Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Razmišljao sam da prestanem s karateom

Autor: Viktor Bogut

18.11.2008. 23:00
Razmišljao sam da prestanem s karateom


Koliko god se ovo činilo čudno, o tome sam zaista razmišljao. U ovom trenutku i dalje nemam gotovo nikakav status u Biogradu. Nije se promijenilo ništa. U stvari je. Dobio sam 1.200 kuna stipendije. To je sve. Uvjeti su i dalje katastrofalni. Nemamo niti jedan termin više u dvorani. Nadam se da će sada stvari ipak ići nabolje – istaknuo je svjetski prvak
Nije jednostavno ovih dana doći do Danila Domdjonija, biogradskog karatista koji se jučer vratio u Biograd na Moru, nakon što je u Japanu postao svjetski seniorski prvak. Nakon što se nedavno okitio i europskim zlatom, nakon Tokija je postao najuspješniji karatist na svijetu, a kad to ostvariš i mediji se dodatno zainteresiraju za tebe.
– Nisam se još stigao odmoriti. Možda djelujem kao da sam do sada spavao, ali to ću ostaviti za kasnije. Kasnije imam dogovor za snimanje s RTL televizijom, a sada me zovu s Radija 101 – kaže Domdjoni.
Europsko pa svjetsko zlato. Imate sve što se u ovom trenutku u karateu može osvojiti. Možda je došlo vrijeme za povlačanje?, bilo je prvo pitanje, koje u sebi i nije imalo toliko ozbiljan predznak. No, mladi Biograđanin dao je i više nego ozbiljan odgovor.
– Koliko god se ovo činilo čudno, o tome sam zaista razmišljao. U ovom trenutku i dalje nemam gotovo nikakav status u Biogradu. Stvari se nikako ne mijenjaju nabolje – kazao je Domdjoni već poznatu priču. Grad Biograd na Moru i dalje nema previše razumijevanja za, sada već svjetskog prvaka. Iako je već godinama jasno koliki se potencijal krio u Domdjoniju premda je nedavno postao europski prvak, činilo se logičnim da i grad napokon konkretno stane iza njega.
– Nije se promijenilo ništa. U stvari je. Dobio sam 1.200 kuna stipendije. To je sve. Uvjeti su i dalje katastrofalni. Nemamo niti jedan termin više u dvorani. I budući da su stvari takve, normalno je razmišljati o povlačenju.
Gotovo je nevjerojatno čuti ovakav odgovor od sportaša koji je osvojio sve što se može osvojiti u jednom izrazito masovnom i popularnom sportu, koji bi uskoro mogao postati i član “olimpijske obitelji”. U normalnoj sredini takav sportaš bi trebao živjeti od sporta, Grad bi trebao omogućiti uvjete dostojne vrhunskog sportaša, a Domdjoni bi se u miru trebao pripremati za iduće izazove, među kojima bi 2016. mogle biti i Olimpijske igre.
– Kažu da postoje velike šanse da karate 2016. postane olimpijski sport. Uskoro će se donijeti odluka. Naravno da su Olimpijske igre san svakog sportaša, ali kako da ja razmišljam o tome. Dovoljno sam mlad da do tada ostanem u top formi. Ali da se pripremam za to trebao bih biti profesionalac. Trebao bih živjeti samo od sporta. A ovo što ja sad radim definitivno nije život od sporta. Iskreno se nadam da će se ovaj put nešto zaista promijeniti.
Nakon fantastičnog nastupa u Japanu možda i hoće. U prijestolnici borilačkih sportova činilo se da ste sve protivnike pobjeđivali bez problema?
– Krajnji rezultati možda malo varaju. Osim što sam se u prvom kolu borio protiv njemačkog natjecatelja Heimanna, kojeg sam već znao, svi ostali protivnici bili su iz tzv. egzotičnih zemalja, Kolumbije, Pakistana, Brazila, Kazahstana, tako da te protivnike uopće nisam poznavao. Nije bilo jednostavno. No, nedavno su se u karateu nešto promijenila pravila. Sport je dobio na dinamici, tako da kad si bolji od nekoga, dobit ćeš ga glatko, a ako si gori, na isti način ćeš izgubiti. U svakom slučaju svojim nastupom sam ekstra zadovoljan. Gotovo da nisam još niti svjestan činjenice što sam napravio.


 PUT K ZLATU…


Put prema zlatnoj medalji nije bio toliko lak, iako rezultati to možda i sugeriraju. Redom su padali Nijemac Heimann (4:1), Kolumbijac Rendon (5:3), Pakistanac Jalbani (2:0). U polufinalu Domdjoni je s 9:2 svladao Brazilca Brosea, da bi u finalu gotovo superiorno porazio Kazahstanca Assadilova 5:1.




 PODZEMNA SPAŠAVA


Osim što je Danil Domdjoni u Tokiju postao svjetski prvak, stigao se i upoznati s kulturom Japana i njegovih stanovnika.
– Radi se o potpuno drukčijoj kulturi življenja. Ljudi su potpuno drugačiji. Možda i malo čudni. Grad je prelijep. Imao sam sreće da sam stigao tri dana prije mog nastupa te da sam u Japanu ostao još dva dana nakon što sam se borio. Stoga sam imao dosta vremena za obilazak. Iako je grad zaista velik, imaju izvrsnu podzemnu željeznicu. S njom doslovno za 40 minuta dođete s jednog kraja grada na drugi.


 KOLIKO JAPANCI VOLE KARATE?


– Jako ga vole i prvenstvo je bilo zaista jako popraćeno. No, moram priznati da nas je organizacija malo razočarala. Mnogo smo očekivali od Japana, no smještaj i ostale stvari vezane uz organizaciju bile su loše. No, sve ostalo je bilo super. Od atmosfere u reprezentaciji do uspjeha – ističe Domdjoni.