Generacije studenata ga pamte kao blagog čovjeka

Življenjem u Dubrovniku i Zadru profesor dr. Josip Vrančić pokazao je mnogim Dalmatincima koji teže životu i radu u Zagrebu da postoje i Zagorci koji vole i biraju Dalmaciju kao obitavalište, birajući puninom vlastitog bića njezinu prirodnu i kulturnu baštinu, rekao je, među ostalim, prof. dr. sc. Pavao Pavuša Vežić, pročelnik Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, na komemoraciji u povodu smrti dugogodišnjeg sveučilišnog profesora Josipa Vrančića, koji je u Hrvatskom Leskovcu pokraj Zagreba umro 26. ožujka ove godine.
Renesansni čovjek
Govoreći o plodnom znanstvenom, pedagoškom, publicističkom i likovno-kritičarskom radu profesora Vrančića prof. dr. sc. Pavuša Vežić naglasio je da se dr. Josip Vrančić u svom znanstvenom radu najviše bavio ekspresionizmom, stvaralačkim radom slikara Milivoja Uzelca, a veliku pažnju posvećivao je i općoj teoriji umjetnosti, što ga je dovelo do bavljenja filozofijom i estetikom te urbanološkim temama na primjeru suvremenog Zadra, o čemu je rado govorio i pisao razmatrajući i humanističke aspekte bavljenja turizmom. O težnji za širinom kozmopolitskog obzora svjedoči njegovo učenje esperanta. Profesor Pavuša Vežić prisjetio se i svojih studentskih dana i semestra kojemu je glavna tema bio opus talijanskog baroknog slikara Caravaggia.
– Slučajna je koincidencija da nam pri ulasku u Europsku uniju Republika Italija privremeno poklanja upravo Caravaggia, njegovu “Večeru u Emausu”, a meni se čini da ja tu sliku bolje razumijem upravo zahvaljujući predavanjima pokojnoga profesora Vrančića.
Posve atipičan kunsthistoričar
Profesor dr. sc. Emil Hilje s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru također se prisjetio studentskih dana koje su u velikoj mjeri obilježila predavanja profesora Vrančića, za kojega njegov nekadašnji student i asistent kaže da nije bio klasičan kunsthistoričar te da je iza njega ostalo puno više nego što nam u naslijeđe ostavljaju znanstvenici.
– Profesor Vrančić je umjetnost i povijest umjetnosti doživljavao drukčije od one povijesti umjetnosti koja traži uvijek neke nove istine i činjenice. On je smatrao da  umjetnost znači nešto više i da je puno bitnije dokučiti što ta umjetnost jest, čemu služi, koje je njezino mjesto u životu. Profesor Vrančić učio nas je da razmišljamo šire od zadanih okvira, da razmišljaju o ljudskosti. Prema studentima je bio čudesno blag i mislim da će ga sve generacije pamtiti po tome. Iako već dulje vrijeme nije ni na Sveučilištu ni u Zadru, čini mi se da profesor Vrančić nikada nije odavde ni otišao, rekao je dr. Hilje.