Oprez, porez!

Kao da je sama šumska vila Vidoševića prosvijetlila kada je svoj goranski dvor kod Skrada registrirao kao planinarski dom koji je, kao u zemlji čudesa, s popisa planinarskih domova ispario.
Nadigrao je sposobni šef Hrvatske gospodarske komore i predsjednik uprave Kraša, hrvatsku Vladu i iskoristio rupe u hrvatskim zakonima te izbjegao platiti porez svojoj ljubljenoj Hrvatskoj kojoj je, zaklinjiući se u neupitno domoljublje htio bitii i predsjednik. I svoje je ostalo, teško pobrojivo bogatstvo, pametno i domišljato rasporedio na članove obitelji pa se šarmantno smijao cijelom siromašnom pučanstvu jer ono, eto, nije ekonomski potkovano koliko on. I za to mu, kako je znao reći, nitko nije kriv. Treba se znati snaći, jeftino kupovati u negrađevinskoj zoni koja zatim kao pod čarobnim štapićem postaje građevinska, pa se bogatstvo množi, a da lijepi Vidošević nije “ni orao ni kopao”.
I, naravno, rekao bi on, nije uradio ništa što bi se kosilo s aktualnom poreznom politikom, odnosno u posljednje vrijeme apostrofiranim porezom na imovinu.
I da cijela bajka oko poreza na luksuz dobije dodatnu dimenziju čudnovatog, nije Vidošević kao i drugi slični njemu mogao sakriti svoje kuće, vile, zemljišta i druge nekretnine i iznijeti ih iz Hrvatske, sve su one bile tu i svi su ih mogli vidjeti. Štoviše on ih je s ponosom brojao i u predsjedničkoj kampanji i nikome prije krize nije palo na pamet da bi se na luksuz trebao udariti pošten porez. Možda su i oni koji su se trebali time baviti imali podugačak spisak nekretnina pa nisu htjeli ići protiv sebe bez obzira što se na spomen hrvatske hvataju za srce?
Sada kada je voda došla do grla u more poreza žele se potopiti i oni koji su cijelog života zarađujući plaćicu jedva uspjeli skucati krov na maloj vikendici i sada strepe hoće li mirovine ili bijedne plaće morati dogodine razvlačiti da bi pokrili i taj “luksuz”.
Mada iz ministarstva financija pojašnjavaju kako to neće biti tako jer će temelj oporezivanja biti vrijednost nekretnine, još nitko nije jasno prozborio što će to biti definirano kao luksuz i koliko će se dodatnih novaca potrošiti na provođenje toga novog poreznog eksperimenta. Osim toga, nesređeni vlasnički odnosi i neevidentirane nekretnine koje papirnato “žive” kao livade i oranice teško da će ići u prilog poštenom provođenju tih poreznih mjera koje se doimaju kao kost bačena javnosti dok na drugoj strani Vlada panično nastoji pretakanjem iz šupljeg u prazno doskočiti krizi i pridržavati padajući proračun iako je jasno da prazna vreća uspravno ne stoji.
Naime, hrvatski je čovjek toliko puta plaćao “luksuzne” pogreške da sada teško može vjerovati kako će besprijekorno pravedni kriteriji doista po džepu opaliti samo bogate.
Upravo i ekonomski stručnjaci upozoravaju kako uvođenje novih poreza u krizno doba nije poželjno, dok nesređena vlasnička papirologija i dalje pod veliki upitnik stavlja uopće primjenu toga sustava.
Kao i u druge reforme i izmjene i u ovu se, izgleda, kreće stihijski pa je teško vjerovati da i ovaj put neće ostati upe da se bogati za sebe pobrinu.
Pa kako su u strahu velike oči tako, što je indikativno, od ovog poreza više strahuju oni koji imaju malo nego oni koji imaju puno.
Ovi su posljednji već do sada vješto izbjegavali puniti bilo čiju kasu osim svoje imajući stalno na pameti: “Oprez, porez!”