Uvodićeva tambura-kavana

EDUKATIVNA KLAONICA ZA DJECU I OMLADINU
Opet ista stvar. Na HRT-u se jako brinu da ne bi loše djelovali na mladež pa stavljaju onaj znak upozorenja o dobnoj granici u gornji kut ekrana. Ove nedjelje smo mogli gledati jedan domaći film, “Infekciju” Krste Papića, koji je u stvari nova verzija njegovog legendarnog “Izbavitelja”, a s filmom je stiglo i upozorenje da ima šokantne scene koje nisu za osjetljive uzraste. Gledao sam film i mogu zamijetiti da je jedina takva scena bila onda kada Lucija Šerbedžija ubije tipa preciznim ubodom škarama u vrat. Malo šikne krv iz karotide i to je to. Doduše, u jednoj se sceni skine do pojasa, ali je snimana s leđa i ništa se zapravo ni ne vidi. Ne’š ti skandala. U isto vrijeme, na istoj televiziji, samo na drugom programu, ide 283. repriza “Gospodara prstenova” (za razliku od Papićeva filma kojega vidim prvi put) u kojem ima krvi i klanja kao u hrvatskim klaonicama pred Božić. Lete glave na sve strane, ruke, noge, ima više mrtvih nego u svim filmovima o svim svjetskim ratovima zajedno. Scene su takve da ono spomenuto Lucijino zabijanje škara u vrat izgleda kao nježno milovanje guščjim perom po podbratku, ali svejedno nema nikakvog znaka upozorenja iako je dosta vidjeti onog Golluma pa da ti se zgadi život. To je onaj naš poznati kompleks po kojem je sve naše domaće manje vrijedno od divota uvezenih sa zapada.
KONAČNO NEŠTO PAMETNO!
Da ne ispadne da HRT samo ukida dobre emisije, moram priznati da je konačno napravio i nešto pametno. Nakon što dugi niz godina na državnoj televiziji nije bilo moguće pogledati normalni glazbeni spot, odnedavno možemo uživati u tzv. “Noćnom glazbenom programu”. Kao što i samo ime kaže, radi se o emisiji koja ide noću, a u kojoj se emitiraju spotovi hrvatskih izvođača, i to ne bilo kakvih, već onih kojima se možemo samo ponositi. Rundek, Hladno pivo, Stampedo, Elemental, Urban, Gibonni i da ne nabrajam više. Ne znam kako će to dalje ići, hoće li se u igru umiješati hrvatsko estradno smeće, antipatične kvazi zvijezde i polunarodnjaci, ali zasad je dobro, i nadam se da će tako i ostati, da i noćne ptice poput mene mogu pogledati malo normalne muzike. Zahvaljujući ovome, nakon dugog sam vremena vidio odličnu pjesmu “Srebrni” nekadašnje grupe Flare i još jednom uživao u pojavi simpatične Anđe Marić. Istina je da sam je prije par tjedana okrutno iskritizirao zbog gostovanja kod Danijele, ali jednu stvar moram pošteno priznati. Ta je žena izvanredno lijepa i šarmantna.
PRIVATIZACIJA DRŽAVNE TELEVIZIJE
Da je ljubav koju Branko Uvodić već godinama gaji prema tamburaškoj glazbi primjetna i u najmanju ruku sumnjiva, nažalost, već godinama se osvjedočujemo gledajući razne tamburaške derneke na državnoj televiziji za koju pretplatu plaćaju jednako (valjda jednako) i Dalmatinci i Ličani i Slavonci. Na tim se “priredbama” stalno redaju ista lica kojima to pojavljivanje u elitnim terminima dobro dođe da sebi podignu cijenu za fešte i pirove na kojima naravno zarađuju nemale novce.
Ove nam je nedjelje u terminu nedjeljnog popodneva servirana i skoro dvosatna (!?) emisija posvećena Šimi Jovanovcu i obljetnici njegovog, kako kažu, “umjetničkog” rada. S obzirom da isti godinama nastupa u Uvodićevim tambura-karavanama, već smo se upoznali s njegovim “umjetničkim” djelima poput pjesme “Oj, rakijo krvopijo” u kojima “umjetnik” pijano tetura po bini i zabavlja ljude niže inteligencije kakvima se takve gluposti jedino mogu i sviđati. U svakoj se pjesmi spominje “Slavonija ravna”, “domovina”, “nema meni do mog sela” i ostale kvazidomoljubne patetične fraze koje savršeno pristaju predizbornom mitingu u nekoj selendri, ali ne i na državnoj televiziji. Za takvu “umjetnost” danas u svakom selu postoji neka lokalna televizija pa neka tamo zabavljaju i sebe i svoje istomišljenike, a državna je televizija ipak nešto sasvim drugo.
VOLONTERI IZ ZADARSKE KNJIŽNICE
Jedan jako lijep prilog imali smo prilike vidjeti ovoga vikenda u emisiji “RTL danas”, a u kojoj se govorilo o nadasve hvalevrijednoj inicijativi Zadarske Gradske knjižnice. U njoj se, kako kažu, okupilo desetak nastavnika – volontera koji daju instrukcije djeci kojima to treba, a čiji roditelji teško mogu plaćati taj luksuz. Prikazana je gospođa Slavica Vukić i njen učenik, koji su oboje vrlo simpatični i divan su primjer ljudske dobrote i prijaznosti. Jer, postoje djeca kojima treba pomoć pri učenju, a to znam jer sam i ja imao problema s matematikom i fizikom, pa sam ipak kasnije uspio završiti i nekakvu školu (doduše onu u kojoj nije bilo matematike, a ispit iz fizike sam besramno prepisao). Druga je stvar pitanje zašto postoje osnovnoškolski nastavnici kojima 90% učenika ima negativne ocjene, ili jedan srednjoškolski profesor, pravi kreten, koji nikome “iz principa” ne daje odličnu ocjenu iz matematike. Pa onda roditelji moraju plaćati njihove kolege profesore i krug se lijepo zatvara, a tome u prilog je u školama ukinuta i dopunska nastava za one koji teško savladavaju gradivo. A i što će im dopunska u školi, kada im mogu naplaćivati privatno? To su baš lijepo smislili.