17 °C
Online izdanje
Nedjelja, 30.travnja 2017.
Vi ste ovdje:  Home » Kolumne
RSS feed
Današnji broj
Kolumne
Povratak
Ogledalo
Proračun, „papci", losos i otkazi

Udri brigu na veselje! Izglasan je proračun pa zastupnici odlaze na dugi, dugi odmor. Predbožićno je vrijeme, pa u sjaju lampica, bogatstvu i blještavilu adventskih sajmova, proračunskim brojkama od kojih se samo može zavrtjeti u glavi, nije ni čudo što se nekima ukazao "Sanaderov duh", pa nisu jasno mogli vidjeti viziju nadolazećeg blagostanja ministra financija Zdravka Marića.

Nisu je mogli vidjeti ni oni koji umjesto božićnica očekuju otkaze poput 12 radnika zadarskog Falkensteinera, niti prosvjetari koji mukotrpno pregovaraju za povećanje osnovica plaća za 6 posto što već imaju od ranije jamčeno, crno na bijelo, niti zdravstveni radnici koji u sve većem broju odlaze u inozemstvo procjenjujući kako je naš zdravstveni sustav već dugo "na intenzivnoj" i tko zna hoće li se i kada probuditi iz kome te mnogi drugi koji su iz proračuna Plenkovićeve Vlade nisu iščitali ništa od onoga što su, odbacujući sve podnesene amandmane, obrazlagali vladajući.

Da je proračun zapravo ogledalo smjera kojim ide Vlada, pravi odsjaj premijerovog žezla, moglo se vidjeti i na prvom javnom nervoznom nastupu predsjednika Vlade Plenkovića koji je odbrusio novinaru, ako prigovara na proračun neka pobijedi na izborima, sastavi Vladu i skroji proračun po svojoj mjeri.

Naime, u očekivanju rasta gospodarstva na godišnjoj razini 3,2 posto u što su ukalkulirani i učinci porezne reforme koja starta početkom iduće godine, prihodi proračuna planirani su na 121,6 milijardi kuna, a deficit na 6,8 milijardi kuna, što je, naravno, za ministra financija najbolja moguća, realna, razvojna, socijalna... itd. varijanta, a za oporbu promašena i neodrživa. Sve je to u političkom životu logično i razumljivo reagiranje, no ostaje činjenica kako je i ovaj proračun ipak opet dobrim dijelom zaboravio obrazovanje, zdravstvo, kulturu, što samo pokazuje na kojem smo stupnju razvoja, ili bolje rečeno stagnacije, zapeli.

Razvidno je to i iz aktualnih polemika i aferica koje su se pretresale ovih dana. Kako ćemo se više totalno razračunati s totalitarnim režimima i njihovim simbolima, kako predsjednik Sabora Petrov gradi kuću uz državnu subvenciju, zašto državni tajnik Glunčić nije podnio ostavku zbog diskriminatorne i skandalozne izjave da su za loše rezultate PISA testa kriva djeca nacionalnih manjina i ona s posebnim potrebama, implicirajući kako ona nisu dovoljno pametna...? Zašto je Ured predsjednice naručio četiri tone lososa, a Ured premijera dobio dodatne milijune kuna dok ogroman broj siromašnih i onih na rubu siromaštva mora halucinirati o blagostanju? Zašto mostovci i dalje glume političke moralne vertikale, a tu svoju etiku ne mogu progurati dalje od svojih usta?! Obećavao je Petrov kako će sabornica biti punija, kako će se sankcionirati neodgovorni zastupnici plaćeni za nerad, kako neće dopustiti da s poreznom reformom rastu plaće državnih dužnosnika, no ništa se od toga još nije dogodilo.  

Nije se promijenila ni atmosfera u sabornici, a ne biraju se ni riječi pa je primjerice, mostovcu Kristiću izletjelo u mikrofon "papci" što se nikako ne bi moglo uklopiti upravo u Mostovu uglađenu sliku Sabora. No, sve su to samo kockice kojima se slaže mozaik, jedna slika društva koje se nije oslobodilo ni zloduha prošlosti, ni bahatosti, niti sirenskog zova političke moći koja još uvijek abolira nepotizam, mada deklarativno na to svi bacaju drvlje i kamenje.

Za istinski zaokret hrvatskog društva prema blagostanju proračun bi morao biti izdašan prema obrazovanju jer je ono temelj razvoja, a umjesto toga ili povrh toga, neophodna kurikularna reforma je stala, ne zna se što će biti dalje, pa možda treba očekivati osnivanje nekog povjerenstva?! Nadalje, ako se nastavi egzodus liječnika, a zdravstvo nastavi grcati u gubicima i besparici, zar neće biti ugroženo pravo građana na zdravstvenu zaštitu? Kako za božićne želje svima kazivati: "Zdravi i veseli bili?"

Zdravi, veseli i zadovoljni otišli su političari na blagdanski raspust, za razliku od svih onih koji nisu i ne mogu povjerovati u njihova obećanja i proračunske računice jer bi obiteljski blagdan Božić mogli dočekati na ulici. Tako je kroz suze govorila samohrana majka koja u turističkoj kući Falkensteiner s još jedanaest kolega očekuje otkaz i pita se kakva je budućnost njezine kćeri. Ovisi o milosti poslodavca i za nju je priča o razvojnom, socijalnom i pravednom proračunu daleka, predaleka, kao i losos na stolu.

Copyright © 2008. Zadarski list Uvjeti korištenja | Zaštita privatnosti | Impressum | Marketing
Powered by Sitestudio.hr