Noć koja je spojila brojne Valčiće i goste željne zabave

Još će se dugo pričati o nekolicini smjelih i duhovitih Prečana koji su do 940 metara udaljenog Ošljaka doplivali na luft-madracima

Na Ošljaku se burno  proslavila zanimljiva obljetnica.  Prošlo je, naime, punih 250 godina  od dolaska prvih Valčića na ovaj  otok. Bili su to Petro i Marija Valčić  koji su s Cresa došli na Ošljak.
Zimi na ovom najmanjem hrvatskom naseljenom otoku boravi tek  10 stanovnika, vikendom do dvanaest ili petnaest. Gotovo svi oni  prezivaju se Valčić. U nedjelju navečer slika je bila posve drukčija.  Naime, većina smještajnih kapaciteta na otoku u ovo je doba godine  popunjena, a oni koji na otoku imaju  kuće, makar su vikendom u njima,  ako već nisu tamo na odmoru.
Iz Zadra su oni željni cjelodnevnog kupanja i uživanja u iznimnoj  ljepoti Lazareta, kako domaće stanovništvo zove otok, došli već trajektom u 13.30 sati, dok su se oni koji  na taj nisu stigli, na otok zaputili  trajektom u 18 sati preko Preka.
No, nisu došli samo ljudi iz Zadra,  već i iz mjesta na okolnim otocima,  posebno iz obližnjeg Preka i Kukljice. Još će se dugo vjerojatno  pričati o nekolicini smjelih i duhovitih Prečana koji su do 940 metara  udaljenog Ošljaka doplivali na  luft-madracima. Točnije, gurajući ih  jer im je na njima bilo piće.
Valčiće na slavlju već drugu godinu  za redom okuplja još jedan prezimenjak, Mihovil. Velika fešta u nedjelju je započela kao klapsko-poetska  večer uz pjesnike Antu Tonija Valčića  i Slavka Govorčina čije stihove je  interpretirala Milena Dundov.
Nakon poezije okupljenima su  zapjevali ženska klapa Uzorita i  muška klapa Cantus. Iza njih uslijedilo je nešto potpuno drukčije,  nešto što je većina mladih okupljenih  te večeri na otoku i čekala. Zasvirali  su i zapjevali Postolar Tripper, a  među njima i jedan Valčić, Davor.
– Meni je bilo predobro, nisam  uopće očekivao da će doći ovoliko  ljudi. Na otoku na kojem sam odrastao bilo mi je malo bizarno gledati sve  te ljude koje cijeli život poznajem, pa  i svoju mater, kazao nam je Davor  koji je prije nego što su izveli pjesmu  Jamo rasta i publici obznanio kako  mu je uistinu čudno pjevati pred  majkom, posebno ovu pjesmu.
Poznato je kako je prva uspješnica  Postolara, odnosno Davora i Dabyja  kao tadašnje Generacije Ex, bila  upravo “Ošljačka saga” poznata i kao  “AAAAAA?!”. Upravo na nju većina  uživatelja koncerta potpuno se raspametila.
– Bilo mi je lipo pred svojima pokazati kakvi smo i kakva nam je  muzika. Ekipa iz benda prije je bila  na Lazaretu na kupanju, ali nismo  nikad svirali ovdje.
Predsjednik Mjesnog odbora  Ošljak ipak se ne preziva Valčić već  Malec, ali majka mu je rođena Valčić.  Boris Malec kazao nam je kako nije  očekivao tako veliki odaziv na njihovu feštu.
– Dobro smo se srećom pripremili  pa ima dovoljno i ribe i vina za sve.
Nudili su se na rivi brancini, orade  i srdele. Većina mještana suglasna je  u tome kako je život na Ošljaku lijep  tijekom cijele godine, a buja u ljetnim  mjesecima. Tada se, naime, veliki  broj Valčića koji su se pedesetih godina raselili po svijetu vraća na rodni  otok svojih predaka. Zimi je priča  drukčija, svakodnevicu desetak umirovljenika mladi “remete” tek ponekim vikendom. Kao zadarska Florida, prihvatili su odmah usporedbu.
– Bilo bi lijepo da imamo bolju  povezanost sa Zadrom, a ne trajekt u  osam i kvarat ujutro s kojim ljudi ne  mogu stizati na posao. Sigurno bi  onda više njih živjelo na otoku koji  uopće nije daleko od Zadra, kaže  Malec.
– Prije je život bio puno teži, ali  danas je drukčije. Svatko ima svašta,  kaže Ivan Valčić koji već punih dvadeset umirovljeničkih godina provodi na Ošljaku.
Svirka Postolara nije bila gotova  do 00.30 kada je ranije najavljena  izvanredna trajektna linija krenula s  Ošljaka put Zadra. Ipak, nitko nije  izvisio niti ostao “zarobljen” na otoku već su ljudi kasnije gliserima  razvezeni do Zadra i Preka. Sljedeća velika fešta na ovom čempresima i borovima obraslom otoku  je Vela Gospa, 15. kolovoza.