Milanoviću ne smeta osuđenik za krađu

Predstavljajući koaliciju s kojom ide pred birače, šef SDP-a Zoran Milanović opisao je HSS kao “nešto tradicionalniju notu” u tom savezu koji se prostire od ljevice, preko centra do desnog centra. Zorana Milanovića, autora sintagme “moralna ljestvica” u hrvatskom političkom govoru, nimalo ne žulja činjenica što je na čelu HSS-a Krešimir Beljak, čovjek koji je 1999. bio pravomoćno osuđen na Općinskom sudu u Zagrebu na osam mjeseci zatvora zbog teške provale u četiri automobila, uz uvjetnu osudu na tri godine. Prije samo nekoliko godina Milanović se, bez da trepne, odrekao ministrice iz vlastite stranke Mirele Holy zato što se usudila poslati mail u kojem se založila za radno mjesto jedne svoje stranačke kolegice. Šef SDP-a je tada trijumfirao svojom krutom, ali dojmljivom reakcijom kojom je poslao jasnu poruku: moralna ljestvica SDP-a je visoka, mi nismo HDZ, s takvim ponašanjem nitko ne može računati na moju i SDP-ovu zaštitu. Nema se što reći, što god tko mislio o Milanoviću, volio ga ideološki ili ne, mogao je za tu gestu samo skinuti kapu do poda i reći svaka čast. Čovjek je takvom beskompromisnom reakcijom nadmašio samog Lenjina koji je prvi ukazao na to koliko partiju mogu stajati “mangupi u vlastitim redovima”. U očima mnogih Hrvata, Zoki je tada kao političar poprimio gotovo božanske atribute jer, zna se, samo bog može sebi dopustiti da bude tako strog, a istodobno i pravedan.
Predizborni ulov
No, taj divinizirajući politički kapital, bivši je predsjednik vlade, doduše i prije pojave Kreše Beljaka, već dobrano nagrizao tijekom svog premijerskog mandata, propuštajući kažnjavati niz daleko većih prijestupa svojih ministara i stranačkih prijatelja, ali ova apsolutna ignorancija ‘lika i djela’ čelnika HSS-a Zoranu Milanoviću je odredilo sudbinu koju bi mu čuveni Ernst Bloch opisao riječima: Dragi Zoki, više nemate pravo biti u pravu! Milanović, ne samo da ne vidi ništa sporno u kaznenoj prošlosti svog koalicijskog partnera koji je novčanicom od 50 lipa provaljivao u tuđe automobile i za to bio osuđen, nego ga štoviše smatra kapitalcem u košari SDP-ovih predizbornih ulova. Milanovićeva etička ljestvica toliko se nakrivila da ju s neviđenom lakoćom prelaze ne samo autori mailova a la Holy, nego i sitni lopovi koji su u svojoj 28. godini života (!), eto, malo ‘kokošarili’ po tuđim automobilima.
Što je ostalo od političkog morala Zorana Milanovića? Onog što ga je tako pomno gradio i njegovao kao bitnu i vidljivu razliku između “nas i njih”?
“Drug” u nevolji
Na njegovu žalost kao i onih koji su se ponadali ili čak “ludo radovali”, potpuno je ogoljeno uporište na kojemu je počivala famozna Milanovićeva moralna ljestvica. Kao što je Mirelu Holy skinuo s ministarskog položaja ne radi etike, nego pritiska koalicijskog partnera, poglavito Radimira Čačića, tako je i sada ljestvica još dublje pala zbog “vojnika više” u borbi za vlast. U prvom slučaju bila je to samo komedija radi ostanka na vlasti, a u ovom slučaju tragedija radi dolaska na vlast.
“Napravio sam glupost kad sam bio mlađi, prije i poslije nikad nisam napravio prekršaj. Iskreno, nisam ja provaljivao, nego moj prijatelj. Ali kad su ga ulovili, nisam ga htio ostaviti na cjedilu, nego sam preuzeo dio krivnje i ostao drug jer prijatelje se u nevolji ne ostavlja”, opravdao se aktualni čelnik HSS-a koji je “samo držao vreću”.
Ta prijateljska suosjećajnost Beljaku se ipak isplatila. Eto, sada ni Milanović njega nije ostavio u nevolji.