Gavrilo Kovačević: Ne pristajemo na obnovu 35 m2 plus 10 m2 za svakog člana obitelji

Dvadeset i pet godina nakon što je prva kuća u Zadru odletjela u zrak, problem zaostalih ratnih ruševina i dalje je prisutan. Na nedavni natječaj za uklanjanje ruševina nije se javila niti jedna od tvrtki, pa čak i one koje se smatraju “prijateljske” u Gradu Zadru. Kriterij za odabir ponude bila je valjana ponuda sposobnog ponuditelja s najnižom cijenom. Dakle, ponuditelj je trebao dati cijenu po jednoj toni uklonjenog materijala. Procijenjena vrijednost tih radova za koje je Grad osigurao proračunska sredstva, na godišnjoj razini iznosi 240.000,00 kuna, odnosno 300.000,00 kuna s PDV-om. Uklanjanje ruševina obavlja se ili na temelju suglasnosti vlasnika ili na temelju pravomoćnog rješenja komunalnog redara, odnosno ako dođe do upravne tužbe protiv tog rješenja od strane vlasnika, po pravomoćnosti sudske odluke. Od ukupno 81 ruševine za koje su izrađeni elaborati o uklanjanju, do sada je uklonjeno 19 ruševina.
Do sad su taj posao obavljali tri godine Lavčević i dvije godine Ploter. Nekad ekskluzivni gradski graditelj Ploter je u međuvremenu otišao u stečaj. Prema nekim informacijama Lavčeviću je za uklanjanje 11 ruševina u tri godine isplaćeno 371 tisuću kuna dok je za zbrinjavanje građevinskog otpada Čistoći iz gradske blagajne plaćeno 270 tisuća kuna. Prošle godine je taj posao radila tvrtka StipčeviĆ, također za 300 tisuća kuna.
– Pomalo me čudi što se ove godine nitko nije javio na natječaj. Riječ je o dobrom poslu s dobrom cijenom, za kojeg je prošle godine bila jagma. Ja se ove godine nisam mogao natjecati jer sam prodao veliki bager bez kojeg se taj posao ne može obavljati, rekao nam je prvi čovjek tvrtke Stipčević, Valentino Stipčević.
Njihovo uklanjanje isprva nije bilo moguće zbog imovinskopravnih odnosa, no gradska je vlast našla uporište u Zakonu o vlasništvu. Još 2013. vladin Ured za ljudska prava otklanjanje ruševina na privatnim nekretninama nastalih za vrijeme Domovinskog rata ocijenio je kao mogućnost narušavanja načela nepovredivosti vlasništva. U objašnjenju se govorilo kako je nepovredivost vlasništva ustavno načelo te se uklanjanje ruševina može provoditi isključivo na temelju pisane suglasnosti vlasnika nekretnine na kojoj se ruševina uklanja.
Najzanimljiviji takav slučaj, sigurno su ruševine nekad poznatog zadarskog restorana “Složna braća”. Prema neslužbenim saznanjima, ove ruševine nisu na popisu onih s čijim vlasnicima Grad Zadar vodi spor. U kakvom statusu je taj objekt, pojasnio nam je jedan od nasljednika pokojnog vlasnika Save Kovačevića, njegov sin Gavrilo Kovačević. Kovačević je, zanimljivo, član Općinskog vijeća Zemuna u Srbiji te naglašava da se cijeli slučaj oko njegovog restorana može sažeti u rečenicu:”Kadija te tuži, kadija ti sudi!”
– U pravnom smislu naš objekt je u procesu obnove. Mi ne pristajemo na nadoknadu po Zakonu o obnovi u vidu 35 m2 plus 10 m2 za svakog člana obitelji. Tražimo da se primjene zakonski propisi koji su u trenutku rušenja bili na snazi. Riječ je o čl. 180 Zakona o obveznim odnosima koji kaže da je u slučaju, poput našeg, jedinica lokalne samouprave dužna nadoknaditi štetu. To nam omogućava i Aneks G Bečkog sporazuma kojeg je ratificirala Republika Hrvatska. Naša kuća prvo je rušena 28. kolovoza 1991. a zatim drugi put u noći s 15. na 16. ožujka 1992. Objekt je imao 1.500 m2 i nalazio se u tadašnjoj Benkovačkoj, a danas u Ulici Franka Lisice 73. koja niti u jednom trenutku nije izlazila izvan ingerencija pravnog poretka Republike Hrvatske i na nju se ne mogu primjenjivati odredbe iz Zakon o obnovi koje se primjenjuju na područja koja su, kao vi kažete, bila okupirana, rekao nam je u kratkom razgovoru Gavrilo Kovačević dodajući da je spreman na dogovor s Gradom Zadrom o zajedničkoj obnovi.
Grad Zadar je bio spreman ući u ovaj projekt iako je zbog veličine objekta riječ o skupom pothvatu. Uglavnom, Grad Zadar se s obitelji Kovačević dogovorio da neće ulaziti na posjed bez njihove suglasnosti. Tako uklanjanje čeka neka druga vremena.
Međutim, Kovačević danas kaže kako iz Grada ne dobiva odgovor, pa tako i ne pristaje na uklanjanje ruševina. Dodaje da obnova i ne bi bila tako skupa kako se pretpostavlja te da je on uvijek spreman za dogovor s Gradom Zadrom. Zanimljivo je da pravni lijek za svoje tvrdnje, Kovačević prema vlastitoj tvrdnji, nije mogao ishoditi niti na sudu u Strasbourgu, prethodno izgubivši sporove na svim raznima hrvatskog pravosuđa.