljavanje većinu birača okreće od serviranih ideoloških jelovnika. Zato su mnogi koje nije fasciniralo razračunavanje Milanovića i Ruže Tomašić radije glasali za sunce. Izbore, pak, nisu propustili oni koji smatraju kako Ruža neće biti gošća u EU parlamentu.