Za spas od koćarica privlački ribari zazivaju lovostaj

Podupiremo inicijativu da se hitno u Zadarskom kanalu uvede lovostaj jer u protivnom ovdje će se dogoditi ekološka katastrofa. Smatramo da bi i vodstvo naše općine po ovom pitanju moralo konačno reagirati te upozoriti mjerodavne državne institucije na sve što se ovdje kod nas događa, rekli su ogorčeni ribari
Već duže vrijeme među Privlačanima i to posebno među profesionalnim ribarima te ribarima kojima ribarenje spada u dopunsko zanimanje, raste nezadovoljstvo u pogledu stanja i načina ribarenja velikih ribarskih brodova i to u prvom redu koćarica, plivarica i ciplara u moru južnije od Privlake kao uostalom i u čitavu Zadarskom kanalu.
“Češljanje” koćarica
Optužbe koje smo čuli od privlačkih ribara ne samo da pljušte na adresu, kako oni kažu, sve drskijih vlasnika koćarica, već i čelnih ljudi Ministarstva mora, prometa i infrastrukture te Državne uprave za ribarstvo, koji su, kako ističu Privlačani, predali more u Zadarskom kanalu te sveukupnu njegovu floru i faunu na milost i nemilost vlasnicima spomenutih ribarskih brodova.
– Unazad desetak godina u ovom kanalu bilo je ribe toliko da smo mogli zadovoljiti svoje svakodnevne potrebe. No otkako ovo podmorje nemilosrdno češljaju koće, nema ama baš ništa. Sa 3 do 4 vrše, nešto ribarskih mreža i ostalim ribarskim alatom ne mogu uloviti niti za marendu. Tužno, da ne može biti tužnije kakva anarhija vlada i na moru, kaže nam rezignirano dopunski ribolovac Darinko Glavan iz privlačkog zaseoka Mletak.
Ni njegov susjed Duško Glavan nema lijepih riječi.
– Imam sportsku dozvolu i član sam zadarskog Zubaca. Ribe više nema ni za lijek i brine me to što se koće približavaju sve više našoj obali. Na sve što naiđu – mreže, vrše i ostalo u moru – oni jednostavno pokupe i unište, ali kome se žaliti, pita se Duško Glavan.
Boris Glavan ogorčeno upozorava da nema lovostaja.
– Ovdje se radi o presedanu jer je ovo jedini kanal na Jadranu u kojem nema lovostaja. Mi stoga apeliramo na odgovarajuće državne institucije da se uvede lovostaj koji je postojao i ranije, ali u zadnjih pet godina ga nema. U našoj Privlaci među 2.500 stanovnika ima dosta ribara, umirovljenika i mladih. Teška su vremena i teško se živi. Mnogi bi izašli na more, ali što će na njemu kada se nema što uloviti. Naši djedovi i pradjedovi živjeli su uz more i od mora. Ja držim da stanovnici Privlake, Zatona, Petrčana, Vira, Nina, Dikla i drugih ovdašnjih mjesta moraju imati prioritet u ribolovu u ovom našem moru u odnosu na desetak koća pred kojima mi više ne smijemo zatvarati oči. Kad bi se ovog trena u ovom kanalu zabranio izlov ribe za tri godine se ona ne bi obnovila, onda možete znati kakvo je stanje, kaže Boris Glavan.
Joso Mustać i sin mu Ivan iz zaseoka Batalaže kažu da su na jedinom morskom “braku” koji postoji na potezu Privlaka – Ugljan koće od jutra do sutra.
Zaludu obrtnica
– Oni ne gledaju što vi radite, oni jednostavno uključe automatska kormila i ako im se ne sklonite oni će vas doslovno pregaziti. Kad nisu prije 5 ili 6 godina smjeli ‘orati’ po čitavu godinu već 6 do 7 mjeseci, bilo je nešto ribe. U zadnje vrijeme pored koća sve više dolaze i brodovi plivarice koji su ranije išli na otvoreno more. Njih 20-ak navečer i noću kada upale svijeće čitavo more doima se poput nekog velegrada i nema šanse da bilo što ostane netaknuto, kaže Joso Mustać te upozorava na još jedan problem.
– Naš drugi sin Ante je profesionalni ribar. Redovito godišnje plaća obrtnicu 1.000 kuna plus poreze i sve ostalo, a nema gdje i što loviti. Ovim bahatim i bezobzirnim koćarima izgleda nitko ništa ne može, kaže Mustać.
Neposredno pred odlazak na more u privlačkom glavnom portu zatekli smo Branka Pupovca, Miljenka Laburu i Željka Surića.
– Nikad nismo lovili lošije nego sada. Pored zadarskih koćara tu su počeli dolaziti i ribarski brodovi i to tzv. ciplari iz ostalih županija. Izgleda da u zakonu postoje rupe koje oni obilato koriste. Svjesni smo da ni njima nije lako kao ni nama, ali da baš ulaze toliko u naša dvorišta to zaista prelazi svaku mjeru pristojnosti i odgovornosti. Mi također podupiremo inicijativu da se hitno u Zadarskom kanalu uvede lovostaj jer u protivnom ovdje će se dogoditi ekološka katastrofa. Smatramo da bi i vodstvo naše općine po ovom pitanju moralo konačno reagirati te upozoriti mjerodavne državne institucije na sve ovo što se ovdje kod nas događa, rekli su krajnje zabrinuto Pupovac, Labura i Surić.
Upravo kad smo se spremali otići iz porta iz ribolova su se vratili Darijo Skoblar i sin mu Mile, dvojica privlačkih profesionalnih ribara. Njih dvojica s ovim se poslom bave neprekidno deset godina i on je njima i njihovim obiteljima jedini izvor prihoda.
– Ulov nam nije baš izdašan. Riba kao da je negdje otišla iz ovog našeg mora. A i kako ne bi kad se nemilosrdno tamani. Primorani smo stoga tražiti neke nove ‘pošte’. No nigdje se više ne možete skloniti od koća. Nerijetko nam zahvate mreže, iskidaju ih i naprave nam velike štete. Sto metara mreža košta itekako mnogo novca. Koćari bi po nama prvenstveno morali loviti plavu ribu srdele, inćune, šarune i ostale, a oni bez ikakvog straha potežu sve što im dođe pod ruku. Tome se mora konačno stati na kraj te uvesti potpuni red u ribolov. U protivnom Jadran će se pretvoriti u pusto i sablasno more, zaključuju rezignirano Skoblari.