Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Klape su danas vrh estrade, no jednog će dana to svima dozlogrditi

18.07.2012. 22:00
Klape su danas vrh estrade, no jednog će dana to svima dozlogrditi


Izvorna klapska pjesma će uvijek imati svoj jednoličan praktičan put. Uvijek će biti jedna relativno manja skupina klapskih pjevača i publike koja će na isti način željeti čuti tu pjesmu i uživati u njoj, jer je ona na poseban način svevremenska i transcendentalna
Zadarska klapska scena  ove godine može se pohvaliti  jedinstvenom situacijom. Na  finale najjačeg hrvatskog festivala klapa, onog u Omišu,  prošlog vikenda plasirale su  se ni manje ni više nego tri  klape: Bibinje, Kaleta i  Kožino. Štoviše, ove dvije  potonje vodi isti čovjek, Bokanjanin Ante Rados. A kada  se uz sve to ubaci podatak da  je po stažu najmlađa klapa  Kožino u izlučnim večerima  postigla i najveći broj bodova  od svih triju, razgovor s trenutačno najvažnijim čovjekom među zadarskim klapašima nameće se sam po  sebi.
Jedan voditelj, dvije klape.  Obje u finalu Omiša. Kako  to?
– Dobar rad, dobri pjevači,  temeljitost, disciplina, posvećenost… Metodologija rada je očito uspješna, a i isprobana. Jer, moram priznati  da sam već 25 godina u klapskom pjevanju. Pjevam od  petnaeste, a od šesnaeste sam  počeo voditi klape. Jedno  duže vrijeme sam bio u Rijeci  i tamo sam bio voditelj i pjevač Fortunala, a nakon toga  sam bio osnivač i voditelj klape Crikvenica. Ali dvije klape  istovremeno u finale nisam  nikad još doveo, do sad. Po  povratku u Zadar, prije  pet-šest godina, nakon jedne  pauze odlučio sam se posvetiti zadarskim klapama i  prenijeti neka svoja iskustva,  priča nam Rados.
Koja je to metodologija  koja djeluje na Omišu?
– Puno rada. Uvijek je rad  taj koji je presudan, premda  je potrebno da su i pjevači u  određenoj mjeri nadareni.  Međutim, kod klape je bitno  zajedničko pjevanje i ne valja  nikad nekog isticati. Naravno, da su pojedini glasovi,  osobito prvi tenor, kod mnogih klapa lice i naličje, pa se  pažnja slušatelja, a ponekad i  struke previše usmjerava na  taj glas. No, moje iskustvo je  da je zajednički pjev klape od  prvog do zadnjeg glasa presudan. I ako se tu uspostavi  harmonija, onda ta klapa  može kvalitativno napraviti  jedan pomak koji će rezultirati znatnijim uspjesima na  tim natjecateljskim festivalima, a znamo da je Omiš taj  klapski Olimp.
Gdje imate probe, tu na  Bokanjcu?
– Klapa Kaleta zahvaljujući  mjesnom odboru i društvu  Bokanjac ima prostoriju za  vježbanje koja nam je dostupna uvijek i u kojoj vježbamo čitavu godinu dva puta  tjedno. Možda bismo trebalo  malo više raditi, ali zadovoljni smo i s ovim, jer sve ovisi  o obvezama članova.
“Podebljava” li se to prije  natjecanja?
– Trebalo bi. Iskustvo je nekih klapskih veličina kao što  je bio pokojni Ljubo Stipišić  te nekih klapa da su one radile svaki dan pred neke  važnije nastupe. Dakle, trebalo bi (smijeh).
Kako komentirate sve  veće eksperimente klapskog  pjevanja s drugim žanrovima, počevši od metala, rocka, pa do ambijentalne glazbe?
– Tendencija za estradizacijom klape je prisutna zadnjih četrdesetak godina, koliko postoji i Omiški festival,  a možda čak i prije, za vrijeme pojave prvih naznaka  turizma. Poslije Drugog  svjetskog rata organizirane  skupine pod nazivom ‘klape’  su počele primjenjivati u  svom repertoaru i tu takozvanu ‘turističku pjesmu’. Sve  te pjesme su bile praktički  novoskladane i tu se išlo na  jednu opciju da se iskoristi  klapa kao pjevačko tijelo i u  toj turističkoj ponudi. Taj  proces nije nikakva novina,  samo što on danas poprima  različite oblike kako vrijeme  ide. Klapska pjesma i klapa  kao pjevačka forma doživljavaju konstantne promjene,  što je utjecaj i medija i sve  većeg broja informacija. Danas su klape vrh estrade. Prije  su pratile određene estradne  zvijezde, a danas je to samo  malo promijenilo oblik u  smislu da je taj jedan solist  izvučen iz klape, kao primjerice Tomislav Bralić iz klape Intrade. No, to je tematski  identično kao i neka davnija  pjesma sa Splitskog festivala,  samo uz moderniju produkciju.
Klape na Euroviziji?
– Najprije, Eurovizija je totalno devalvirano natjecanje  pjesama. To više nema nikakvog smisla, te ocjene… To  je jedan europski estradni događaj u kojem se isprepleću  raznorazni interesi. A bi li to  bila baš prava prezentacija  klapske pjesme kada bi klapa  pošla na to natjecanje… pa  čak bih i radije da pođe jedna  klapa pa makar i da budemo  zadnji, nema veze. Ako ništa  drugo bar smo otpjevali nešto  što je kako tako naše.
Klape za deset godina?
– Teško mi je to reći. Mislim  da će se i dalje događati estradizacija klapa koje će imati svoju sinusoidu i najvjerojatnije će medijima nakon  nekog vremena dozlogrditi  toliki broj klapa pa će se staviti sve to skupa u jedan kantun dok se publika opet ne  zaželi. No, izvorna klapska  pjesma će uvijek imati svoj  jednolični praktični put. Uvijek će biti jedna relativno manja skupina klapskih pjevača  i publike koja će na isti način  željeti čuti tu pjesmu i uživati  u njoj, jer je ona na poseban  način svevremenska i transcendentalna. Ja to zovem  besplatnom kartom za kino i  jedan film iz povijesti…